I reče Ilija Elizeju: Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela. Elizej odgovori: Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti I siđoše do Betela.

Na pjesmu: mjesečinu, na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene, Allah joj njezin, na dlanu svoje milosti, spusti sa njezine zvijezde sudbine duvak paučinast, ucvao zlatima bogatu udaju: Te ićindije, Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese: fijaker stade pred avlijskim vratima, siđoše jenđije.

Najposlije siđoše s konja, i urličući: »Alah« tiskala se hajka uz brda.

Mnoštvo koje je nazočilo čudesnom ozdravljenju što se dogodilo posredstvom Pavla i Barnabe, povika likaonski:« Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama »Barnabu nazvaše Zeusom a Pavla Hermesom, i htjedoše im prinijeti žrtve.

Najmoćniji od onih Ainura koji siđoše na Svijet bio je na svom početku Melkor, ali je Manwë Ilúvataru najmiliji i ponajbolje razumije njegove nakane.

Kad oni siđoše Samarijancima, pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.

Kad siđoše na obor, na koji se uz ukućane i pola komšiluka sleglo, dočeka ih tišina i brade na prsa naslonjene, kao da dolaze oružnici i robači, ili sam poglavar iz Imotskoga.

Uto u avliju i sam Mustaj-aga s još dva Turčina; a i dvije bule što na demirli-pendžer virnuše siđoše u avliju, jer pred prosjakom kao i pred ajvanom ne bijaše potrebe da se žensko skriva.

Kad su se vode razdvojile, 22 Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23 Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24 Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25 Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.

U ono vrijeme kakda je Bog već stvorio ljude i kad su se oni počeli množiti na zemlji počele su se rađati sve ljepše i ljepše kćeri, koje su svojom ljepotom upale u oči i Anđelima.Gledajući ih, nekolicina Anđela uzavrije žudnjom i poželi ih.Vođa tih Anđela po imenu Samyasa - a iz čijeg je imena nastalo ime Satana ili Sotona - konačno više nije mogao izdržati od žudnje i stoga je pozvao nekolicinu najpovjerljivijih nebi li s njime pošli na zemlju i uživali u tim ljepoticama.kako bi osnažio svoj prijedlog, upozori ih kako će on preuzeti svu odgovornost na sebe.I pridruži mu se 200 Anđela i oni siđoše na zemlju, među ljude.S neba su sišli na brdu Atmon, koji se zbog toga zove Brdo Zakletve.Kad su se našli među ljudima, odaše se uživanju i razvaratu, usput otkrivajući svojim ženama svo svoje anđeosko znanje.Kad je to Bog dočuo, zabrani im povratak na nebo i još ih osudi na progon u Pakao a sve njihove potomke pomori silnim Potopom, koji se zbio prije onoga u kojem je živu glavu izvukao Noja.Anđeli na čelu s Samyasom padoše s neba prepunog zvijezda i postadoše pale zvijezde, a Samyasa najsjajnija od tih zvijezda.

Ustvari, siđoše u dočić što se nalazio oko trista aršina pod najvišim vrhom, Vilinjakom, koji i ne bijaše pravi vrh šiljak ili ćulak, glavica kupusara ili lukovica već prostrana, i koliko je mogla biti travnata, zaravan na kojoj se vile sastaju, kolo igraju, bijesne konje vijaju i svakojaka i svakovrsna čudesa izvode.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti?

Kad siđoše, ondje nađoše gvozdeni tron na kome je ležala šaka ljudskih kostiju, a ispod trona je bila ploča na kojoj je pisalo: Ja sam Revi ibn Salem.

Jean Danielou reče: Sišao je tamo, gdje ne siđoše ni Buda, ni Sokrat, ni Marx, pa u tome On jedini donosi odgovor o tajni zla i o mogućnosti da ga pobijedi.

Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ.

Biblijska razmišljanja za liturgijsku godinu B, HILP, Zagreb 2008.; Siđoše s gore.

Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.

Sunce bijaše istom granulo, kad prve žene siđoše iz Velog sela k moru.

Doista, nema smisla, prizna bračni par, pa svi troje siđoše s lipsale životinje i pješice krenuše u peto selo, gdje ih seljani dočekaše smijehom: ' Koje budale

Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.

Kad nasta večer, siđoše Isusovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum.

Siđoše u Rosenheimu i pet-šest dana lunjaju po varošiću s kitnjastom korpom na trbuhu, s ličkom kapom na glavi.

Tada obojica Filip i dvoranin siđoše u vodu te ga Filip krsti (u grčkom originalu stoji: baptizo > podroni).

Siđoše neki iz Judeje u Antiohiju i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

Siđoše oni konačno u ocean pijeska

Što priječi da se krstim?« Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.

A za one koji vjeruju neka ovo prime na ZNANJE: Djela apostolska 8, 17 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19 govoreći: Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga. 20 Petar mu odvrati: Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći 21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom 22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23 Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan. 24 Šimun odgovori: Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste -

Izanagi i Izanami siđoše s Neba na otok te podigoše nebeski stup i prostranu palaču.

Kad zamakoše zlom oku SS-pukovnikovice i siđoše u polumračnu vežu, Matan i opet ispruži ruke:

Neki se odvojiše i siđoše u Zmijavce.