I, kao tvoja savjest, znam da zaslužuješ još jednu priliku.

Ali to muči moju savjest.

Pinokio, upamti, budi dobar dečko i uvijek slijedi svoju savjest.

I imam savjest!

Glumcu savjest ne treba.

Baš sam krasna savjest.

On je moja savjest!

Ne znam je li to čarolija ili savjest, ali svake me noći nesretnici zovu u pomoć.

Njegova savjest je uvjerena da je bio nedostojan u božijim očima, i ne postoji ništa što Njegova Svetost može da kaže ili učini da to promjeni.

Ne trebam jebenu savjest, nikad je neću trebati!

Kvragu i pravila, ipak sam ti ja savjest.

Da, ali mi je savjest i dalje čista.

Moram djelovati na vašu društvenu savjest.

Nemam grižnju savjest.

Da umiriš savjest? Da, ako hoćeš.

Grijeh bi bio da netko drugi našu savjest bilježi.

Poginem li za domovinu, nadam se da če te peči savjest.

Neču da olakšavaš svoju savjest i kažeš sve ono što joj sada ne može pomoči.

Ne. Rekao sam ti to da bi ti savjest bila čista ako zapucaš.

Ne želite da vas savjest proganja zbog tragične greške... do kraja vašeg života.

Divna savjest!

Ne, to je moja savjest!

Hajde, osramoti se, pa ćeš onda slušati svoju savjest!

Možda je išao kući promijeniti savjest.

Ne sjećate se imena, a smatrate se krivim, pa ću biti blag koliko mi to savjest dopušta.

Grizla me savjest. Rekao sam Doboshu da na novi plakat prvo stavi tvoje ime.

Ali moja savjest?

Očajnički pokušavam stišati savjest.

Ne može ni postojati civilizacija ukoliko ljudi nemaju savjest jer ako ljudi negdje dodirnu boga... gdje je to ako nije kroz njihovu savjest?

A što je svačija savjest nego mali dio savjesti svih ljudi koji su ikad živjeli?