Efekt je toga, primjerice, artikulacija književnosti kroz rituale spektakularizacije, koji su cijeli jedan novi naraštaj, ili barem skupinu pisaca, razvikanih FAK-ovaca, po prvi puta okupili oko festivala, a ne oko književnog časopisa, kao što je bio slučaj s " krugovašima ", " razlogovcima " i " quorumašima "; ali i zahuktala medijska promocija, konstrukcija malenoga " star-sistema " u estradiziranim kulturnim rubrikama, " premijerna " prodaju novih knjiga pomazanih autora uz novine i slični modeli eksploatacije simboličkoga kapitala, koji su uveli jasnu podjelu na " vidljivi " i " nevidljivi " dio scene, podjelu uspostavljenu iz pozicija tržišne i medijske moći.

Povratak u mitsko, bolje reći u semiotičko, što funkcionira kao svojevrsna unutrašnja granica simboličkoga poretka u kojoj se dekonstruiraju sve oštre binarne suprotnosti: norma/odstupanje, muško/žensko, ljubav/mržnja, život/smrt.

To je trg koji u sebi čuva snagu memorije i simboličkoga na državnoj i društvenoj razini, ali bi trebao nositi i snagu kulture jednoga grada.

Subjekt se prostorno i vremenski vraća u predkulturni trenutak svoje egzistencije, od Simboličkoga prema Imaginarnome, od potpune otuđenosti do pokušaja da ponovno spozna neposrednost življenja.

Umjetnost je tako (lažni) govor o nemogućnosti govora i samo obmana simboličkoga koje nas želi odvući od Realnoga.

Globalna liberalno-demokratska politika od trenutka simboličkoga čina pada komunizma 1989. pokazuje da priča o " kraju povijesti ", paradoksalno, nije uzdigla kult individualne slobode i republikanskih vrlina na vrh moralnih vrijednosti, nego je s ideologijom " kraja povijesti " nastupilo doba kraja iluzije o aktivnome državljaninu kao vječnome idealu liberalne demokracije.

Blaženko Juračić, naznačio je da se kroz pjevanje intenziviraju i izražavaju osjećaji, da je liturgiji potrebno poetsko izražavanje da bi ostvarila svoj karakter simboličkoga djelovanja gdje komunikacija transcendira utilitarne vrijednosti, te da pjevanje čini zajednicu i slavlje jer je upravo " za slavlje potrebna zajednica, a skupno pjevanje učvršćuje smisao grupe u liniji slavlja.

Umjesto arhitektonske plastike (s iznimkom okvira glavnoga portala) čiste i gole zidove oživljuju brojni natpisi s reljefima simboličkoga (andragoškoga) karaktera te otvori puškarnica, rupe golubinjaka ili sletišta za vrapce i zupci obrambenoga kruništa.

Otkrivajući u njima prvenstveno i prostore simboličkoga u kojemu se prepoznaje slojevitost pods vjesnoga i zagonetnog, iracionalnoga i tajanstvenog, Đurdena Zaluški tim sastavnicama produbljuje svoj izraz.

Ma kako bilo, prva je stvar koja upada u oči ovdje posvemašnja ozbiljnost te filozofije beskonačnosti, njezin sve-prožimajući patos koji se kreće protiv očekivane zaigranosti: krajnji ton filozofije konačnosti onaj je ultra-ozbiljne herojske konfrontacije nečije sudbine - nije ni čudno da je filozof konačnosti par excellence, Heidegger, ujedno bio filozof kojemu u potpunosti nedostaje smisao za humor22. (Postoji, nažalost, i Lacanova verzija filozofije konačnosti: kada se, u tragičnu tonu, priopći da se netko treba okaniti nemoguće težnje prema punoj jouissance i prihvatiti »simboličku kastraciju«, krajnju prinudu naše egzistencije: čim uđemo u simbolički poredak, sva jouissance mora proći kroz mortifikaciju simboličkoga medija, svaki je dostižan objekt već nadomjestak nemogućeg-realnog objekta želje koja je konstitutivno izgubljena...) Moguće je da se Kierkegaard toliko oslanjao na humor upravo stoga jer je ustrajavao na odnosu prema Apsolutu i odbacio ograničenje konačnosti.

Oblikovati prostor za slavljenje kršćanske liturgije zadaća je koja zahtijeva uronjenost u liturgiju Crkve. () Prostor je obredni element liturgijskoga slavlja, dio simboličkoga događanja, a ne samo mjesto vršenja obrednoga čina.

Moderna su europska društva obilježena stvaranjem ne samo gospodarskog nego i kulturnoga, simboličkoga kapitala.

