I ne lezi vraže, Petrić će svjedočiti već 22. veljače 2000. i Sindičiću praktično osigurati alibi, tvrdeći da mu se optuženik - kada ga je iz Stockholma nazvao pola sata prije Bušićeva ubojstva - javio na telefonskom broju u Rijeci

Svjedočenje nije imalo tek svrhu pribavljanja alibija Sindičiću, nego k tome ići u prilog udbaškim glasinama da je Bušić ubijen u međusobnom emigrantskom obračunu.

- Bit će to obična farsa i namještaljka, jer nema ni dokaza niti svjedoka koji bi potvrdili Sindičićevu upletenost u to ubojstvo, tvrdi Josip Majerski, navodno dugogodišnji agent Udbe koji je prebjegao njemačkoj obavještajnoj službi, dodajući da se Sindičiću želi suditi za nešto što nije učinio kako bi se tako zaštitili ljudi koji su mu bili nalogodavci u drugim zlodjelima za koje postoje i dokazi i svjedoci pritom spominje ubojstvo obitelji Ševo, dr. Jelića, Senića, Nižića, Miličevića.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je 17. srpnja 2000. žalbu na oslobađajuću presudu Vinku Sindičiću, da bi Vrhovni sud tek 14. travnja 2005. (??) presudio kako se žalba odbija i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Naime, Sindičiću, koji je nakon ubojstva Senića bio uhićen u Njemačkoj, Mičić je dao lažni alibi, nakon čega je Sindičić bio oslobođen iz pritvora i daljnjih sumnji.

Sva sreća pa se to nije osjetilo na Ivanu Sindičiću koji je nakon prošlogodišnjeg mlađekadetskog 3. mjesta na visu ove godine napravio dva koraka naprijed i osvojio zlatnu medalju u istoj disicplini

Na suđenju Vinku Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića u Zagrebu nije se dokazalo čak ni da je to ubojstvo počinila Udba, nego da je to bio obračun u emigraciji što značajno mijenja karakter kaznenog djela i ne svrstava ga u vrstu zločina koji ne zastarijevaju.

Mičićeve predratne veze sa Zemuncem i krim miljeom u Frankfurtu, njegove prijetnje svjedocima u sudskim procesima, davanje lažnog alibija za ubojstvo Vinku Sindičiću kao i poratna suradnja s neoudbaškim elementima u novoj Hrvatskoj bile su jasan znak da to nije običan razgovor, nego dobro planirana akcija zaštite ratnog profiterstva.

Zagrebačko suđenje Sindičiću, Pejić je letkom kojeg je dijelio pred sudom razotkrio kao sudsku farsu u kojoj je Vlast rafinirano amnestirala sve udbaše i kosovce.

Osim što se nerijetko tijekom procesa nije znalo sudi li se to Sindičiću ili se istražuje otmica Blagoja Zelića (iz 1992. godine), Sudsko je vijeće premisom da je Služba državne sigurnosti izdala nalog za ubojstvo Brune Bušića kao individualni slučaj, a ne sustavan pristup djelovanja - kako doslovce piše u presudi - pokušalo dokazati kako nije igurno da je Udba uopće planski provodila likvidacije režimskih protivnika u iseljeništvu

Mičića znam još iz Frankfurta, znam i za njegove prijetnje svjedocima na münhenskom sudu i za lažni alibi koji je dao Vinku Sindičiću osumnjičenom za ubojstvo Senića.

Na suđenju Vinku Sindičiću svjedočio je i Tvrtko Butković i nakon njegovog svjedočenja u zapisnik je unesena Sindičićeva primjedba: Kako svjedok nije sve rekao.

Račanov režim prešutno prelazi spužvom preko cijeloga mračnoga razdoblja financijske akumulacije u tuđmanizmu, a principijelnost bezbolno pokušava dokazati na jugoslavenskome moralnome mrtvacu Sindičiću.

On otvara novu dvojbu: državni vrh možda štiti neke ljude preuzete iz starog obavještajnog sustava, pa zato nudi nagodbu Sindičiću

Bože Vukušić pak pokušao je Brunino umorstvo uvaliti Vinku Sindičiću, znajući da on nije ubio Brunu.

