Zapravo, svako konstantno ponavljanje sportske ili radne aktivnosti koja uzrokuje aktivaciju mišića i koja će ih održati čvrstima i napetima duže vrijeme može dovesti do razvoja sindroma prenaprezanja.

Uobičajeno je da uzroke nastanka sindroma prenaprezanja dijelimo na vanjske i unutrašnje.

Najvažnije od svega je provoditi mjere opće prevencije nastanka sindroma prenaprezanja.

Kao i u drugih sindroma prenaprezanja (engl. overuse injuries) bol se pojavljuje postupno i vezana je za sportsku aktivnost.

Prema američkom Uredu za statistiku, sindrom karpalnog kanala najčešći je od svih sindroma prenaprezanja, tako da se broj oboljelih između 1982. godine i 1992. godine utrostručio.

Glavna tema biti će liječenje sindroma prenaprezanja u sportaša.

Kod sindroma prenaprezanja dolazi do zbrajanja mikrotrauma na mjestima najizloženijim opterećenju, a najčešće su pogođeni zglobovi, te tetive na mjestu njihovog pripoja.

U terapiji sindroma prenaprezanja koristi se krioterapija (primjena hladnoće u terapijske svrhe), odmor, odnosno znatno smanjenje intenziteta treninga (i njegova kvalitativna modifikacija), te izokinetička rehabilitacija.

Kada su u pitanju profesionalne bolesti, u Slavoniji, tj. u njenih pet županija, najviše se boluje od sindroma prenaprezanja.

Zbog velikog opterećenja kod Balića je došlo do sindroma prenaprezanja u području pubične kosti, kaže Miškulin.

Čimbenici koji mogu dovesti do razvoja sindroma prenaprezanja uključuju:

Od prilike 90 % svih sindroma prenaprezanja u svojoj akutnoj i sub akutnoj fazi dobro reagira na fizioterapiju, dok ostatak prelazi u kroničnu fazu sindroma prenaprezanja.

Time se smanjuje mogućnost ozljeda: zapaljenje mišića, nategnuća, pucanje mišića ili kao metoda liječenja sindroma prenaprezanja.

Sprečavanju nastanka sindroma prenaprezanja veoma su pridonijela brojna istraživanja posljednjih dvadesetak godina.

Iz tog razloga je potrebno paziti da ne dođe do sindroma prenaprezanja (pretreniranost).

Sljedeći opći čimbenici igraju važnu ulogu u prevenciji sindroma prenaprezanja:

Kroz naporne treninge dolazi do većeg disbalansa u segmentima mekih tkiva i nastanka sindroma prenaprezanja.

Teniski lakat ili lateralni epikondilitis jedan je od najpoznatijih, a ujedno i najčešćih sindroma prenaprezanja sustava za kretanje kod ljudi.

Kod sindroma prenaprezanja razlikujemo tri oblika procesa na tetivi, ovisno o simptomima i objektivnim nalazima:

Rehabilitacija sindroma prenaprezanja i miofascijalne boli - bolna stanja zbog ponavljanja identičnih pokreta i radnji, odnosno bolnost i " pečenje " mišića zbog prenaprezanja (npr. rad sa " mišem " na računalu, profesionalne aktivnosti koje zahtijevaju dugo sjedenje i bolnost, bolna stanja nakon sportskog treninga i ponavljajućih vježbi kod sportaša i rekreativaca)

Međutim, pri analizi komponenti ovog zdravstvenog problema dolazi se do klasičnog sindroma prenaprezanja karakterističnog za vrhunskog sportaša.

Naziv tendinoza je novijeg datuma jer su istraživanja uzroka nastanka oštećenja koštano zglobnog sustava, tzv. sindroma prenaprezanja (engl. overuse injuries) pokazala kako se u tetivi ne odvija upala kako se ranije predmnijevalo, pa se shodno tome iz uporabe izbacio naziv tendinitis jer nastavak itis označava upalno zbivanje.

Pod pojmom sindroma prenaprezanja nazivamo bolna stanja koja nastaju radi malih mikro trauma najčešće povezanih sa stalnim, učestalim ponavljajućim pokretima.

U liječenju akutne ozljede, sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava ili bolnog sindroma, moguće je izabrati konzervativni (bez operacije) ili operativni pristup.

I dok za vrlo mali broj sindroma prenaprezanja možemo naći uzrok u genetskoj predispoziciji, ili pak u anatomskim specifičnostima pojedinog sportaša, najveći njihov postotak uzrokovan je ipak samim trenažnim procesom.

To nam govori da je prejako fizičko opterećenje, ili prebrzo napredovanje u tom opterećenju, ili pak združena oba ova faktora glavni uzročnici sindroma prenaprezanja, ali i nekih trauma.

Sve u svemu, liječenje ovog sindroma prenaprezanja može potrajati i do 12 mjeseci, naročito onda kada se sa terapijom krene tek pošto su bolovi prisutni više od 3 mjeseca neprekidno

U Slavoniji, tj. u njenih pet županija, najviše se boluje od sindroma prenaprezanja.

De Quervainovu bolest ubrajamo u skupinu sindroma prenaprezanja (engl. overuse injuries) jer se razvija kao posljedica mnogobrojnih ponavljanja istovrsnih pokreta koji rezultiraju mikrooštećenjem te posljedičnim zadebljanjem tetiva i njihovih ovojnica.

U osnovi svih sindroma prenaprezanja sastoji se od uklanjanja kronično promijenjenog tkiva.