Mojima je trebalo nekoliko dana nagovoriti me da siđem sa štila od metle, pranu nisam otkrila, a zadovoljila sam se šakom zrnja.

- PIČKA TI MATERINA, ČEKAJ DA SIĐEM, PA ĆEŠ VIDJETI...

Tad su mi se u misli vraćale riječi Psalma koji kaže: Oganj ide prednjim i sažiže okolo dušmane njegove (Psl.97, 3). Bog mi je dopustio da siđem u podzemlje posve iznimno.

U noći 11. rujna 2001, nakon napada na Twin Towers u New Yorku, Bog mi je omogućio da siđem u pakao kako bih vidjela što se zbiva.

Ja uvijek dobro znam i tko sam i kakva sam, jer me i kad siđem na rizične stranputice mašte na kojima bih se mogla zaboraviti k sebi vrati blagoslov nenaučenog znanja prve lekcije koji me srećom nikad nije iznevjerio;

Ne, ne, Ž je morala otić. a mene je Behija natjerala da siđem dolje i nastavim spavat nad zoologijom.

Da siđem s vlaka u Kaštelu Starom i da se ukrcam na liniju 37??

Došavši na trg (jer nije bilo niti jedne jedine četvorke iz Dubrave, ko da su sve u zemlju propale, inače ih ima ko pljeve), siđem iz tramvaja i stanem na neku ženu koja je radikalno izmjenila svoju putanju, točno meni pod noge.

Svijet će se vrtjeti i kad ja siđem s Kugle.

da, nedjelja je upravo sam ručala. pitaš se šta sam radila prije toga? pa ovako... ujutro sam se probudila u 8:00. zapravo trgnula sam se iz sna jer me prepala budilica. koliko god ja pokušavala da mi zvono za budilicu ne bude neki šok to mi ni ovaj put nije uspjelo. zasvirala je Dilemma. i ja sam se trgnula. ugasila budilicu i nastavila spavati. ako se to uopće može nazvati spavanjem. zapravo uopće nisam spavala već sam zatvorila oči na nekoliko minuta i prisjećala se sna. sanjala sam lika s koji sam hodala tijekom ljeta. kao ja se spuštam niz stepenice kod crkve a on se penje i ne prepoznaje me. ja ga onako mutavo gledam i skužim da oko vrat ima kolanicu svijetlo i tamno plave boje, baš onakve kakve ja radim. i tako ja nastavim dalje. kad odjednom, (znaš kako su snovi svi neki čudni), ja skužim da on ide iza mene. ja odem do jedne žene kod koje smo bili (sestrine kume) na ljetovanju, a ona nešto tamo s rubljem radi. skužim ja da ona gleda u njegovom smjeru, a onda pogleda u mene ignorirajući ga i upita me: " Tina, trebaš li ti dobiti ili si već dobila...? ". ja joj odgovaram: " ne meni je već prošla ". zamisli koje pitanje... kad ja ti se nekako popnem na taj balkon i moja stara kuha ručak kod njih (sestrine kume i kuma...). sjećam se da sam nešto pitala mamu ali se ne sjećam što sam je pitala. uglavnom san mi je koma... zar ne?........................ otvorim ti ja oči i siđem u dnevni boravak. mama je već bila budna. napravila sam si kavu, lijepo je u miru popila gledajući (i slušajući) MTV, VIVA-u... oko 8:40 sam se obukla i stara i ja smo krenula na misu. staroj sam rekla da krenemo par minuta ranije kako ne bi morala ići sa dosadnom ali VRAŠKI DOSADNOM Ivonom. pristala je iako mi je nekih 10 - tak minuta pripovjedala kako to nije lijepo od mene i kako sam bezobrazna. mene to nimalo nije pogađalo u srce. pred crkvom sam spazila Doroteu i tako smo zajedno ušle i sjele. nakon mise smo ona i ja otišle do patera kako bi mu rekle da ćemo dolaziti na njegove sate o podučavanju sviranja gitare. bilo mu je drago. zamolio nas je da mu pomognemo oko pospremanja grafoskopa i takvih dumina. ok, pomogle smo mu. stara je za to vrijeme čekala vani. kad smo Dorotea i ja izašle skužile smo da Ivona čeka s mojom kevom (mamom). stara se smiješila a ja sam je mrzovoljno pogledala. onako prezirno.

