Tatal Asad ukazuje na to da užas koji izazivaju samoubilački napadi u zapadnim društvima počiva na činjenici da vršitelj napada svojom gestom ukida a priori svaki mehanizam kaznenog progona: umirući sa žrtvom, povezujući u jednom jedinom činu zločin i kaznu, onemogućuje kažnjavanje te potom deaktivira temeljnu snagu pravde koja počiva na sustavu kazne.