ja sam bila u srednjoj školi. prva generacija hotelijera. sjećam se tog vremena jer je bilo pitanje časti i prestiža upasti u ekipu za Haludovo. u prvoj postavi su bili svi koje je struka ocjenila kao najbolje. a onda su na scenu stupili pravilnici o razvrstavanju radnih mjesta. pa je plaća bila jednaka onoj u bilo kom hotelu mislim da je to bio Brodokomerc. ja sam iz suparničkog tabora pa ima i malo zloće i puno nostalgije. uglavnom, vrhunsko osoblje je prešlo k njima da bi se brzinom munje vratilo. da li je to bilo i zbog koncentracije " zvijezda ", nikad nije postugnuta atmosfera. sve je bilo poprilično nategnuto..... a svatko voli biti " najjači pijetao " kad tome pridodamo da su školske ekskurzije šetale onuda, dobijemo sliku poprilično nejasnu u smislu što je pisac htio reći općenito turizmu, onda i bojim se danas, nikad nije bilo dopušteno da radi posao u skladu sa strukom, uvijek pritisnuti između nekakavog imiđa koji društvo želi poslati u svijet i onog što stvarno je.... zato danas naći nasmješen personal je jednako ko i naći vodu u pustinji... narodski rečeno, mi bi htijeli i prdnut i stisnut