Sv. Anastazija danas se u slavlju vraća u svoj Srijem i u svoju Mitrovicu. vraća se kao milost velikih, ovogodišnjih naših jubileja, 1300. godišnjeg spomena našega krštenja i 1000. obljetnice crkve Gospe od Otoka u Solinu, što je dade sagraditi Zadranka, hrvatska kraljica Jelena. vraća se da bude sveti luk što u jedno spaja našu kršćansku prošlost i sadašnjost, žubor jadranskih žala i šuštanja klasova srijemskih salaša. vraća se kao dobra znanica svoga biskupa Ireneja, kome je na zajedničku radost u kolovozu ove godine ovdje u Mitrovici pronađen grob, vraća se da s njime i svima mučenicima svoga vremena, posebice onima koji su svjedočkom krvi natopili ovo naše tlo ovdje u Mitrovici i na obalama Jadrana, u Solinu, zasvjedoči da je krv mučenika sjeme kršćana.

Tipičan mix vojvođanskog salaša i galaxie.

Ne izostaje ni domaće vino ni rakija, a za one koji ne preferiraju takvu vrstu osvježenja, domaćini su pripremili sokove od bazge, ubrane na samo nekoliko metara od salaša te višnje iz vlastitog voćnjaka.

Ima jedna snaša sa salaša, da mi je barem ljubav naša, kada bi bila moja samo snaša.

Autentični ambijent nekadašnjih baranjskih salaša na sve je ostavio dubok dojam i često im se vraćaju.

Pusti tišinu neka traje, nisu riječi potrebne nije za nas bila ljubav, obriši suze te znam srest ćemo se opet kad vrijeme odluči kad sudbina potakne ljubav da se probudi i svemu jednom dođe kraj, ništa nije vječno evo i tamburaša neka isprate te pjesmom ponesi u srcu bar dio naših snova i riječi ove pjesme jer za tebe je ona nek ti druga ljubav pruži sve što nisam mogo ja nek te voli barem dijelom kolko volio sam ja nemoj me pitat kud ću, pozovi tamburaše nek zasviraju tenu i nek se razbiju sve čaše nek pukne staklo kao što puče ljubav naša nek se začuje pjesma preko Slavonskih salaša noćas nek pjesma poželi ti svijeta sreću svu zahvali za sve dane što si bila tu

Župan vukovarsko-srijemski Božo Galić u petak je navečer svečano otvorio 45. vinkovačke jeseni, jednu od najznačajnijih manifestacija hrvatske tradicijske kulture koja se ove godine održava pod geslom Stan do stana pokraj šume stoji, čime se podsjeća na nekadašnju ulogu stana-salaša-kolebe, odnosno šokačkog gospodarstva - hranitelja Šokadije.

LUDBREG - Dvodnevni izlet obrtnika Ludbrega 7. i 8. listopada, bio je pun događaja: obrtnici su posjetili Novi Sad gdje su uživali u ljepotama Petrovaradinske tvrđave, uputili su se u vinariju Zvonka Bogdana gdje ih je dočekao sam Zvonko Bogdan, razgledali su prekrasnu vinariju, kušali vrsna vina, zatim uživali u blagodatima Jelen salaša, Palićkog jezera i ljepotama Subotice te Sombora...

Njihov bunjevački salaš u rodnome Nenadiću iz 1906. polako obnavljaju i pretvaraju u svojevrsni muzej prepun starih predmeta, koje još uvijek stalno skuplja i kupuje s okolnih salaša.

Naprotiv, djeca se vole informirati o nekoj temi, naročito zadanoj i to izvan granica salaša, obračat se vole samo kompetentnim ljudima (one druge ignoriraju) i ne svade se; njihova komunikacija sadrži puno humora, ponekad je presuptilan za neke argumenti, gospođo to vam uvijek fali, i ne samo vama

Odlazak na zornice bio je moguć samo u manjim naseljima i iz okolnih salaša koji nisu bili jako udaljeni od crkve, i to obvezno uz upaljeni »lampaš« (svjetiljku).

Neistražen, bez ikakvih obilježja, ostao je zarasli prostor salaša Vojnovića, u blizini sela Gređani kod Okučana, na kojem su ustaše organizirale logorsku ekonomiju na koju su tokom sezonskih poljoprivrednih radova dovoženi logoraši Stare Gradiške.

Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...

