U sanjariji plahog svjetla postajem sanjač koji uranja u osobnu blizinu.

Ja sam sanjač lucidnih snova, ne kopam kanale.

Uskoro je otkriveno da se za vrijeme REM spavanja izolira središnji živčani sustav što znači da je tjelesna motorika inhibirana te je tako sanjač spriječen da pokreće tijelo u skladu sa snom (npr. da doista počne trčati ako to čini u svome snu).

C. fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove (engl. lucid dreams - neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan).

Ako ipak ne dođe do djelovanja, no sanjač prihvati intelektualni uvid u svoj san, čak i tu možemo reći da je došlo do proširenja polja svjesnosti.

Budući da snovi dolaze iz nesvjesnog, sanjač na nekoj razini zna njihovo značenje pa stoga može naučiti njihove simbole i razumjeti poruku iz skrivenog dijela vlastita uma.

Ima snova koje sanjač razumije kao glas Božji, jer mu dođe iz podsvijesti u svijest kao čudesna objava, a ima snova koji su obični, svakodnevni kao pospremanje u korelaciji svijesti i podsvijesti i kojih se niti ne sjećamo.

ovo je post koji je nastao rezultatom nesanice, no u ovu kasnu uru, budan poput sove moram napisati nekoliko riječi ponukan tipičnim voluntarizmom neoskojevaca, da parafraziram ivkošića (koji mi nije osobito simpatičan, no ponekada me nasmiju njegove sarkastične primjedbe o ljevičarima-posljednja je packa josipoviću " tako mi Bog pomogao ". u tom duhu, dodao bih da će josipović na inauguraciji vjerojatno izreći tako mi LHC pomogao (large hadron collider):). usput zaboravljamo da na dolaru piše in God we trust, što se može i drugačije gledati, recimo " vjerujemo u Boga dolara ", zeleni spomenik kultu materijalizma, mogli bi reći i agnosticizma, princip je isti, ostalo su nijanse... vratimo se na temu - domaći zadatak, dakle, uvodni post je tipičani yin yang pogled na svijet koji ovu zemlju gleda kroz prizmu mentalnih šablona o zadrtim desničarima i tolerantnim ljevičarima stvoren spinovima političara. taj isti sanader, pa čak i još rigidniji pašalić su izručili kordića, odnosno uhitili gotovinu, što nije padalo na pamet račanu koji je kako bi sačuvao stolicu oprezno poput mede sa košnicom mazio tzv. desnicu, odnosno dinarski dio populacije (o dinarskoj populaciji je pisao još i fortis, i koliko god to urbanim intelektualcima izgledalo odurno, to je srce hrvatske civilizacije koje je održalo čistoću i ekološki zdravu hrvatsku naciju odraslo na puri i zdravoj pravoj ekološkoj hrani a ne oštrićevim ekološkim surogatima. neodvojivi segment toga pravog hrvatskog geista su i katolička crkva koja je htjeli to mi ili ne održala hrvatski identitet u ateističkim, beznacionalnim vremenima kada " ja i lola iste vjere nismo gradit ćemo bratstvo i jedinstvo " u jugoslovenski melting pot koji je iznjedrio najveće krvoproliće u europi poslije drugog svjetskog rata. to je bio duh koji su posadili komunisti, htjeli to oni priznati ili ne, proizvod loše laboratorije tite, kardelja i kompanije. jurassic park iz kojega su se jednog dana otrgli u svijet iz jugoslovenskog zlatnog kaveza miloševići, karadzici, draskovići, arkani, da ne spominjemo hrvatske ustaše - udbaše, spavače koji su se 90 izvukli iz hibernacije kao posada nostroma u alienu. (volim filmske reminiscencije:))... nadalje zaboravlja se da najekstremnije primjere prave desnice upravo nalazimo ne recimo u selima imotske zagore, nego u predgradjima velikih gradova, u navijačkim skupinama, ili u posebito ekstremnim skupinama poput skinheadsa (jednoj frakciji skinheadsa uzor je bio dinko šakić), koji propagiraju čisti fašizam i daleko su opasniji od benignih budala koje obuku ustašku majicu na thompsonovom koncertu.ovi drugi nakon thompsonovog koncerta ispovraćaju i vrate na posao, a ovi prvi će vas dočekati baseball palicama u mračnom kutu i umlatiti vas jer im se to toga trenutka prohtjelo. mnogi gastarbeiteri koji su ostavili kosti na bauštelama njemačke imaju u kućama pored vjerskih slika i slike tudjmana i šuška, i po defaultu će glasati za hdz jer je to po njima jedina i isključiva stranka koja štiti hrvatske interese. razumije se da će istina biti kao u gornjem slučaju poprilično drugačija, jer će se vodstvo te stranke ponašati čisto pragmatično, ovisno o tome da li je u rukama eu batina ili mrkva. zalud im sarkastične primjedbe o obraćenom partizanskom generalu koji je posjedovao jugoslovensku putovnicu dok su mnogi čučili u titinim kazamatima, a pizzamajstor je priča za sebe, njihov glas uvijek ide za zna se. oni preziru " prilivode " no u slučaju kada moraju izabrati izmedju račanovog hibridnog komunističkog katolika bandića i agnostika josipovića (agnostik većini neukih ljudi izgleda gore od ateiste ili sotoniste) radije će birati za toga grudskog avatara (u komunističkom tijelu je katolički " sanjač ", oni koji su gledali cameronov film shvatit će alegoriju). opijeni i bombardirani pavićevim i inim nosačima slova, zaboravljamo da je oba pilića iznjedrila račanova peradarska farma, kod nas uvijek mora biti neki rašomon, sa zapletom u kojem glavni likovi poput filmova obrnute naracije ulaze i izlaze iz radnje bez neke posebne logike, no to je samo na površini, the playeri vuku konce iz prikrajka, a puzzle se polako komad po komad slaže..:))) da ne bih duljio, lako je sadašnjim liberalnim " komunjarama " pričati o toleranciji, demokraciji, kada mi malo u srednjim godinama znamo puške dok su pištolji bili.