Siđem, opsujem u sebi, prijeđem pothodnik i nasmijem se sama sebi - A, dobro, još sam u plusu, još me frend ne očekuje, stignem.

čim siđem s brda napišem svoj strike-back odgovor: zubo:

Kad se ujutro probudim i siđem u dnevnu sobu, prvo što ugledam je predivna jelka sa crvenim ukrasima.

Na čas sam pomišljala, da sve to nije istina, da se to nekom drugom dešava, da se ništa nije promijenilo, da je ovo kao i svaki naš sastanak, da ću i dalje prilaziti prozoru, i vidjeti njegovo lice blijedo od mjesečine, i poznati užurbani pokret ruke, da što prije siđem....

Znači, siđem s aviona u Amsterdamu, prošećem gradom i vratim se kasnije na aerodrom, putujem dalje...

Čisti mazohizam " " Znaš što, kad siđem s aviona, prva stvar koju ću napraviti bit će da zapalim dvije cigarete istovremeno i ne mičem se s mjesta dok ih ne popušim " " Osim, ako tamo ko i u Italiji, nije dozvoljeno pušenje " - dobacih ja.

Drugi je prijedlog bio da ja siđem u Nišu i ulovim tamo vlak za Podgoricu.

Razgovaram s njim, pitam da li ima smisla da ipak siđem s tog vrata u Sl.

Dopusti mi da s tobom siđem s planine i da zauvijek ostanem u tvojoj prisutnosti.

Varijante prolaza su vam bile svakojake, od mislioca koji su stali i gledali, okolnih probijanja kroz raslinje, fizikalije s drvetom do jednostavnijeg oblika, siđem s bicikla, prenesem ga i nastavim voziti.

Sreća da se ne vozim skroz do zadnje stanice, pa taman siđem kad dođem do ruba živaca.

Uzdignuo sam ruke u pobjednički vijenac i iskoristio euforičan trenutak da siđem s govornice.

For real, genijalni ljudi kojima ništa nije teško koji dok se ja zguzam oko tog da navučem patike i siđem dolje po to što su donijeli dođu do trećeg kata i za divno čudo nemaju nadrkani izraz lica.

- siđem do plaže, skinem sandale, sjednem - jedno stopalo uronim u plavo i mokro - drugo naslonim na sivo i suho, tvrdo - okrenem se prema usijanom i žutom na nebu - skinem šešir da mi kroz kosu protrči vjetar

Ispenjem do kraja, siđem dolje, smješkaju se ova dvojica koji su penjali smjer do i kaže jedan: " Čudna neka četvorka jelda.

I ne nemrem si zamislit da kad mi sveki ujutro skuha kavu ja ne siđem i iz principa ostanem gore jer kaj ja imam pit kavu dole: rolleyes:

Iz Zagreba sam krenuo vlakom tamo je za dvadesetak minuta i skoro siđem u Zaprešiću glavnog kolodvora i pitam momka kud se ide prema stadionu i sva sreća reče da mi je bolje sić na idućoj pa onda samo ravno.Da sam tamo sišao imao bi pješačit 4 - 5 kilometara al i ovako bilo jedno kilometar, a vani zima, puše hladan vjetar.A taxia ni za ljeka.

Zrak koji me omami, svjež, kada siđem s vlaka na Pećinama i duboko udahnem.

Kako pokupim kofer kad siđem s aviona, jel onako filmski pokretna traka, pa gledam di je moj kofer i lovim ga??

Istina, prijedlog mi se nije sviđao, no činjenica da sam stanovala na 12 katu, natjerala me da siđem.