Ove radionice pružile su nam izuzetno zadovoljstvo i čast jer smo bili u prigodi prezentirati dugu i bogatu tradiciju autohtone hrvatske manjine u Vojvodini, kojoj i same pripadamo, rekla nam je Jozefa Skenderović i dodala kako je slama oduvijek bila jedna od zaštitnih znakova ravnice, oda životu, poetika, sentiment i nostalgija ravnice, vedrina i lepršavost prepuna svjetla što se iz samog sunca pretočilo u krhku bit slame. Slike od slame nastaju pletenjem i građenjem reljefnih oblika u kombinaciji s linearnim nizanjem i apliciranjem slame na podlogu, a oslikavaju čudesan spoj mašte i realnosti, pomalo već zaboravljene prizore ravnice, salaša i bunjevačkih običaja, pojasnila nam je tehniku izrade slika od slame Jozefa Skenderović, dok je predsjednica Hrvatskog pletera Ljubica Brkašić izrazila svoje zadovoljstvo viđenim, ali i iznenađenje iznimnom posjećenošću tih radionica.

Čovjek i beskraj, kao čovjek i kozmos, pa onda i one usamljene vertikale: salaša, te legrafskih stupova, snježnih ograda, ili stogova sijena kao da u toj svojoj prirodnoj ravnoteži beskraja dobivaju neka ljudska, neka obilježja bića.

- U knjizi se, među ostalim, nalazi izvješće Crvenog križa iz Ženeve, koji su pregledali Jasenovac, Staru Gradišku i Gredjani Salaša (02. 08. 1944.) o čemu je učinjen Zapisnik i poslan europskim državnim predstavnicima.

U sklopu salaša nalazi se zabavni park za djecu i teren za boćanje, a planira se i izgradnja teniskog terena.

U uređenje« Salaša Tena »uloženo je mnogo vremena i truda jer sve zgrade koje se nalaze na salašu su originalni primjerci drvene građe koji su preneseni iz raznih dijelova Slavonije kako bi se očuvala autohtonost slavonske ravnice.

Gledala sam ga dok sam se vozom vraćala iz Subotice, sa jednog salaša na kraju grada.

Njega je naslijedio Ivan Kujundžić, dijete subotičkih salaša, koji je nakon osnovne škole u Subotici završio isusovačku gimnaziju u Travniku i bogosloviju u Zagrebu.

Najatraktivniji je štand, sudeći po reagiranju posjetitelja sajma a i samih učesnika manifestacije, bio štand Somborskih salaša.

U jednoj staroj crkvenoj knjizi stoji zapis da se naseljavanje današnjeg Bizovca izvršilo u razdoblju između 1752. i 1755. godine prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara.

Na kraju su se svi sudionici ove revijalne utakmice opustili u ugodnom okruženju Salaša Lamut uz slavonske specijalitete i uz nezaobilazne tamburaše, gdje su predstavnici Čelika iz Zenice uručili umjetničku sliku predstavnicima momčadi Dinama iz Vinkovaca.

a šta je s onom: - đaba bilo konja vranih... sata i salaša, široka je lijepa naša, i sa onim širimo bratsvo i jedinstvo - dođite na more, zaboravite bore...

Moj dida Antun, kao glavar brojne obitelji i salaša na žedničkom polju, nikada me nije posebice savjetovao na odlascima u varoš, u škole, nego je stalno ponavljao jednu rečenicu, svoje duboko životno uvjerenje treba biti čovik.

Mnogo je istinskih zaljubljenika u panonski krajolik, a neki od njih odlučili su osnovati Klub poštovatelja Zvonka Bogdana, u Subotici, na sjeveru Bačke s jedinom željom - da zauvijek ostane uspomena na ravnicu prepunu salaša, konja, fijakera, tambura i pjesama kojih više nema, ali žive negdje u dubini duše i dok fijaker uz škripu, turskom kaldrmom klizi, vranci gordo njište, a jecaj tambure otkinu jednu notu koja pade, kao stvorena, baš na srce i ono progovori upravo na ovoj strani...

Ovakvo nešto, IMHO, glede i unatoč najnovijim EU kritikama Bonsko_kopenhaške Deklaracije, bi trebali potpisat RH i RS glede ćirilice i latinice na tablama svojim teritorijama, glede i unatoč salaša na siveru Bačke

Digli graju oko salaša i jedared evo nji ' na prag:

Odem ja sad potražiti sina, al ' nisam bio na dan hoda do našeg salaša, kad iđe meni ususprot jedan magarac.

Puštio goste, da se malo odmore, pa će pridveče s njima ići oko salaša.