Naime, Aaron Neville je zaronio dublje i umjesto uobičajenog površinskog kopa i reinterpretacije hitoidnih standarda što mu kao sjajnom stilistu ne bi bio nikakav problem na površinu izvukao samu esenciju doo-wopa, njegovih čudesnih harmonija i onog savršenog dijaloga između tenora i pozadinskih/pratećih vokala.