- sv. Nikola je crkvica nedaleko od Pakljene, koju monasi sagradiše 1323. g.

I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza.

Zajednički život supružnici Ljubica i Slavko započeli su u krajnjem siromaštvu, a strpljivim radom i ljubavlju sagradiše si kući i podigoše djecu na koju su posebno ponosni, kao i na unuke i praunuke.

Po jednima vidjeli su nekog nepoznatog malog čovjeka koji im je rekao da u spilju ne uvode stoku, a po drugima čuli su glas: Nije to vaša kućica, nego moja spiljica. Seljani su poslušali i u znak zahvalnosti sagradiše kapelicu sv. Filipa i Jakova.

Došli su tu još u 7. stoljeću, tu sagradiše dom i ostaše.

Zbog prevelike navale učenika iz svih krajeva svijeta sagradiše Sfingu i onda su je koristili - nešto slično našim današnjim prijamnim ispitima. Progutala je svakoga koji nije odgovorio na njezino pitanje = pao je na ispitu i tajno (živ) poslan odakle je došao.

Don Frane Bulić u svojoj knjizi Palača cara Dioklecijana navodi: Palaču su gradili grčki arhitekti... sagradiše je na poluotoku zatona, ali ne usred njega, već nešto dalje prema istoku na mjestu, gdje se teren počinje naglo dizati.

Neki bijahu tako imućni, te im njihovi sagradiše na groblju kapelice: obitelj Lovrec, obitelj Beštelak, a u trećoj kapelici s ugrađenim grbom počiva Terezija pl. Halper Sigetska. uz njih, na groblju počivaju i naši dragi, u nama, mnogo bližoj prošlosti.

Zato uz crkvu sagradiše prostoriju koju nazvaše oratorium, a od g. 1554. i zajednica koja se tu okupljala nazva se isto tako.

benediktinci, koji na njemu sagradiše samostan, prve su lokrumske vrtove posadili još u 11. stoljeću, unošenjem nekih ukrasnih drvenastih vrsta.

Hvala također našim gostima, predstavnicima vlasti i političkih stranaka koji su danas s nama, predstavnicima medija koji izvještavaju, udruzi hrvatskih " Zavjet ", Udruzi lađara Neretve, udrugama Specijalne policije i zbora gardijskih brigada, Hrvatskom svjetskom kongresu, kao i nizu drugih nevladinih udruga i konačno - - svim građanima koji sagradiše živi most.

A ipak sagradiše kuće daleko u vrleti jer se blizu protezala bosanska međa s koje su nekad upadali Turci u polje odgoneći blago i mladu čobančad...

Za čas se stala odvijati priča o Prološkom blatu i njegovom bujanju u vrijeme jesenjih kiša, pokazivao se i maleni otočić u njegovom središtu, onaj što ga sagradiše fratri kako bi se zaštitili od Turaka.

I tako uz pomoć nekolicine donatora, a najviše vlastitim sredstvima i radom, mještani sagradiše kapelicu u zaseoku Ivankovi gdje ju je župnik don Jurica Petković na blagdan sv. Ivana apostola 27. 12. 2008. god. blagoslovio.

Oj Isuse Bože moj Kaži meni putiće Na nu vodu vrućicu Dino voda izvire Ispod stine olume Na njoj kleči divica Na glavi joj krunica Bile ruke umiva Grišne duše doziva Svi kleknite na kolina Za Isusa gospodina Svi se držite za ramena Za Isusa izranjena Tut crkvu sagradiše I veruge nagradiše Tamnjanom ju okadiše Sam Bog misu govoraše Dva anđela otpivaše Iz nogu im krvca kapijaše Po kamenju kapijaše Kamenja se raspadoše Tudan cviće cvatijaše Dva anđela salaziše Pa to cviće ubraše Prid Boga ga donesoše Sam Bog govorio Ko bi ovu molitvu molio Na liganje i ustajanje Gospa bi mu se ukazala Prid smrt četrdeset dana Lipo bi ga dozvala Putniče raduj se U raj ću te dovodit Gdje ćeš s Bogom Pribivat za vijeke.

Osorani u njegovu čast sagradiše malenu crkvu, a njega proglasiše zaštitnikom grada i otoka.

Deder amo svoja kolica, povezider mene niz to naše staro brdo po tom lijepom našem putu koji ne sagradiše ni pismoznanci ni kaputaši

Na Gospinu izvoru sagradiše zatim kapelicu s kipom Marijinim uz dozvolu biskupa Strossmayera, a nekoliko godina kasnije i crkvu.

Na nekim mjestima, kao na primjer u Budačkom i Skradu, sagradiše si crkve na ruševinama katoličkih crkava, što je dakako dozvolila vojna oblast (str. 33. - 34.).

Od Hrvaca do Zelova, te do planinarskog doma Orlove stine koji sagradiše vrijedne ruke Sinjskih planinara.

U slučaju Šibenika koji sagradiše razbojnici ili, da reknemo, uskoci (str. 87.), a grad se malo-pomalo počeo povećavati zbog okupljanja svih lupeža (str. 87.), očito je da nije riječ o gradu koji čini to civilizirano urbano stanovništvo - pravi potomci rimskih kolonija (str. 35.) - pa je logično da takav grad nikakve komplimente ne može dobiti.

danas je na otočiću sačuvan tek trag benediktinskog samostana iz vetranovićeva doba (peti koji sagradiše benediktinci na području dubrovnika), dio kule i bunar, svjedoci i bijedni ostaci nekadašnjeg kompleksa čiji se nacrti čuvaju u britanskom muzeju.

Na mjestu gdje nekada stajaše kuća od pruća, drugi vukovi sebi sagradiše time-share odmaralište u kome je svaki bungalov bio plastična replika kuće od pruća, prepuno prodavaonica s domorodačkim rukotvorinama, kursova podvodnog ribolova i show programa s delfinima.

U njeno ograđeno dvorište se ulazilo kroz široka vrata izravno s mora prije nego sagradiše obalu, a s kopna kroz druga, zapadna vrata.

I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani, prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza.

Posli toga sagradiše fušte ter počeše Pulju robit, koja biše u ratu s kraljem ungarskim.

Ali znadući rodbina one gospode ungarske, koje Kačići pobili bihu, da su se na Gracu ustanovitili, dođoše na Rike, sagradiše ormanice, koje oružavši zajedriše put Graca, i ne budući u to vrime Kačića doma, upališe jim kuću, povedoše žene, dicu i odniše, što nađoše.

Kupiše mu nakon toga neku staru vikendicu u Punta Skali kod Zadra, srušiše je i sagradiše novu, za što su, po neslužbenim informacijama, izdvojili oko 380 tisuća eura.

Dođoše Bilopavlovići od Biloga polja iza Mostara u vrime bosanskoga razasutja i sagradiše u Bristu crkvu svete Mare, od koji se lipa pisma piva ter ovako počimlje:

Videći da dalmatinski Hrvati neimadu volje vojevati proti svojoj jednokrvnoj bratji, najimiše Mletčani čete arbanaske proti Uskokom, razoriše pod svojim generalom Ermolaom Tiepolom primorski grad Bag (Karlobag), ubiše i obesiše svakoga Uskoka, kojega slučajno uloviti mogahu, sagradiše proti Uskokom dve tvrdje, jednu na ostrovu Krku, a drugu kod staroga grada Ljube, te zatvoriše napokon obsadom grad Novi i Rieku, iz koje se u ono doba mnogi stanovnici izseliše, da potraže sigurniji stan izvan domovine.