Otkup kože Mehmeda Sidrana, po logici pervertirane Marksove misli iz stiha Vuka Krnjevića: " Sudbina očeva u našim je rukama ", predstavlja literarni čin raspakiranja porodične dokumentacije, brižljivo arhivirane rukom majke Behije i nepouzdanim sećanjem sina Abdulaha.