Jednostavno budi jaka i razvijaj se, s vremenom sazriješ.

Konačno, kad sazriješ, uredivši raskršće samo za prijatelja koji u ulici dva fakulteta podigne neboder, onda te počnu slati u Jeruzalem, Berlin, Šangaj.... tamo te prepoznaju kao zvijezdu u usponu, narod stiče dojam da se baviš i državnim poslovima jer, eto, ne bi bio u Podgorici da to nije to, i uglavnom na račun 18 % prireza građana grada Zagreba imaš 365 dana kampanju 4 godine mandata, dok tvoji konkurenti još ni ne znaju da će jadni i oni morati u trku za predsjednika RH

Recimo da samo malo ranije spolno sazriješ nego mentalno, to je jedan od razloga zašto 18 g.

Ako osjećajno sazriješ, nećeš imati poteškoća u zatvaranju svih krugova, nećeš ostavljati razdvojene krajeve, niti negativne osjećaje.

Nezgodno i razumijem kada uđeš u 30 - e baš sazriješ za sex.

Sazriješ, ostariš, kako god ti je draže to nazvati.

Kaže se TKO SE JEDANPUT OPEČE I NA HLADNO PUŠE Razumijem te i ja sam bila takva, s godinama sazriješ.

Trčanje opisuje kao sinonim vlastite životne borbe. To je jedna askeza, napor tijela i duše, suočavaš se s izazovima, sa samim sobom i s drugima, i čistiš se dok ne shvatiš da tek kad sazriješ u vjeri, sve Mu možeš dati kroz molitvu, kaže Sonja koja pauze na treninzima, pa i na utrkama, uvijek koristi za kontemplaciju i čita časoslov.

@dubrovčanin ti tvoji radikalni stavovi su rezultat tvojih godina. kad sazriješ, shvatit ćeš da nije sve crno bijelo i da je stav " moje mišljenje je jedino ispravno, iziričito odbijam da mi bilo tko ukaže na mogućnost ispravnosti tuđih stavova " u krajnju ruku netolerantno i blesavo. ali kako rekoh, još si mulac, učimo se cijeli život, pa jednog dana možda prihvatiš da nisi uvijek u pravu, da su ti te tvoje poredbe iritantne, nimalo štrumfastične: rolleyes:

@večka, previše si se odvojila od Crkve kao zajednice vjernika pa tumačiš fundamentalistički Upravo si to dokazala svojom interpretacijom govora u jezicima Uključi se u neku zajednicu i dopusti da tu sazriješ a potom i budeš samljevena Ovako ostaješ jedno od nesamljevenih zrnja. pokraj puta A vrana bi te mogla ćuk, ćuk, ćuk

Kad sazriješ, oslobodiš se nekih mentalnih blokada, predrasuda, strogog odgoja i zatucanosti, tada ćeš se doslovno " osloboditi ".

jao koliko komentara, uvijek se uzburkaju strasti dok se javi neka ljubavnica. vjerojatno zato što nas se većina našla na nekoj strani, ili smo bile ljubavnice ili prevarene pa nas pogađa ova tema. ja sam nekoliko godina bila ljubavnica nekome... ljubav do boli, bez nekih interesa sa ijedne strane. sreća je da sam tad bila studnetica pa recimo da nisam potratila previše vremena. imao je i dijete i nikako meni nije palo na pamet da ga razvodim... rastali smo se zbog moje selidbe na kraju... ja tog čovjeka i dalje jako volim, ali mogu ti reći - nikakav je to život. preporodila sam se u novoj, normalnoj vezi. ne treba ti sve to, dok sazriješ vidjet ćeš da to uopće nije ni zabavo, ni cool, a niti etično, ako ti to išta znači. biti ljubavnica je ponižavajuća pozicija, još ako puno ljudi zna za to nitko te normalan neće htjeti. odrasti. p. s. @sorry ovaj blog je definitivno krivo mjesto za religijske gluposti, čemu to.