Živio je ovih osam godina na temama o Udbi, Sindičiću, Perkoviću, a sada nitko u Hrvatskoj nije zabrinut osim njega.

Takve " slučajnosti ", međutim, Sindičiću nikada nisu dokazane.

Izvori tvrde da je do te promjene došlo jer su vođe hrvatskih obavještajnih službi Sindičiću jamčili da će biti izručen zbog optužbe da je ubio Bušića, što je značilo da mu se ne može suditi za ostale sumnjive slučajeve ubojstava.

šta glumiš pametnoga? a i da je dovea viške hotele u stečaj onda sigurno ne bi posli vodia četri hotela s 5 zvjezica u dubrovniku, o kakvom smještaju ti BILA KRV samo moš sanjat.. medvidović za predsjednika nije se da ni vinku sindičiću koji je arkanov miš daj to se cijeni

Čast otvaranja ove manifestacije pripala je najstarijemu zadarskome barkarjolu Karlu Sindičiću koji je to učinio rječima " More je otvoreno ".

Suđenje Vinku Sindičiću polako se pretvorilo u postupak kojim se, umjesto dokazivanja njegove krivnje koja je proizlazila iz istražnog postupka, trebala dokazati njegova navodna nedužnost.

Suđenje Vinku Sindičiću počelo je 8. studenoga 1999. pod predsjedanjem suca Damira Kosa, nekadašnjeg sekretara Saveza komunista u sudačkoj organizaciji Socijalističke Republike Hrvatske; dakle visokog dužnosnika organizacije koja je preko Službe državne sigurnosti kao svoje produžene ruke naredila ubojstvo Brune Bušića i u tu svrhu, prema optužnici, angažirala Vinka Sindičića da isto izvrši.

Upravo je ta Komisija dostavila Državnom odvjetništvu podatke koje je prikupilo o Sindičiću kao o moguće

Rado Pejić je prvi osnivač portala političkih zatvorenika hrvatske uopće, organizator je prosvjeda protiv amnestije UDBE kroz suđenje Vinku Sindičiću, autor je Hrvatske deklaracije za lustraciju koju je u Europskom domu podpisalo 38 udruga civilnog društva, organizator prosvjeda pred HTV, gdje je i uhapšen, prosvjeda na Markovom trgu gdje je također uhapšen, također je suđen kao autor 16 metarskog panoa sa tekstom: " Ovdje vlada banda lopovska " etc., etc.

Optužbama Perkovića i Mustaća protiv Vukušića pridružio se navodni bivši emigrant Branko Bradvica, o kojem je bila riječ u spomentom drugom tajnom pismu kojeg je Perković uputio Sindičiću, a u kojem Perković zahtijeva od Sindičića da ne napada Bradvicu jer nam još može trebati.

Neposredno prije izručenja Perković je uputio Sindičiću novu poruku preko Sindičićeve sestre Josipe Đedović.

U posao je htio ući zajedno sa sinom (ubijenoga srpskoga ratnoga zločinca) Željka Ražnatovića-Arkana, i u tom povodu mediji su počeli špekulirati o tome kakve su veze imali Sindičić i Ražnatović, i odakle Sindičiću dugogodišnjem robijašu u Škotskoj novac za velike investicije.

Ovakav obrazac korištenja krimnalaca za svrhe ubojstava i stvaranja mafije unutar državnog sustava Perković je već pokazao u nekoliko navrata, kada je npr. organizirao suđenje ubojici Vinku Sindičiću, od čega je ispala prava farsa, a taj ubojica žena i djece (obitelj Ševo u Italiji, Bruno Bušić u Francuskoj, Nikola Štedul II Velikoj Britaniji) je sada na slobodi i šeće se Rijekom?

Osim toga, Tihomir Rubeša je u vrijeme suđenja Vinku Sindičiću bio član vodstva Socijal-demokratske partije (SDP) Hrvatske, pa je i svoj odvjetnički ured imao u zgradi SDP-a na adresi Trg Drage Iblera 9 u Zagrebu.

Kada su propale druge mogućnosti, jugoslavenska diplomacija dala je alibi Sindičiću vezan na gostovanje nogometne reprezentacije u Škotskoj, ali su forenzičari pronašli tragove pucnjave na Sindičićevoj koži (?).