Taj najstariji dio samostana podigli su franjevci na dijelu župnoga vrta do stare župne kuće, dakle na jugozapadnom dijelu sadašnje samostanske zgrade.

U nastavku gradi se dalje, tako da je do 1676. dograđeno zapadno, a dijelom i jugozapadno krilo samostanske zgrade.

Istodobno kada se pronijela vijest o početku istraga protiv petorice djelatnika u pravosuđu, izbijanjem brave provaljeno je u ured Općinskog državnog odvjetništva preseljenog nedavno u dio samostanske zgrade zajedno s Općinskim sudom.

U 16. stoljeću samostan je dobio dvokatni zvonik i samostanske zgrade.

Župu nastavljaju voditi svećenici dijecezanci, a neupotreba samostanske zgrade dovodi do rušenja njegova tri krila.

Dio samostanske zgrade preuređen je za stanovanje, dok neka zdanja i sad zadržavaju prvobitni izgled.

Vidio je trošnost i dotrajalost drvenog virovitičkog samostana rezidencije a i nemogućnost franjevaca da se sami dadu na izgradnju nove samostanske zgrade, stoga sam slobodno odluči Franjevcima dati 1000 rajnskih forinti za gradnju novoga samostana.

Možda su samostanske zgrade bile sagrađene malo dalje od same crkve tj. nešto bliže naselju (143).

Prostorija na prvom katu samostanske zgrade na glavnom trgu Sinja bila je premalena i u njoj se moglo smjestiti samo manji predmeti i novci.

Samostanske zgrade su bile potpuno uništene u Tridesetogodišnjem ratu, te današnje zgrade potječu iz obnove benediktinskih svećenika iz Saint-Maura 1680. godine, koji su naravno obnovili ove zgrade u aktualnom stilu klasicističkog baroka.

Kako su se franjevci udomili na zapadu grada, izvan gradskih zidina, benediktinci sa Sustipana kao prvu pomoć ustupaju maloj braći na obrađivanje nekoliko svojih zemalja po Marjanu, o čemu svjedoči katastik dobara samostana sv. Frane iz 1742. godine S franjevcima se javlja novi tip samostanskog kompleksa sa dvorištem kao glavnim prostornim akcentom oko kojeg su samostanske zgrade.

Jozo Milanović, prior jedinog muškog benediktinskog samostana u Hrvatskoj između ostalog je rekao: Na nekim poljima zamijećeno je određeno nesnalaženje nekih crkvenih ustanova i redovničkih zajednica: grade se sve veće samostanske zgrade, ali bez jasne vizije čemu će služiti; grade se novi samostani, iako su samostanske zajednice sve starije i malobrojnije.

Južno od samostanske zgrade do obale rijeke Save bilo je mjesta za još šest kuća.

Brojne karmelićanke došle su u Bibinje da bi podijelile radost zbog otvaranja nove samostanske zgrade

Naziv« od ruža »upućuje na bogato raslinstvo oko samostanske zgrade.

Samostanska zajednica je dokinuta početkom 19. stoljeća, samostanske zgrade gotovo su u cijelosti srušene tijekom Drugog svjetskog rata

25. travnja 1988. započeli su radovi za nadogradnju i rekonstrukciju samostanske zgrade.

Svotom od 783 forinti plaćeni su tek zidovi, najpotrebniji materijal i ono najvažnije da se samostanske zgrade osposobe za stanovanje, a crkva za službu Božju.

Obnova prostora samostanske knjižnice trajala je dvije godine; uređena su tri kata samostanske zgrade, t. j. prvi i drugi kat u južnom te prvi kat u zapadnom samostanskom krilu.

On je obnovio ostatke samostanske zgrade i crkve, a završio pošumljavanje otoka.

Godine 1831. u dijelu samostanske zgrade bile su prostorije Poštanskog ureda, a 1851. smještena je u zgradu Financijska zemaljska direkcija.

Naime, Katolička crkva ima u Italiji 8779 školskih zgrada, vrtića, biblioteka itd., zatim 4712 zgrada sa zdravstvenim ustanovama te 49.982 crkve, župne odnosno samostanske zgrade.

U želji da i materijaliziraju taj spomen, zadarske benediktinke su odlučile u apsidalnom prostoru na ulazu svoje samostanske zgrade postaviti reljef koji prikazuje zajedništvo svetih benediktinaca.

Sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju potkraj XVII. i u XVIII.st.

Najviše njihovom zaslugom u Provinciji su obnovljene mnoge samostanske zgrade i crkve, a podizane su i nove.

Crkva je dobro sačuvana, postoje i glagoljski natpisi, dok su samostanske zgrade napuštene 1843. godine te djelomično porušene.

Stoga iza svakog izloženog djela stoji ljubav prema Bogu i čovjeku jer u prolaznosti materijalnog svijeta svoju trajnost i vječnost ima samo ljubav, kazao je mons. Culej pozvavši mjerodavnu vlast da povratom samostanske zgrade, koju znatnim dijelom sestre još uvijek ne mogu koristiti jer ju je oduzelo jedno prošlo vrijeme koje se borilo protiv Božjeg duha, omogući uršulinkama njihovo daljnje djelovanje.

Pavlinski samostan Samostanske zgrade zidane su različitim razdobljima i drukčijeg su oblika.

U današnjemu obliku Caritas djeluje od 2002. Prostorije župnoga Caritasa nalaze se u potkrovlju samostanske zgrade u kojima aktivno rade četiri gospođe volonterke, a po potrebi se uključuju i drugi članovi karitativne grupe koju čini dvadesetak župljana.

Samostanske zgrade bile su smještene na sjevernoj i istočnoj strani klaustra.