Lucidnost je razina svijesti potrebna da bi sanjač bio svjestan da sanja.

Nakon sna tj. nakon REM faze sanjač se na djelić sekunde budi, ali većina ljudi se toga ne sjeti već nastave spavati.

Gordan Topć, lucidni sanjač i osnivač udruge NIA (Natur-individuacijska asocijacija): U svom doktorskom radu dotičem se stresa i koje posljedice on ima na ljude, a jedan od odgovora slučajno sam pronašao i u magazinu Sensa.

Psihološka komponenta sanjanja izražena je snovima koje karakterizira slijed slika koje sanjač doživljava posebnim oblikom svijesti.

Kao prvo, to vozilo ukazuje da ga pokreće sanjač, što znači da on posredno upravlja svijetom u kojemu se razvijaju slike.

Sanjač je scena na kojoj sam organizira režiju, scenografiju i kostimografiju.

Hoće li ga imati hrabrosti čuti i sam stvaratelj, sanjač, često nije samo privatni problem.

Potom, postoje i lucidni snovi, oni u kojima je sanjač svjestan da sanja i na određen način ima kontrolu nad samim snom budući da osjećaj mogućeg straha može sam sebi objasniti spoznajom da sanja.

U svakom od ovih radova usnimljeni uzorak realnosti služi kao podloga za transferenciju začudnih, apsurdnih i naoko nepovezanih emotivnih stanja i situacija koje sanjač/ica proživljava kroz san.

Međutim, kada sanjač svjesno odluči dublje sagledati poruke svojih snova te se otvori za uvid u svoje tjelesno i energetsko zdravlje, tada i te razine postaju prepoznatljivije.

Struktura sna nalikuje strukturi drame ali u ovoj vrsti kazališta sam sanjač je autor, scena, glumac, publika i kritika u jednom.

Svijet Waking Lifea jest svijet lucidnih snova (snova u kojima je sanjač svjestan da sanja), svijet iz kojeg glavni lik, Wiley, koliko god se trudio, ne može pobjeći.

Psihološka komponenta sanjanja izražena je u snovima koje karakterizira slijed slika koje sanjač doživljava posebnim oblikom svijesti.

Veliki sanjač knjiga Vojo Šiljak najavljivao je govornike, a brojnim se prisutnima u ime ministra kulture obratila i Dubravka Đurić Nemec.

Informativno predavanje održat će se u srijedu 28. rujna 2011. u Derenčinovoj 1/4. kat, u 18:30 h. u prostorijama studia Apolon gdje će moći više saznati o 9. školi lucidnog sanjanja udruge NIA iz Zagreba koju vodi mr. sc. Gordan Topić, sanjač s dugogodišnjom praksom sanjanja.

No, i sanjač i budnik su jedna te ista osoba.

Taj san otkriva koliko je sanjač fokusiran na područje koje mu je za sada još uvijek nepoznato

I bez obzira kakvi nam se odgovori u tim tekstovima nude, bez obzira povezuje li se san s onim proročanskim, snoviđenjskim ili potisnutim i cenzuriranim ili pak s onim arhetipskim, pokazuje se neupitnim da se u književnom tekstu san uobličuje u različite, nerijetko dramatske forme, u kojima se sanjač pojavljuje i kao pripovjedač i režiser i scenograf i glavni glumac književnog djela. (Disput)

Psiholog Stephen La Berge razvio je tehniku lucidnog sanjanja sa svrhom da spavač - sanjač stekne kontrolu (i) nad svojim snovima.

Lynne Levitan i Stephen LaBerge (koji je, kako smo već rekli, i sam bio lucidni sanjač - za tri je godine zabilježio tristo osamdeset i devet lucidnih snova; za Lynne ne znamo) htjeli su i znanstvenu potvrdu mogućnosti kontroliranja snova te, još više - granice tog kontroliranja.

Iz nesvjesnoga ne može izroniti nijedan san ako ne postoji problem kojim se sanjač bavi na javi neki konflikt, strah, zbunjenost, neka prekretnica, zagonetka ili izuzetno neobična situacija.

Tipični snovi tog tipa su oni u kojima sanjač zakaže na nekom važnom ispitu ili nastupu; takvi snovi, kao i oni u kojima se pojavljuje gol ili neadekvatno odjeven, obično govore o njegovu strahu od neke životne kušnje kojoj se ne osjeća doraslim.