Svećenik je pozvan biti živa slika Isusa Krista i zato mora u sebi odražavati koliko je to moguće, ono ljudsko savršenstvo koje odsijeva u Sinu Božjemu koji je postao čovjekom.

One koji ih primaju Duh Sveti ozdravlja i preobražava suobličujući ih Sinu Božjemu.

Evanđelist Ivan već u prvom retku svoga proslova daje Sinu Božjemu ime Riječ, velikim slovima pisano.

Ono je " Radosna vijest o Isusu Kristu, Sinu Božjemu " (Mk 1,1), koju navijestiše već proroci i koja mora biti naviještena sve do konca vremena.

Time ne želi samo ponuditi informaciju o Isusu iz Nazareta i njegovu učenju, već navještaju Pracrkve o Isusu Kristu Sinu Božjemu dati čvrstu povijesnu podlogu.

Ona je od početka potpuno usmjerena, premda postupno i u punom poštovanju procesa stvaranja čovjeka, žurnom pozivu koji će se dogoditi u punini vremena: spasiti se u Kristu, Sinu Božjemu, utjelovljenom za spasenje svijeta.

I gle, u zemlju Babilonovu do ć i ć e č ovjek, č ovjek sli č an Sinu Božjemu, odjeven u bogate halje od glave do pete i ušiju opasanih Kangolovom kapom. i on ć e se zvati Samuel, sin Jackov, s jednim L tamo negdje u sredini, i govorit ć e gromkim glasom, poput svetogrdne trube, on ć e prognati gmaza s neba

Marija je bezgrešna kako bi mogla biti »dostojan stan« Sinu Božjemu; Bog ju je očuvao od svake ljage grijeha »zbog predviđene smrti« Sina Božjega.

Zbog predviđene smrti svoga Sina očuvao si je od svake ljage grijeha.« Dakle, Marija je bezgrešna kako bi mogla biti »dostojan stan« Sinu Božjemu; Bog ju je očuvao od svake ljage grijeha »zbog predviđene smrti« Sina Božjega.

Dakle ne nastojim objasniti Križ, ali kušam iznijeti samo svoje dojmove o Križu: simbol posvemašnjeg povjerenja, poslušnosti i potpunog predanja, simbol ljubavi, simbol oproštenja, simbol pobjede nad zlom, predstavlja nadu, podsjeća nas također na sve stavove koje Božja djeca trebaju imati prema Njemu i svojoj braći, da budemo slični Sinu Božjemu, onomu koji je postao čovjek da nas naučiu da postanemo Bog.

Mnoštvo se zanosilo njegovim propovijedima, visjeli su o njegovoj riječi, nakon čudesa oduševljeno su mu klicali kao kralju, Mesiji, Sinu Božjemu.

Takav odnos poštovanja iskazujemo svakom čovjeku kad častimo Sina Božjega koji je postao čovjekom, i odajemo ga Sinu Božjemu svaki put kada iskazujemo pažnju i ljubav prema svakom čovjeku, pogotovo prema slabom i nemoćnom s kojim se svojim utjelovljenjem i životom Isus najizravnije poistovjetio.

U utjelovljenom Sinu Božjemu kuša Božju blizinu i sjedinjenje s Isusom.

Ono želi odgovoriti na pitanje kako je od Isusova navještaja blizine kraljevstva Božjega došlo do navještaja Pracrkve o Isusu Kristu Sinu Božjemu, točnije logično povezati Isusa propovjednika i propovijedanoga Isusa Krista Sina Božjega.

To je ono na što nas poziva sv. Pavao apostol u današnjem drugom čitanju u svojoj poslanici Efežanima u kojoj predstavlja sama sebe kao službenika ovih Božjih otajstava spasenja ljudskog roda u Isusu Kristu, Sinu Božjemu.

Apostol je još bio pun sebe i svijeta pa je kao takav Sinu Božjemu, koji mora da izvrši naum Božje ljubavi, na sablazan.

