tjedan je bio obečavajući za zaborav. prošao kao da ga nije. kulminacija subotnji svatovi. zašto se ljudi žene neradnim danima? ili ne shvaćaju to kao nekakav ozbiljan posao ili taj čin smatraju opuštanjem nakon ubitačnog radnog tjedna... tko bi ga znao... pametni ameri obave to u ranim poslijepodnevnim satima. ne troše noć na grupne seanse na kojima se priziva vječna sreća i usiljeno veseli uz repertoar lokalnog Benda Za Svatove I Maturalce. noć sam provodio uz dvoguzu fante šokate, pića primjerenog za još jednu policijsku akciju ' ' siguran vikend ' ', ne skidajući s lica smješak, namješten za tu prigodu u kupaonici još u pet popodne. nakon serije thommsonovih kvazipjesama o nekom Ivanu s genima od kamena (kao da je, bogati, Hulk) i prizivanju vjetrova (kao da se najeo graha), Bend je, konačno, sastavio dva-tri sentiša. prava uspavanka za moju dušu, koja je lagano počela koketirati sa snom. četvorka je sasvim primjerena brojka za odlazak u noć. poljubac za mladenku i paketić svatovskih kolača. nebo je prosipalo kišne kapi, lagano i ravnomjerno dosadno.