Orhan mi je napisao fuck you, bila si u Zagrebu... samo to... ukupno šest riječi... ja sam nadovezala a nisi mi se javila... (zamislila sam neizrečeno a želio sam da mi se javiš i knedlu u grlu, negdje oko one jabučice adamove i vodenast pogled plavih očiju punih osude)... a onda sam se ja naljutila fuck you, svijet se ne vrti oko Orhana... da se nisam možda trebala servirati na kožnom crnom trosjedu (što smrdi na ugostiteljske pare) u samostojećim čarapicama s nalakiranim noktićima (kojima fakultativno češkam mindžu)... onda malo nježnije a zašto mi darling nekako nisi rekao... da želiš da dođem... - pa sam se raznježila... glava malo ukoso, pogled odozdo... (o doći ću, doći ću tebi, tako mi bog pomogao lice je ozareno navalom potisnute ljubavi koja cijele dvije godine negdje u meni čuči za njega... dragi, od prvog trenutka te....... sakam)... zapravo sam gledala u onaj fuck you i mislila kako mu nikad više neću napisati ni riječ... jer nije zaslužio... po stoti put on (peder) prekida ugodan komunikacijski tok... nek ' si nađe drugu koja će ga uveseljavat ' pismima... sigurno on poznaje sijaset zanimljivih djevojaka... (moš ' si mislit ', ha)...