Odlučni smo da nikada ne priznajemo promjene bilo kojih granica, koje ne bi bile izvršene Mirovna konferencija o Jugoslaviji 17. 17.09.1991. Igalo, Crna Gora Hina: " Sudionici.. sastanka u Igalu s predsjedavajućim Konferencije o Jugoslaviji u Haagu lordom Carringtonom, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i savezni sekretar za narodnu obranu general - armije Veljko Kadijević, nastavili su razgovore o provedbi dogovora potpisanog s lordom Carringtonom i suglasili se da se odmah osigura apsolutni prekid vatre, 18. rujna 1991. godine u 12 sati

Lord Carrington: Tuđman Milošević - Kadijević 18. 25.09.1991. Beograd " Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i savezni sekretar za narodnu obranu general armije Veljko Kadijević danas su, u kontinuitetu razgovora o glavnim pitanjima rješavanja jugoslavenske državno-političke krize, započetih u Igalu, zajednički ocijenili da je neophodno održati i učvrstiti mir u zemlji potpunim prekidom vatre, kao prvim uvjetom za postizanje pravednih političkih rješenja.

To je potvrdio i Mirko Tepavac, savezni sekretar za vanjske poslove Jugoslavije 1969. - 1972., koji je u svojim sjećanjima 1998. ustvrdio da je nad njemačkom manjinom u Jugoslaviji, nad folksdojčerima, počinjen genocid pod izravnim Titovim vodstvom i uz njegove pismene zapovijedi, što je Tito kasnije i priznao svom biografu Vladimiru Dedijeru.

Zatim, 9. ožujka 1991. izbile su demonstracije u Beogradu, koje su prestale tek intervencijom JNA, a 12. ožujka 1991. savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević izjavio je da je zemlja pred građanskim ratom jer su pregovori zaustavljeni.

Savezni sekretar za narodnu obranu (ministar obrane) je po ustroju, činu i ovlastima bio najistaknutije djelatno vojno lice, dok je i Generalštab JNA (Glavni stožer JNA) bio u formacijskom sastavu Saveznog sekretarijata narodne obrane (SSNO) kao najviše stručno i stožerno tijelo.

Posljednja pravila, koja su vrijedila za BiH i za ostale Republike, donio je Savezni sekretar za unutarnje poslove 27. srpnja 1990. 39 Ova pravila prilagođena su demokratskim promjenama i razlikuju se znatno od prethodnih od 6. siječnja 1989.

Drug savezni sekretar sve vrijeme strpljivo sjedi u autu...

Savezni sekretar za narodnu obranu general Kadijević u prvim danima operacije otvoreno je objavio da " Armija u ovom trenutku ne želi ništa više osim da uspostavi kontrolu nad kriznim područjima, zaštiti srpsko stanovništvo od progona i uništenja i oslobodi pripadnike JNA i članove njihovih porodica ", a da " uslov za to jeste da se poraze ustaške snage ".

Temu je predložio admiral Branko Mamula, tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu.

Tako je naredio general veljko Kadijević, savezni sekretar za narodnu obranu.

To su vrhunski pravni stručnjak Mirjan Damaška, bivši jugoslavenski savezni sekretar za vanjske poslove Mirko Tepavac, odvjetnica Saddama Husseina Bushra Al Khalil, američki politolog Gordon Bardoš i hrvatska glazbena diva Tereza Kesovija.

Bili su prisutni: savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Gračanin, ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac i načelnik Štaba 5. vojne oblasti general potpukovnik Praščević.

Veljko Kadijević (Glavina Donja, Imotski, 21. studenog 1925.), general-armije JNA, jugoslavenski savezni sekretar za obranu od 1988. do 1992. godine.

Mirko dobiva 4 godine a Mirna 10 mjeseci, i to po Krivičnom zakon čl. 133. U isto vrijeme Tomislav Sunić, u vrijeme kad je Budimir Lončar bio savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ-a, dobiva politički azil u SAD.

To je stajalo u depeši koju je nama u Zagreb poslao savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gračanin.

Bio je jedan od vodećih vojvođanskih političara i komunista, član Predsjedništva SKJ, a najviša mu je državna funkcija bila savezni sekretar za vanjske poslove.

Dan nakon rušenja helikoptera EZ-a savezni sekretar za odbranu Veljko Kadijević podnio je ostavku, a JNA je zacementirala svoju reputaciju beskrupulozne vojne sile, učvršćenu u Vukovaru i Dubrovniku.

Valjda zato što je recenzent serije i Budimir Lončar, tadašnji savezni sekretar za vanjske poslove SFRJ koji se tada u UN-u zdušno borio za embargo.

U tom smislu istraživali su ulogu: Predsjedništva SFRJ, Predsjednika Predsjedništva SFRJ, Savezno izvršno vijeće, Savezni sekretarijat narodne obrane i savezni sekretar, Generalštab JNA.

