A ni onima koji su već kršteni nikada ne prestaje propovijedati obraćenje i pokoru; i onima koji su sagriješili poslije krštenja, vlašću koju je primila od Krista, podjeljuje sakrament pomirenja (sakrament pokore, ispovijed).

Sakrament pomirenja potreban je svima koji su teško sagriješili poslije krštenja.

U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije ostavio čovjeka bez nade.

Crkva je oblikovala obred u kojem mi dolazimo pred svećenika, nasljednika apostola, koji je tu kao posrednik Božje milosti nama ljudima, jer svećenici ne mogu pronicati u naše duše i čitati što smo sagriješili te mu izgovaranjem svojih grijeha pomažemo da nam da pokoru i da s objektivne strane sagleda naše propuste.

ispit savjesti i pokajanje - gdje i kako smo uočili Božju prisutnost i gdje i kako smo sagriješili i ražalostili Boga,

Bi li oni bili oslobođeni od smrti da nisu sagriješili?

Ljudi su skloniji slušati bajke tipa: ' sve je u redu ', ' mir i sigurnost ', ' samo još malo trebate poraditi na sebi ' nego ono što kaže Isus čiji glas tada može zazvučati kao Gandalfov - grubo, neotesano i kreštavo... " svi su sagriješili i lišeni su slave Božje ", koji ne kaže da je sve u redu i da treba samo malo nešto popraviti, naprotiv sve je krivo (sva je naša pravednost kao prljave haljine) i potrebna je radikalna promjena (" Uistinu ako se ne rodiš nanovo nećeš ući u kraljevstvo nebesko.

U našim molitvama uvijek pokušavamo izreći što smo sagriješili i što bismo htjeli da nam se dogodi.

Ako je po onom jednom Adamu došla kazna na sve ljude, pa su izobličenu sliku poprimili i oni koji osobno nisu sagriješili, bilo bi besmisleno kada ne bi istodobno i svi bili vraćeni u stanje od koga je otpao prvi roditelj.

Nije važno što je do sada bilo, nije važno što smo učinili - sve što Bog traži da dođemo k njemu, da mu kažemo da smo sagriješili i da nam on oprosti i dadne nam svoju milost.

Toliko nas ljubi, da ne samo što nas je stvorio, nego i kad smo kao ljudski rod sagriješili, ponudio nam je izbavljenje.

Jer nema nikoga koji nije sagriješio; " svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja " (Rim 3,23).

Drugi opet, nabrajaju svoja dobra djela ili ističu kako nisu nešto sagriješili (hvale se), a to ne spada u svetu ispovijed.

Zaklju? uju? i propovijed još je istaknuo kako se ne smijemo prepustiti žalosti što smo sagriješili, nego radovati se što smo pred Ocem koji? e nam oprostiti.

Ako smo nešto teško sagriješili dobro je ići što prije na ispovijed i tada nije potrebno čekati Božić ili Uskrs.

Oče ljubavi, smekšaj nam srca prema onima koji su sagriješili protiv nas.

Zatim, kako je obećani ženin rod konkretna osoba, a ne kolektiv, odgovarajuće je da to bude i sama žena, i naposljetku, u širem kontekstu ovog poglavlja, koje govori o grijehu praroditelja, možemo jasno razabrati paralelizam, između prvih ljudi Adama i Eve, koji su sagriješili i upropastili ljudski rod, te nove žene i njezinog potomka, koji će donijeti oslobođenje ljudskom rodu.

Zaista se čini da i razlog Božje pravednosti traži, da se na jedan način primaju u milost oni koji su prije krštenja sagriješili zbog neznanja, a na drugi pak oni koji su, jednom već oslobođeni od grijeha i robovanja đavlu, i koji su primivši dar Duha Svetoga, svjesno oskvrnuli hram Božji [ usp. 1 Kor 3,17 ] i koji se nisu ustručavali ražalostiti Duha Svetoga [ usp. 1 Kor 3, 17 ].

Dragi Darko... uvijek nas podsjetiš na djelič naše savjesti kad smo na putu zaborava ili da kažem nemara prema Bogu... vratiš nas unarag da se i mi osvrnemo, da vidimo ide li naš put usporedo s Bobom?. Da.. poneka se odvoji od Njega to je istina... nitko ne može reči da nije tako.Da istina je da se u teškim trenucima sjetimo na Njega i pitamo što smo to sagriješili da nas je kaznio.... ali nije nas kaznio... samo nas je sačuvao od još večeg zla.A mi smo mali i slabi griješni ljudi a On je dobar i velik u svom praštanju i milosti... uvijek tu... uvijek s nama i uz nas... bilo nam dobro ili loše.. samo što ga mi vidimo i sjetimo Ga se samo kad smo loše... Hvala ti na tvojim lijepim riječima koje nas vračaju u stvarnost....

Crkva nije zajednica čistih i savršenih koji nisu nikada sagriješili takva je Božjom milošću bila jedino Djevica Marija nego zajednica koja vjeruje da njezini grijesi nisu stalna zapreka ostvarivanja zajedništva s Bogom.

Ovaj naš interes za žutilo i trač bismo mogli nazvati našim pridruživanjem pismoznancima i farizejima koji, sudeći prema današnjem evanđelju, nisu bili ništa drugo doli oni koji su voljeli malo zaviriti u tuđi život, tuđi krevet, tuđu prošlost svoju usput previđajući sa željom da osude one koji su pali i sagriješili.

Isus je od Oca poslan na svijet ne da bi osudio svijet i nas kaznio zato što smo sagriješili, nego da bi nas spasio, da bi oprostio naše grijehe, podižući nas iz blata u koje smo upali.

U homiliji je mons. Puljić rekao da su prvi ljudi sagriješili jer su povjerovali napa sniku, popustili svojoj radoznalosti, iznevjerili se Bogu. Nije Bog njih napustio, nego oni njega.

Ako smo teško sagriješili (npr. opsovali Boga, tada se prije pričesti moramo ispovjediti).

Ako su doista vjernici katolici i ako su svjesni svojih slabosti, pa i ako su pogriješili, morali bi uvidjeti svoju slabost i u ispovijedi prije vjenčanja jasno iznijeti što su sagriješili, požalivši što nisu sačuvali čistoću svoje ljubavi.

A ipak znamo da smo mnogo toga skrivili i sagriješili.

Krštenje je potrebno svakome, a pokora je potrebna onima, koji su smrtno sagriješili poslije krštenja. 546. P.

Prije nego idemo na svetu ispovjed moramo ispitati svoju savjest, to jest, trebamo se sjetiti što smo sagriješili.

Prema onome što vidim po medijima, zavje te obnavljaju oni koji su nešto sagriješili.

Bolest je pogodila čovjekov život zbog grijeha prvoga čovjeka (u kojemu smo svi mi sagriješili) a po bolesti nadođe i smrt.