tamo od one srijede kad su me probudili u šest i petnajst vampiri i krv mi cucl.pa je počelo jutro.ona teta šta je dan prije kakala je cijelo jutro uzdah izdah po sobi od straha gore dole u panici jer ide na operaciju pa se sva uznojila i usmrdila po znoju. stavila sam štipaljku na nos.druga je ostala u svom ritmu. ustala je, umila se, počešljala, oprala pazuhe, pa zube, skinula gaće, naprčila rit, a meni kome drugome, obrisala maramicama genitalije, obukla gaće, pojela doručak i legla u krevet. stavila sam štipaljke na oči. onda sam izašla iz sobe i zabila se u sestru, porušila joj papire pa me pitala šta izvodim ja rekla štipaljke u šetnju vodim. bacila oko na tuševe i općenito higijensko stanje pa saznala da nema tople vode, eventualno oko četiri popodne, dooobro, nazvala tatu, tatu salatu... halo tata, vozi me kući da se operem do vrata pa me nazad vozi doktoru jozi. al taman da krenut će tata, došla glavna sestra pa kaže... ajmo mala, brzo sve stvari na krevet, seliš u drugu sobu. i tako sam vam ja dobila apartman. ma pravi pravcati. i himna je zasvirala i hrvatska zastava zavijorila a meni suzica niz obraz kliznula, jer napokon je netko razmislio i na mene mislio.