Od 15. maja 1984. do 30. decembra 1987 je bio Savezni sekretar za inostrane poslove a clan Predsjedništva SFRJ od 30. decembra 1987. do 15. maja 1989. Nakon ostavke Hamdije Pozderca iz predsjedništva SFRJ postao je predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. maja 1988. do 15. maja 1989.

Zato je Vlada na svojoj povijesnoj sjednici od 27. 9. 1991. donijela posebni zaključak o gospodinu Budimiru Lončaru, u kojem između ostalog kaže: " Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JNA i napadnutu Republiku Hrvatsku.

Tim je riječima Mirko Tepavac, savezni sekretar za vanjske poslove Jugoslavije 1969. 1972., ukratko opisao srž funkcioniranja jugoslavenskoga komunističkog sustava i države, koji su se u cijelosti oslanjali na Tita.

- saveznog sekretara za narodnu obranu (u daljnjem tekstu: savezni sekretar za NO), - načelnika Generalštaba OS SFRJ (u daljnjem tekstu: GŠ OS SFRJ), - zapovjednike: vojnih oblasti (u daljnjem tekstu: VO), Vojnopomorske oblasti (u daljnjem tekstu: VPO) te Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (u daljnjem tekstu: RV i PVO), - zapovjednike: korpusa, vojnopomorskih sektora (u daljnjem tekstu: VPS), divizija, brigada i pukova JNA, odnosno na sve one koji su, u zapovjednom smislu, aktivno sudjelovali u razaranju Republike Hrvatske.

Č lan je SKOJ-a od 1940, a Komunisti č ke partije Jugoslavije od 1942. Bio je na č elnik Generalštaba JNA, zatim savezni sekretar za narodnu obranu (ministar obrane) SFRJ.

Tadašnji savezni sekretar za pravosuđe bio je rodom iz našeg općinskog središta u kojemu su mu i dalje živjeli majka i brat, koje je on posjećivao nekoliko puta godišnje.

U oktobru mesecu 1991. godine Savezni sekretar za narodnu odbranu, Veljko Kadijević donosi rešenje da se Štabu odbrane Gorskog Kotara dodeli oružje i oprema za formiranje brigade i izdaje naredbu da RV i PVO izvrši prebacivanje na teritoriju Gorskog Kotara, tačnije u Jasenak.

neke činjenice su jasne kao dan: nasilje i prevrati poticani od veliko srpske klike uz pomoć mitingaša i rušenje ustava sfrj kao i kasniji raspad skju je bila priprema rata. ni jedan srbin nije pao od hrvatske ruke prije rata i prve izbjeglice su bile iz knina, prognani hrvati. u sred hrvatskog sabora izvjesni zelenbaba kaže da oni nemaju što pregovarati sa hrvatima već jedino preko nišana. u isto vrijeme jna, savezni sekretar gračan, savezni sekretar kadijević naoružavaju srbe i potiču pobunu, terorizam, sabotaže i nasilje. sve je to bilo prije početka rata. na demokratski izraženu volju hrvata i ostalih građana na referendumu i ozakonjenje toga u saboru srbi počinju otvoreni rat i agresiju protiv hrvatske. te priče o dogovorenom ratu su glupost. kamo sreće, i to bi bio božji dar, da je pala hrvatsko srpska nagodba ili dogovor. ne bi bilo rata, ne bi bilo mrtvih, mržnje, materijalnih šteta. srbima nije nikako odgovaralo demokratsko rješenje jer onda nisu mogli računati na dominaciju. točno je da su hrvatska i srbija formirale dvije komisije koje su trebale raditi na sporazumu ali to nije uspjelo isto kao putovanje predsjednika republika i pokušaji dogovora za rješenje jugoslavenske krize. tuđman je ponudio fer rješenje, savez suverenih država na određeno vrijeme i to bi bilo dobro prijelazno rješenje.

1972. godine pomoćnik je saveznog tajnika za inozemne poslova (tada: " savezni sekretar za inozemne poslove ").

Provodio je zapovjedi generala Armije Veljka Kadijevića, koje je izdavao kao Savezni sekretar za narodnu obranu bivše SFRJ i generala pukovnika Blagoja Adžića, načelnika Glavnog stožera bivše JNA, koji su isplanirali i zapovjedili cjelokupnu operaciju napada na grad Vukovar, te zapovijedi pukovnika Milete Mrkšića, zapovjednika I. gardijske motorizirane tenkovske brigade, navodi se u priopćenju.

Bio je Savezni sekretar za narodnu obranu od 15. svibnja 1988. do 8. siječnja 1992. godine, i efektivno je zapovijedao i rukovodio, odnosno na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA i TO-a i dobrovoljačkim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji sa JNA i pod njenim nadzorom.