Novo vrijeme, nova liturgijska godina koju započinjemo prvom adventskom nedjeljom neka nas ponajprije potakne da sa svojih »nebesa2 siđemo dolje, da budemo ponizni i kao takvi spremni primati od Boga dare kojih je naša duša, kojih je ovaj svijet, iako tako to možda i ne izgleda, potreban.

Siđemo dolje i kao u nekom filmu vidimo da nam iz autobusa mašu da uđemo.

Naždrali se jesmo, napili Coca Cole također, bilo je vrijeme da siđemo dolje.

baš je glupo kad ne pišeš blog dan-dva. jučer sam bila kod svoje frendice Mirte iz Županje. bilo mi je super. trebalo mi je neko ajmo reći novo lice nekakvo osvježenje nešto " novo ". trebala mi je prijateljica. javila sam joj se oko podneva a kod nje sam bila oko dva poslijepodne. kad me vidjela na vratima skočila mi je u zagrljaj i ja njoj. čvrsto smo se zagrlile i poljubile (u obraz). ispričale smo se. što je trajalo jedno sat vremena. pitala me za Doroteu, za roditelje, za sestru, za život (na što sam joj ja rekla za depru). pozdravila je Doroteu i sve ostale. kad smo se ispričale sjele smo dolje na pod i uz grickalice i sok te neku lijepu glazbicu zaigrale Quedo, Bingo, Monopol... kad nam je to dosadilo predložila sam joj da siđemo dolje malo prošetati. tak smo oišle dolje. ja sam nam kupila čokoladice i krenule smo malo bavuljati okolo. ja sam ispitivala o njoj, njezinima, prijateljima i životu ovdje. svakih nekoliko bi mi rekla: Joj Tina, ajde se ti doseli ovdje. meni je tako ovdje dosadno bez tebe. prisječale smo se zajedno onih trenutaka kad smo bile male i kad smo išle u vrtić, pa upis u školu itd itb. kad smo se smrznule vratile smo se natrag u stan i pričale i igrale gradova i sela. na jedan trenutak smo ušutile te nakon nekoliko trenutaka šutnje ona me je pogledala i rekla mi: znaš, ti si tako drugačija od drugih. sve ove moje prijateljice su iste a ti si tako drugačija. na što sam ja njoj odgovorila da baš zbog toga nisam prihvačena u društvu dobro. (bar onako kako bi ja to ajmo tako reći " željela ") oko sedam je tata došao po mene i krenuli smo natrag u Vukovar. stigli smo oko osam i onda mi se nije dalo iči na net i pisati tako da nisam ni pisala. (u što sam pametna). bilo mi je na neki način lijepo. drago što sam vidjela osobu uz koju sam rasla sve dok nas život nije razdvojio. no, htjela bi vam nešto reći... čitala sam knjigu " sve zbog jednog dječaka " i pročitala sam je. (pazi) jedan dio (dobro više djelova) je na mene ostavilo dobar dojam ali jedan sam posebno izdvojila tako da ću vam ga sada prepisati... "... (o Kurtu Cobainu) ' on te razumio? kako je to moguće? kako te netko koga nisi ni vidio ni upoznao može razumjeti? ' ' znao je što osječam i o tome je pjevao '...... ' a kako se onda osječaš? ' ' bijesno ' ' na što si bijesna? ' ' ništa osobno... samo... život ' ' a što je sa životom? ' ' Život je sranje ' Marcus sada razmisli o tome. razmišljao je o tome je li život sranje i je li konkretno Ellien život sranje, a onda je uvidio da Ellie zapravo čitavo vrijeme želi da joj život bude sranje. stoga od života i radi sranje, otežavajući samoj sebi svaku situaciju. škoa je sranje jer svaki dan nosi onu majicu, što ne smije činiti, i zbog toga što viče na nastavnike i svađa se, što ljude uznemirava.ali, što bi bilo da prestane nositi tu majicu i prestane vukati na druge? koliko bi život tada bio sranje? ne bi bio osobito veliko sranje, pomisli on. život je pravo sranje njemu, uz takvu mamu i ostale klince u školi i sve to, a on bi dao sve samo kad bi mogao biti Ellie; no činilo se da je Ellie čvrsto odlučila pretvoriti se u njega. a zašto bi netko uopće poželio tavo što?... " mogla bi vam prepisati svih 318 stranica koliko ih knjiga i ima jer zbilja je super. odite odma u knjižnicu i tražite Nick Hornby - Sve zbog jednog dječaka. nečete požaliti. vjerujte. ako ste depresivna osoba ili nešto slično kao ja onda obavezno.

U ta dva sata smo šizili, bila sam gladna, al sam čekala da radije siđemo dolje pa ću jesti.

Stajao sam u sredini i jedva čekal da siđemo dolje... a tek silazak..