Nakon višedesetljetne unutardisciplinarne nedodirljivosti, paralelnosti i dualnosti znanstvenih tradicija (stare i nove etnologije), etnologija i kulturna antropologija se postupno sažimlju u jednu te istu znanstvenu disciplinu unutar korpusa znanosti humanističke provenijencije, slijedeći smjer koji sami etnolozi i kulturni antropolozi danas također u najvećoj mjeri projiciraju kao svoj konstruktivan daljnji razvoj i orijentaciju, no pritom ne zatvarajući vrata niti pred interdisciplinarnošću niti pred bilo kojim aktivnim transferom spoznaja i znanja među raznim znanstvenim disciplinama. STARA I NOVA ETNOLOGIJA (KULTURNA ANTROPOLOGIJA) Nedugo nakon što se osamdesetih godina 20. stoljeća hrvatska etnologija počela susretati sa spektrom vlastitih unutarnjih paradigmatsko-teorijsko-epistemoloških previranja, prijepora i izazova između, u tom trenutku tako percipirane stare i nove etnologije (kulturne antropologije), stvoreno je i znanstvenopolitičko okruženje u kojem je politički i (unutar) institucijski valjalo instantno pozicionirati struku, i to pronalaženjem kompromisa između političkog i teorijskog.