Njen odvjetnik Radoslav Arambašić i ona prvo su više sati pregovarali s policijom, ali policija ih nije uspjela nagovoriti na suradnju sve dok njenom odvjetniku nisu predočeni iskazi četvorice pripadnika samostalne uskočke satnije.

NACIONAL OTKRIVA detalje iskaza koji su policiji dali tajnica HDZ-a Gordana Getoš Magdić i Zdravko Dragić, pripadnik samostalne uskočke satnije koji je trebao biti ubijen jer nije uspio likvidirati Radoslava Ratkovića

Tužiteljstvo tvrdi da je zagrebački Županijski sud u svibnju prošle godine Glavašu i pripadnicima tzv. Samostalne uskočke satnije (SUS) izrekao premale zatvorske kazne, dok njihova obrana smatra da zločini nisu dokazani te da presudu treba poništiti.

Tada je Miljenko Kolobarić, šef osječke Hvidre, organizirao tiskovnu konferenciju na kojoj je glavnu ulogu imao Adonis Hodžić, pripadnik izviđačko-diverzantske samostalne uskočke satnije.

Ispričao je da ga je policija ispitivala o postojanju tzv. killer vodova u okviru samostalne uskočke satnije, te da je on demantirao njegovo postojanje.

Sva četvorica pripadnika samostalne uskočke satnije dali su iskaze u prisutnosti svojih odvjetnika, predstavnika Državnog odvjetništva i policije - to znači da oni imaju snagu dokaza u sudskom postupku.

Neki svjedoci, bivši pripadnici SUS-a potvrdili su navode optužnog akta ustvrdivši da je trećeoptuženica bila zapovjednica četvrtog, tajnog voda vodu u okviru Samostalne uskočke satnije smještenog u Keršovanijevoj ulici, u Osijeku.

U slučaju selotejp Glavaša se tereti da je zapovjedniku Samostalne uskočke satnije Krnjaku i Getoš Magdić izdavao zapovjedi za nezakonita uhićenja, zlostavljanja i ubojstva osmero srpskih civila na obali Drave 1991. Te je egzekucije preživio jedino Radoslav Ratković koji je o tome i svjedočio u postupku.

Njega su odveli 26. studenoga 1991. Tijelo mu nikada nije pronađeno, a njegova supruga Marija, koja je 15 godina pokušavala doznati što mu se dogodilo, nedavno je doznala da joj je muž žrtva samostalne uskočke satnije.

Gordana Getoš Magdić nije jedini svjedok koji je naveo da je pravi zapovjednik samostalne uskočke satnije bio Branimir Glavaš.

Dragić je kazao da su mu za iskaz na štetu Branimira Glavaša i ostalih pripadnika Samostalne uskočke satnije (SUS) ponudili manju kaznu ili status zaštićenog svjedoka.

Početkom prosinca 1991. Ivica Krnjak, zapovjednik Samostalne uskočke satnije bio je nezadovoljan što njegove aktivnosti u Osijeku moraju ostati najveća tajna te da ga nakon rata vjerojatno nitko neće doživjeti kao ratnog heroja, jer da je djelovao samo u Osijeku, a nije se borio na fronti.

Samo dan prije ona se odazvala na poziv i došla u policijsku zgradu PU osječko-baranjske, gdje su je policajci suočili s činjenicom da je nekoliko njezinih nekadašnjih suboraca iz Samostalne uskočke satnije policiji već dalo iskaze u kojima je opsežno opisana njezina uloga u osječkim ratnim događanjima.

Žalbeno ročište koja će trajati čak četiri raspravna dana proći će bez nazočnosti pritvorenih pripadnika tzv. Samostalne uskočke satnije, ali i Glavaša koji je prije objave nepravomoćne presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu.

To je zapravo jedini preostali put koji bi na kraju mogao dovesti do nedostatka dokaza protiv Branimira Glavaša, jer je Gordana Getoš-Magdić u prisutnosti odvjetnika, Državnog odvjetništva i policije ispričala i potpisala izjavu da je Branimir Glavaš tijekom Domovinskog rata osmislio i naređivao odvođenja nepoćudnih civila srpske nacionalnosti u Osijeku, koje su likvidirali oni pripadnici voda smrti unutar samostalne Uskočke satnije koje je Glavaš određivao.

Sukob obitelji i odvjetnika trajao je punih mjesec dana, na kraju je Arambašiću otkazana punomoć za zastupanje Gordane Getoš, premda ni danas nije dokraja rasvijetljeno je li ju Arambašić uopće imao, a u međuvremenu je Gordana Getoš bila iz osječkog pritvora prebačena u Zagreb, pa potom natrag u Osijek, a a za to vrijeme dobila i izgubila nekoliko odvjetnika, od kojih njezini trenutačni odvjetnici Krešimir Krsnik i Ljubica Matijević-Vrsaljko nastoje dokazati da je Arambašić nanio štetu njihovoj klijentici, a tako se posredno pokušava osporiti i kontroverzni prvi iskaz Gordane Getoš-Magdić, u kojem je progovorila o ubojstvima osječkih civila 1991. i 1992., ulogama zapovjednika Samostalne uskočke satnije Ivice Krnjaka i drugih okrivljenika, ali i o ulozi tadašnjeg sekretara osječkog Sekretarijata za narodnu obranu Branimira Glavaša.

