Uz mimohod humanitarnih koncerata (ej, jel ima neki koji to nije?), jadranku kosor u crnom kožnjaku sa sviscovim krznom oko vrata i crvenom plastičnom kacigom na glavi ter suzama u očima zbog eskalacije krize čega, natpisima sretan božić većma na engleskom za što su se sigurno pobrinuli slovenci koji ruju iznutra i izvana, posljednjim knjižarama u kojima možete kupiti oriđiđi kinesko sanduče od međimurskog baobaba i barbaru kolar s frizurom na engleskog kokera i somalskom pirotehnikom.

Iz grada u grad godinama nosi on to izlizano sanduče pa kad se najzad obrnu u kasabi, sjede nasred čaršije, postavi ga preda se, usadi u njeg nekakvu drvenu lutku nespretno odjevenu u krpe, sveže tobož neprimjetno (a svako to zna u dušu) lutku koncem, a konac provuče kroz sandučić a drugi kraj veže za prst, pa kad počne udarati u tamburicu lutka počinje da skače, da se vrti, i svijet onda nagrne, djeca se guraju između nogu starijih i sa zaustav ljenim smijehom u široko rastvorenim očima stoje pred tim čudom.

Svaki normalan, civilizovan čovjek, pri povratku s posla, prvo zaviri u svoje poštansko sanduče, mada zna da ga tamo neće čekati ništa - osim hrpe neplaćenih računa, ali ga nada da će jednom otkri ti nešto lijepo mahinalno tjera da taj ritual ponavlja iz dana u dan.

Svejedno, sigurnim korakom se penjem uz stepenice (prošao sam ih, ustrčao uz njih, bauljao uz njih nekih tridesetak godina) i vidim svoje poštansko sanduče, a u njemu se nešto bjelasa; palim upaljač i kroz uzane proreze pokušavam odgonetnuti šta bi to moglo biti?

Poštansko sanduče u " kući izlazećeg sunca " se puni pismima i razglednicama moje djece - ne primaju odgovora, jer je nemoguće kriknuti iz groba u Chicagu.

Kad idu kod mene ključ od njihovog stana nesmiju nositi nego ga bacaju u sanduče.

Noćna ptico, prijatelju stari pogledaj sanduče

Nakon punooo godina moje sanduče je zamirisalo i obradovalo se jer mu duša ovog puta nije bila ispunjena računima, već jednim predivnim pismom sa otiscima kafe.

Više puta podnio sam pisani podnesak za upit koji je zaveden kod Upravitelja, pred. suvlasnika sam doznačio, u pošt. sanduče.

@zgembo: a zgembo, a kako svi znaju da se zapisnik dostavi u sanduče u sjedište saveza, pa da tako i ti sad znaš u buduće da se buniti možeš s razlogom

" O, ne...... opet račun, ne popuštaju, ako je prevelik bolje mi da se bacim sa čega visokog ".... misao koja mi je prolazila kroz glavu dok sam otključavala poštansko sanduče.

Na kraju doživio je da mu život zagorčuju susjedi pa Kalajić piše da je: živeo u istoj zgradi sa originalnim primercima " barbarogenija " koji su ga maltretirali i kinjili, pisali mu " jedi govna " i stavljali mu, u poštansko sanduče, svoj original, " barbarogenijski " izmet iz onog (sifon soda krv) " Musaka izvrsno - O ćevapčićima da i ne govorim Pršut i klekovača divno bre ".

Ako jednom otvoriš poštansko sanduče A poštansko sanduče se otvara kasno noćom Kad se vraćaš mrtav umoran Zateći ćeš unutra poruku od poštara: Niste bili danas kod kuće da vam uručim pismo Dođite čim pre po njega u Palisadsku

Možda su zbog toga pisci priča uvek nezadovoljni napisanim, jer znaju da su stvorili samo mali deo onoga što će se razvijati mimo njihove volje i htenja. " Uz to, Milka u spomenutoj posljednjoj priči daje (kroz karikiranu mail-perspektivu) svojevrsni katalog svojih nikad napisanih priča, pa se stječe dojam kao da zapravo Tešin nije imao dovoljno sape da zbirku uobliči onako kako je možda mogao Milka priča kako nikad neće napisati priču o svom profesoru estetike i njegovim demonima, kako neće napisati priču o crtici iz djetinjstva koja ju je potresla dovoljno da je se sjeća do danas, kako neće napisati priču o svome djedu koja namiguje magijskom realizmu, kako neće napisati priču o vlastitom gubitku nevinosti (dakle, o seksualnoj traumi koja je, sama za sebe, dovoljno zanimljivo frojdovsko opće mjesto), kao ni priču o vlastitoj smrti, te konačno o svom mjestu u književnom univerzumu: " Htela sam samo da ti kažem da sam, pišući o pričama koje nikad neću napisati, shvatila da je priča samo ono što bih dozvolila da mi tupim nožem urežu u kožu, i izvini što sam ti svojim pismima zatrpala sanduče za elektronsku poštu. "

Imam prezime, znam gdje stanuje ali da odem do tamo i pogledam na poštansko sanduče ili zvono... da me vidi, ona ili neko od njenih... to bi bilo baš neugodno.

Pismo sam bacio u sanduče i otrčao kući da sačekam odgovor

Kurvin sin, možda je ljubomoran na te plave oči pa neće da registruje ni pozive ni poruke.Neću ga ipak razbiti, jer da ga nije sad bih morao u dugim gaćama i potkošulji vani provjeravati poštansko sanduče.

Žalbe možete ubaciti u sanduče koje vam se nalazi ispod vodokotlića

Imala sam nešto tax free obrazaca te sam iste ostavila u poštansko sanduče u Lutonu, kako je rekao jedan službenik na aerodromu, a nisu udarali time stamp

Pa, sanduče: mad: Ay, ay, Sir

Vrlo često nećeš naći nikoga nego ćeš formular (na koji si ispunio svoje podatke) ubaciti u neko sanduče.

Ubaciš im u poštansko sanduče papir sa potpisima stanara koji su ugroženi bukom, i pretnjom pred prijavu policiji.