Liturgija, osim graničnoga slučaja simboličkoga korištenja jubilusa, ne poznaje melodijske izražaje koji ne bi bili povezani s navještajem.

Čuvajući ono izvan označenoga, trauma podnosi Realno, a njezino potisnuto i zaboravljeno uvijek izbija u pomaknutim oblicima simboličkoga, u snovima, simptomima i odigravanju traume.

Čitatelja može potresti spoznaja kako je smrt zapravo život, rat je taj koji može prekinuti simboličko, odnosno, krvoproliće rata i konstantna prijetnja smrti djelići su Realnoga koji ulaze u jezik s onu stranu simboličkoga.

Zato je, s takvoga simboličkoga promatranja, novi otočki križni put djelo povijesti kršćanstva, i Gacke, i Like, i Krbave, i povijesti Otočca.

Skupu je nazočio i pomoćni biskup zagrebački dr. Ivan Šaško koji je istaknuo važnost i osjetljivost simbola, posebno u odgoju, jer kako je kazao " higijena simboličkoga govora važan je preduvjet za higijenu duše djece i mladih ".

To je režijsko rješenje dvostrukoga simboličkoga naboja: s jedne strane psihoanalitičkog, efektno sugerirajući potisnutu Golaudovu seksualnost u prvoj sceni opere (koju bi bilo krivo tumačiti naturalistički, odnosno Mélisande doživjeti kao neku vratu žrtve trgovine ljudima koju Golaud spašava iz ralja prostitucije), a s druge strane iz aspekta dominantnog motiva opere smrti, pri čemu svijet živih u kući postaje inverzijom svijeta mrtvih izvana.

Započeo je kao hobi zbog moga interesa za interpretaciju simboličkoga jezika kojim se mitovi koriste, a na koncu je prerastao u vannastavna predavanja koja držim svojim učenicima i svima koji su zainteresirani za ovu literaturu duha, kako bismo ju mogli nazvati.

Zbog toga je svaka nova država vodila najžešću bitku protiv svega stvarnoga, institucijskoga, kadrovskoga, identitetskoga i simboličkoga iz prethodne države.

U Tarrying with the Negative Žižek raspravlja o prolaznosti simboličkoga.

Otvorenost simboličkoga, prisutnost praznih označitelja, nije jednostavno napuknuće Realnog.

Prije je to napuknuće budućnosti, anticipatorna kvaliteta simboličkoga (kako Lacan raspravlja u svom eseju o logičkom vremenu).

Darko Milinović govorio je danas kao predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Ličko-senjske županije na konferenciji za medije simboličkoga naziva Pet do dvanaest.

U početku se mislilo da se na računalu može raditi samo s numeričkim metodama, ali je u posljednje vrijeme u svijetu nastala renesansa analitičkih metoda pomoću simboličkoga softvera.

Upravo je taj lik agens koji prijeti podrivanju krutoga simboličkoga poretka u kojem se zatekao jer predstavlja osobu koja nosi drukčiji senzibilitet i svjetonazor, nepojmljiv osobama uklopljenima u strogi patrijarhalni i maskulini režim.

Roditelji nastavljaju mahom živjeti kao da su još uvijek u vlastitoj prapostojbini, zadržavajući načine ponašanja, komuniciranja, percipiranja svijeta koji ih okružuje, norme i vrijednosti te načine ophođenja i socijalizacije karakteristične za sredinu iz koje su potekli, ostavši time sasvim neprilagođeni na uvjete simboličkoga ophođenja u kulturi u koju su došli.

Valja istaknuti da je realnost u Latinovu scenskom svijetu uvelike oslobođena političkoga sadržaja te je prvenstveno zamišljena kao poricanje, a osciliranje između simboličkoga i imaginarnoga otvara polje metaforičkih dijaloga i kretanja.

Austrougarski je poručnik Hermann Broch za vrijeme svojeg službovanja u Zagrebu 1909. već zacijelo nosio u sebi onu veliku misao, koja jedino još preostaje u totalnom srozavanju kulture na rang puke razbibrige, dosadne zabave za narod i politički upotrebljive igračke nacionalističkoga marša kroz povijest: ' Kultura je simboličko prevladavanje smrti. ' Nakon ratova, uništenja i apokalipse na Balkanu možda još vrijedi igrati na kartu simboličkoga prevladavanja smrti. " (Žarko Paić)

Cijepanje gradskog prostora na planirana ili spontano razvijena područja postupno dovodi do konceptualizacije grada kao cjeline simboličkoga karaktera ⠀ sastavljane upravo od teritorijaliziranih i više ili manje jasno odijeljenih dijelova grada koji se specijaliziraju kako po svom fizičkom tako i socijalnom profilu.