Kao i sijamske mačke vole se igrati hvatanja, a može se zabavljati satima ako joj date igračku ili zgužvani papir.

Druga teorija kaže da ima te mrlje zbog latentnog gena sijamske mačke, jer su se pojavljivale pjegave oznake kod starijih sijamskih mačaka.

Snowshoe mačka je mačka srednje veličine koja je nastala miješanjem američke kratkodlake i sijamske mačke.

Maca sa genima sijamske mačke, ne starija od 2 godine, izbačena je iz svog doma u naselju Škurinje u Rijeci.

Vrlo je pričljiva, no njen glas nije tako glasan kao kod Sijamske mačke.

Pasmina je nastala križanjem perzijske i sijamske mačke.

Kod mačaka su najpoznatije sijamske mačke i njeni križanci kao nervozne i temperamentne.

Mislim da si ti u izlaganju svoje intime djevojačkom pogledu stidan poput kakve sijamske mačke.

U to vrijeme u engleskoj osim sijamske mačke bile su priznate abesinska i ruska mačka. 1952. godine u Engleskoj su registriran prvi čokoladni mačići.

Producirali su parenje sijamske mačke koja je nosila čokoladne gene sa crnom mačkom koja je također nosila gene čokoladne boje.

Crna mačka je bila potomak crne sijamske mačke. 1958. godine Upravno vijeće mačaka je prihvatilo na natjecanje pod imenom Kesten smeđa, a kasnije je preimenovana u Havanu.

Nisu vokalne kao sijamske mačke, one imaju druge načine dobivanja svojih želja.

Mnogi uzgajivači diljem svijeta radili su desetke godina na razvoju te dražesno obojene bikolor sijamske mačke.

U ranim pričama i mitovima spominjali su sijamske mačke kao izdašne, uključujući i maštovite priče na račun njenih osobina.

Međutim, sijamske mačke su bile 13 godina ranije izložene u Londonu gdje su ih otpisali jer su izgledale neprirodno, kao da su crna ovca među ostalim pasminama.

Unatoč lošem tisku, sijamske mačke su postale brzo popularne među britanskim uzgajivačima i prijateljima životinja.

Sijamske mačke imaju talent komuniciranja, u vezi njihovih ideja i želja, sa svojim odabranim ljudima.

Dolaze u samo četiri boje kao i sijamske mačke a to su: bijela, čokoladna, plava i lila boja.

Nisu glasne i vokalne kao sijamske mačke.

Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom.

Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip.

Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno ' pričljive '.

Sijamske mačke znaju biti vrlo ratoborne i agresivne, nisu toliko druželjubive kao druge mačke, osim sa vlasnikom, i to ukoliko ih se pravilno odgoji..

U knjizi postoje još i sijamske mačke i korat mačke, što ukazuje da su te mačke postojale kao zasebna pasmina već stoljećima.

Zbog prosvjeda i zbog zbunjenosti o tome koje su burmanske, a koje hibridne burmansko sijamske mačke, CFA je povukla priznanje 1947. godine. dok druge udruge nisu povukle.

Sijamske mačke su gotovo uništene kao europska pasmina nakon rata (kao i druge pasmine), uzgajivači su nakon ratova koristili druge pasmine kako bi se loze pomladile.

Dugokose sijamske mačke su registrirane 1928. godine, a tek 1940. godine su se uhvatili ozbiljno uspostavljati pasminu.

Struktura njihova tijela nije tako vitka kao kod sijamske mačke.

Četvrtka kategorija odnosi se na orijentalne i sijamske mačke bez dlake.

Pasmina je nastala u SAD u ranim šezdesetim godinama prošlog stoljeća.Rezultat je križanja sijamske mačke sa američkom kratkodlakom mačkom.