... po mom mišljenju rastur SFRJ, koji se zbio devedesetih godina, je jednostavno bio neizbježan... s jedne strane smo imali veoma potentan virus (Neoliberalizam), a s druge strane oboljeli organizam (SFRJ) čiji je imunitet bio na granici mrtvila... da nije bilo Miloševića, Tuđmana, Izetbegovića, Kučana i drugih, koji su istina radili protiv interesa Jugoslavije, bili bi neki drugi ljudi na njihovom mjestu... a Neoliberalizam bi i preko tih i takvih odradio isti cilj samo u drugom pakovanju... lako je pokorit posvađanu braću... ' divide et impera ' nikad ne spava... ' kost ' je zahebala stvar... uzrok problema, zapravo, leži u potrebi da se prihvati ta ' kost '... da smo u materijalnom pogledu bili dovoljno moćni i neovisni, e onda bi se mogli nečemu nadati... ovako sve je bilo vrlo izvjesno i predvidivo... da smo do devedesetih godina uspjeli zaokružiti svoje identitete i iživjeti svoje nacionalizme vjerujem da nam ovi izvana ne bi mogli ništa... za nas je bio previše i jedan Trojanski konj, a mi smo ih imali šest... svi smo svima radili iza leđa... naša osnova materijalnog i duhovnog života je bila presiromašna za tako veliku utakmicu... ne žalim toliko zbog raspada Jugoslavije koliko žalim zbog načina na koji se to ostvarilo... to će nam oduzeti silnu energiju i vrijeme u trci za ostalim svijetom... da je razlaz bio miran gdje bi nam, i takvima, bio kraj?... prikaži cijeli komentar