Govoreći o aktivnostima pjevača Ankica Sarkotić kaže da ih se redovito okuplja petnaestak.

»Nedostatak je muških glasova u zboru, jer tu je takva tradicija da se muški ne uključuju u zbor«, ističe aktivna zborašica i župna suradnica Ankica Sarkotić.

Sarkotić je u hrvatskim zemljama svakako bio izuzetno ugledna osoba.

General Stjepan Sarkotić bio je čovjek blistave vojne i visoke političke karijere s dubokom sviješću o sudbini hrvatskoga naroda u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini u Austro-ugarskoj monarhiji, sluteći njegovu zlu sudbinu u nadolazećim državno-pravnim svezama sa Srbijom i Crnom Gorom.

Sarkotić nije slučajno postavljen za osmoga po redu zemaljskoga poglavara Bosne i Hercegovine.

Umirovljen je podmaršal Potiorek i postavljen Sarkotić, kao osoba od koje se očekivala učinkovitost, ali imalo i povjerenje u njegovu punu lojalnost Monarhiji.

Sarkotić je već prilično rano postao svjestan političkih opasnosti koji prijete hrvatskim zemljama, a u to ga je uvjerio prvi veliki neuspjeh invazije na Srbiju pošto je i sam bio glavni zapovjednik u jugozapadnome dijelu fronte.

Postavši izuzetno osjetljiv na nacionalno pitanje kod južnih Slavena, Sarkotić je promišljao o načinu rješavanja tih u Carevini gorućih pitanja.

- Zahvaljujem se na izvrsnoj ocjeni poezije i sudu koji mi dodjeljuje ovu divnu nagradu - kratko je zahvalila Željka Cvetković, dok je Slavica Sarkotić svoju priču o sudbini iseljeništva, s kojomosvaja drugu nagradu Matice, ovako predstavila: " To je istinita priča iz mog mjesta, a ima ih takvih bezbroj, pa joj to vjerojatno daje posebnu snagu ".

Zbog odbijanja da se pokloni Vatikanu, Njegošu su se svetili dva puta: prvi put, kada je za vreme Velikog rata komandant Vražje divizije Stjepan Sarkotić naredio rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu, i 1974. godine, kada su opet porušivši 1926. godine obnovljenu kapelu crnogorski komunisti, Titovi izmećari, utamničili velikog vladiku u mauzolej, delo hrvatskog papiste Meštrovića, koji je u svojim memoarima najpodrugljivije pisao o Srbima, bizantincima i njihovoj tuđosti Europi.

Upravo je Sarkotić bio jedan od glasnijih zagovornika trijalističkoga uređenja Monarhije.

Sarkotić je u suradnji s ministrom financija Spitzmülerom htio iskoristiti za učvršćenje položaja Monarhije na jugoistočnim granicama.

Završetkom vojne karijere Sarkotić nije ostao pasivan.

Sarkotić je već imao problema u vojsci, u veljači 1918. pobunili su se mornari ratne flote u Boki Kotorskoj, dezertera i sabotera je svakim danom bilo sve više.

Sarkotić je imao nezahvalan posao kontrole nad buntovničkim područjima Monarhije.

Sarkotić predlaže da se Bosni i Hercegovini dodijeli autonomija kao corpus separatum pod austrijskom krunom.

Sarkotić je nastojao pošto-poto očuvati Monarhiju želeći da Bosna i Hercegovina ne potpadne pod srbijansku vlast.

Sarkotić je nevoljko dočekao Tiszu, držeći da je njegov dolazak " neumjesan ", no pokorio se je carevoj želji, jer je nakon smrti cara Franje Josipa, kod novoga cara Karla, bio glavni čovjek za pitanja južnih Slavena.

Tiszin posjet Sarajevu, Sarkotić je ocijenio kao potpuno neuspio i kao žalostan kraj jedne pogrešne politike.

Sarkotić je inzistirao da se ujedini Dalmacija s Hrvatskom i Slavonijom i Bosnom i Hercegovinom, što bi umirilo Hrvate i ohladilo ih od ujedinjenja južnih Slavena sa Srbijom.

Ministar Spitzmüller se suprotstavio dualističkome uređenju, zalažući se, kao i Sarkotić, trijalističkome.

Neposredno iza toga s ministrom se sastao Sarkotić i obojica su ocijenila da je glavni krivac neuspjehu trijalističkoga koncepta upravo Weckerle.

»Vu Turopolu zelenem moja mama vsaku bogu večer cvetje zalevle, čaka da dojdem« zapisala je u svojoj najnovijoj zbirci Slavica Sarkotić, rođena 1951. u obitelji Komar u Vukojevcu kod Siska.

I tim se više Slavica Sarkotić upisuje s razlogom u vrh pjesničkoga stvaralaštva na kajkavskom izričaju Turopolja i njegova okružja.

Objavljivanje zbirke Slavice Sarkotić tim je zapaženije.

Željka Cvetković, s pjesmom na kajkavskom narječju, i Slavica Sarkotić, s pričom na standardnom hrvatskom jeziku, pobjednice su drugog književnog natječaja u organizaciji Ogranka Matice Hrvatske Velika Gorica.

Književne večeri će se održavati jednom mjesečno, a u sklopu prve gostovat će devet velikogoričkih autora i to Željka Cvetković, Nada Mihoković Kumrić, Mirjana Marković, Rene Matoušek (u interpretaciji Vlaste Zaloker), Đurđa Parać, Božidar Prosenjak, Veronika Prvonožec, Slavica Sarkotić i Ljerka Varga.

Postavši bojnik, Sarkotić je imenovan zapovjednikom stožera 7. pješačke divizije u Osijeku slijedeće četiri godine, a zatim je opet na godinu dana dodijeljen regimenti u Pragu u činu potpukovnika.

Jedino kaj emisija nikak nemre dobiti svoje ime.... morti bu prijedlog pjesnikinje Slavice Sarkotić nekak zaživel, a ona veli naj se emisija zove« Kaj s Kristinom ».

Uz Ankicu Sarkotić u župnom pjevačkom zboru koji vježba redovito jednom tjedno aktivne su: Ankica Nikšić, Marija Žalac, Ružica Mravenac, Ljubica Bogdanić.