da, i ja se ponekad ponesem stereotipima.... ma ne možeš pobjeći od stereotipa... čini mi se da dobar dio nas u fazi samoprihvaćanja preuzme dobar dio nekog zajedničkog gay identiteta što može značiti da se i počnemo ponašati stereotipno. npr ja sam u razdoblju kad sam izašla (ili izlazila) van iz ormara ošišala duugu preko leđa kosu na sasvim kratko. kupila sam neke baggy traperice.: D i tak. to je vjerojatno neka potreba pripadanja grupi. no onda, kako sazriješ, tako se počneš vraćati na svoj primarni identitet... kosa je opet narasla..: D

i još jedna (zlobna) opaska, vaše šarlatanje u vezi - ako si ti odlučila da prestane sklapanjem bračne zajednice, to nije garancija da i on tako misli, mada jest možda to izjavio, a ako mislite i oboje, navike se ne mijenjaju tako lako,...... nikad nikog nisam prevarila, ali nikad zbog obaveze ili straha, već iz poštovanja, ali ne prema njemu, već prema sebi...... moj ti je savjet da se malo sabereš i sazriješ i ako već argumentiraš da se držiš jednog, maloprije si bila tradicionalna vjernica i zato ti brak sklopljen pred Bogom dobiva na značenju, a prije braka si bila šarlatanka koja obradi koga stigne u svojoj otvorenoj vezi... ti očito načela u životu mijenjaš po potrebi...: flop:

A kad sazriješ i odrasteš tad ćeš naučiti da je muškima najbitnije da su ZADNJI, a ne prvi.

Kad malo sazriješ, shvatit ćeš da u životu postoje određene društvene norme koje svaki muškarac (bez obzira na svoje sklonosti) mora zadovoljiti.

Ti kad sazriješ shvatit ćeš da nerede izazivaju huligani

Moja mi je psihijatrica objasnila da od velikih stresova u životu naglo sazriješ.

Nadam se da ćeš sazreti prije nego postaneš psiholog, jer za biti psiholog mora postojati ljubav prema ljudima, starijim, mlađim, glupim ili pametnim.. mora postojati poštovanje i tolerancija... mora postojati razumijevanje, a nadasve strpljenje... inače ako ne sazriješ bar u tom razumijevanju i voljenju bića oko sebe onda ne znam koliko je biti psiholog za tebe ispravna stvar..

Cijelu osnovnu, vrtić i dio srednje bila sam roda, žirafa i slično.... naravno da to utječe malo na tvoju psihu sa 12 godina, no kad sazriješ shvatiš da ljudi to rade iz zlobe.

Ili budi s " pravim frajerom " nesretna, dok ne sazriješ dovoljno da ti to dopizdi.

Nadam se da ćeš jednoga dana kao i ja, kad dovoljno sazriješ i budeš spremna u glavi, rekći sama sebi " ok, idem sada stvarno pokušati, moram uspjeti sada

Osim što je veliki grijeh, savjest bi te rasturala poslije u narednim godinama kad sazriješ.. Ne bi si to oprostila nikad, a postoji druga strana, pitanje je bi li poslije mogla imati djece

Vrati se starcima, ako nije sve neka fora, moraš im se vratiti dok ne sazriješ malo i ne oporaviš se... takvi tipovi ti sigurno ne čine dobro

Imati i biti je i meni jako draga knjiga pa ću ti u to ime poželjeti a i preporučiti da što prije odrasteš, sazriješ pa ćemo nastaviti razgovor

A za koje saznaš i naučiš ih kad sazriješ i kad naučiš gledati dalje od nosa.

Svrha svake vjere ako je ona istinska i prava je da ti mentalno i emotivno rasteš i kada sazriješ da znaš šta hočeš i kreneš po to.

ŠTA ćete reć ako sad napravite abortus i onda za 10 god imate drugo treće dijete?? neće vas peć savjest jeli?? naravno sad ćeš reć da neće dok se ne opametiš malo i dok ne sazriješ..

Nije mi baš padalo na pamet da se ubijem zbog tog, ali, što znamo i iz sociologije i antropologije (pa i psihologije), strah od odbacivanja od strane bliskih ili grupe je izuzetno snažan, pogotovo kad ti se ta grupa čini kao ukupan svijet (kad ti pogled seže samo do rubova grupe u kojoj se nalaziš ili kojoj si sklon) i kad nemaš perspektivu unatrag ni unaprijed kakvu ćeš imati kad sazriješ (osjećaj da vrijeme prolazi, da se ljudi mijenjaju, da se život mijenja, da rasteš i mičeš se).

Kreneš u nešto onak, otprilike, kako se kaže ko muha bez glave, a onda životne nedaće učine da sazriješ, a ljubav pomogne da to sve prebrodiš..