Kad je prije nekoliko dana u Osijeku načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Vladimir Faber izvijestio javnost o uhićenjima u vezi sa selotejp ubojstvima, osim inicijala i dobi do novinara je doprla samo informacija da je su svi uhićenici u ratu bili pripadnici Samostalne uskočke satnije, o čijem se djelovanju u ratnom Osijeku i danas zna vrlo malo.

U ovom tako očigledno montiranom političkom procesu, ili dok slušam životni i ratni put pukovnika Ivana Krnjaka dok iznosi svoju obranu, zapovjednika Samostalne uskočke bojne, koja je branila istočnu Slavoniju i Baranju.

Apari je na suđenju kazao kako je sam Glavaš bio zapovjednik Samostalne uskočke satnije.

Kao žrtve ubojstava u kaznenoj se prijavi navode Branko Lovrić, Milutin Kutlić, Alija Šabanović, Bogdan Počuča, Jovica Grubić, Petar Ladnjuk, Milenko Stanar i nekoliko do danas neidentificiranih žrtava koje su ubijene i nestale u Osijeku 1991. i 1992. Premda je u ratno doba u Osijeku bilo između 66 i 118 nerazjašnjenih ubojstava, odnosno nestanaka srpskih civila, prema navodima iz kaznene prijave koju je Policijska uprava osječko-baranjska, predvođena načelnikom Vladimirom Faberom, 20. listopada 2006. poslala Županijskom državnom odvjetništvu, Branimira Glavaša i nekolicinu pripadnika tzv. Samostalne uskočke satnije tereti se za desetak slučajeva koji imaju jasan zajednički obrazac, zbog čega su ta ubojstva i dobila naziv selotejp ubojstva.

Sedamdesetpostotni invalid Domovinskog rata i pripadnik Samostalne uskočke satnije na konferenciji za novinare, održanoj u srijedu, okrivio je Ministarstvo branitelja, a posebno državnog tajnika Tomislava Ivića da mu nije priznata potpuna invalidnost kao i sva prava u skladu s visinom te invalidnosti.

Gordana Getoš Magdić ispričala je policiji da su tih dana u ratnom Osijeku svi branitelji koji su je okruživali bili svjesni da je Glavaš bio nadređen Ivici Krnjaku, šefu samostalne uskočke satnije.

Vrhovni sud je i stava da je iskaz optužene Gordane Getoš Magdić, kojim je povezala Glavaša sa zločinima nad srpskim civilima na Dravi u slučaju " Selotejp ", pouzdan i jasan dokaz da je Glavaš njoj i suoptuženom Ivici Krnjaku naložio osnivanje Samostalne uskočke satnije kao tajne grupe s ciljem uhićenja i likvidacija.

U optužnici za " selotejp " teretilo ga ga se da je zapovjedniku Samostalne uskočke satnije, Ivici Krnjaku, izdavao zapovijedi za nezakonita uhićenja i ubojstva osmero srpskih civila na obali Drave 1991. godine.

IVICA KRNJAK, šef fantomske samostalne uskočke satnije, bio je podređen Glavašu, tvrdi Gordana Getoš Magdić u iskazu policiji Uhićeni pripadnici samostalne uskočke satnije u iskazima osječkoj policiji rekli su da su žrtve na obali Drave u većini slučajeva ubijali puškom MGV long rifle kalibra 22 s prigušivačem.

Tada je netko prijavio Ivicu Krnjaka, nekadašnjeg šefa samostalne uskočke satnije, zbog krivolova.

Među oružjem je bila puška MGV long rifle kalibra 22 mm, kakvom su ubijali pripadnici samostalne uskočke satnije.

To tadašnje otkriće vrijedan je tzv. kontrolni dokaz koji pokazuje da su pripadnici samostalne uskočke satnije koji su nedavno pričali kako su ubijali nepoćudne civile po izboru Branimira Glavaša, zapravo autentični svjedoci tih događaja.

Branimir Glavaš bio je, prema iskazima svjedoka, stvarni zapovjednik samostalne uskočke satnije Gordana Getoš Magdić, suradnica Branimira Glavaša s početka 90 - ih u Osijeku, prije nekoliko dana izravno ga je optužila da je naređivao likvidacije nepoćudnih osoba srpske nacionalnosti na početku Domovinskog rata u Osijeku.

Ona je policiji detaljno opisala kako se formirao tzv. killer vod (vod ubojica) u samostalnoj uskočkoj satniji, kako su provođeni testovi lojalnosti za nove članove, kakva je bila njena uloga u ubojstvima nepoćudnih civila, te kako je Glavaš reagirao kada je ona shvatila da je zapravo bila posrednik između njega kao nalogodavca i pripadnika samostalne uskočke satnije, kao izvršitelja ubojstava.