Toj Božanskoj ljubavi je povjerovala u potpunosti jedna mlada djevojka, Marija iz Nazareta, koja je toliko bila sjedinjena u ljubavi s Bogom Ocem da je po Njegovu Duhu Ljubavi (Duhu Svetom) začela, rodila i dala ovozemaljski život u ljudskoj naravi Jedinorođenome Sinu Božjemu i našemu Gospodinu Isusu Kristu.

Ivan je navjestitelj Mesije koga je prepoznao u Isusu Kristu, Sinu Božjemu i Sinu Marije uz Nazareta.

Sveti Franjo je dakle dobro shvatio da samo u Kristu Sinu Božjemu, nalazi se naše spasenje i da samo Njegova riječ, tj. riječ Evanđelja Isusova jest riječ vječnoga života.

Prorok, zato što ima proročkoga duha kad govori o duhovnoj i moralnoj obnovi čovjeka i čovječanstva, napose hrvatske mladeži, i kad iz njegovih riječi izlazi mudrost o Bogu, o Sinu Božjemu Isusu Kristu, o duhovnim vrijednostima.

Ovaj Novorođeni Kralj života i mira, istine i svakoga dobra za kojega onda« ne bijaše mjesta u svratištu »(Lk 2,7), želi biti Prihvaćeni u svakome novorođenom (ili začetom) djetetu, hoće da bude:« Prvorođeni među mnogom braćom. »(Rim 8,29) Stoga je svaki istinski slavitelj Božića, svaki Isusov učenik dušom i srcem, vjerom i djelom životvorac i mironosac, jer u ovom Djetetu, u Sinu Božjemu čiji danas rođendan slavimo:« Pravda će se i vjernost sastati, Ljubav i Mir zagrliti. »(Ps 85,11) Sretan i blagoslovljen Božić

U Tebi mi sva milina« (Mk 1,7 - 11) Ovim činom otvaranja nebesa Bog Otac je htio označiti da se samo u Isusu Kristu Sinu Božjemu nebo i zemlja sjedinjuju jer po Njemu Bog dolazi k nama i samo po Njemu mi moramo ići k Bogu.

Marija je dala tijelo Sinu Božjemu.

Zato ju je i pozvao i posvetio na divan i poseban način već od prvog trenutka njezina začeća učinivši je »punom milosti« tako da bi bila u svemu slična Sinu Božjemu kojem će ona postati Majkom.

Uz jedan uvjet, a to je da budemo poslušni Sinu Božjemu kako i sam nebeski Otac kod Isusova preobraženja na gori reče: »Slušajte ga« (Mt 9,6)

Stoga vjerovati Evanđelju znači zapravo vjerovati Sinu Božjemu koji je vječno Evanđelje Božje kojega mi kršćani moramo utisnuti u našu pamet, u našu dušu, u naše srce i u naš život i živjeti po njemu.

Sveta Misa nam sada pruža tu divnu mogućnost da iskusimo odmah tu milost Božje ljubavi, živeći ovu našu Euharistiju u svoj istini njezinih znakova, kao što su prikazanje, posvećenje, lomljenje kruha, znak mira, pričest, i otvarajući se svoj našoj braći i sestrama koja nisu ovdje prisutna, ali od nas očekuju ulomke koji su pretekli tako da bi i oni mogli biti sudionici milosti »živoga kruha« koji nas pritjelovljuje Sinu Božjemu.

Čovječja ljubav jest ljubav čovjeka prema svom bližnjemu, prema svakom čovjeku, kao sinu Božjemu i zbog toga ljubav prema bratu.

Pored Uskrsa, koji je zasigurno središte i vrhunac liturgijske godine, nalazi se Božić kao drugi blagdan po važnosti, blagdan kad je Riječ Božja, druga božanska osoba, postala tijelo, blagdan kad pozdravljamo Isusa, Dijete rođeno od Djevice Marije, i klanjamo mu se kao pravom Sinu Božjemu.

Sveti Josipe, tebi je bilo dano da budeš otac Sinu Božjemu, moli za nas u našim obiteljskim brigama, za naše zdravlje i za naš posao sve do naših posljednjih dana i udostoj se prići nam u pomoć u času smrti naše