orijentacija na izvoz i ' komparativne prednosti ' u hrvatskoj u takvim uvjetima može značiti samo ' komparativnu prednost ' jeftine radne snage (s 7 % visokoobrazovanih i politikom obrazovanja koja će taj broj vjerojatno još i smanjiti ukidanjem besplatnog visokog obrazovanja priče o ' društvu znanja ' mogu biti samo trabunjanje). a što ' jeftino ' u globalnim relacijama može značiti govori i podatak da se npr u brazilu ili meksiku gube industrijska radna mjesta jer čak ni oni ne mogu konkurirati samoubilačko niskim cijenama kineskih sweat-shopova i vojsci od 120 milijuna izbjeglica sa kineskih sela koji polulegalno žive na rubovima industrijskih zona u privremenim naseljima bez ikakve socijalne, penzijske ili zdravstvene zaštite, a koje po potrebi usisavaju strane kompanije u svoje sweatshopove. ' komparativna prednost ' zapravo znači da bi kapitalist, komparirajući nas s takvim tržištem rada, uz ovakav tečaj kune, morao zaključiti da će biti u prednosti ako svoju tvornicu/sweatshop otvori u hrvatskoj, a ne u kini ili moldaviji, ukrajini, albaniji...