Cigareta Kao uskličnik između Dvije radosne rečenice Dok ti sivi oblaci dima Feniraju umornu glavu

Sivi oblaci ih nisu spriječili ni u obilasku župne crkve Gospe Snježne.

... moja rijeka je danas siva i tmurna, baš onakva kakvu ju volim. teški, sivi oblaci su neprepoznatljivi, gube se između zgrada i nebodera... a u jednom od njih sam ja. kao čardak, nit na nebu, nit na zemlji. uz tihe zvuke hourglassa prebirem po tipkovnici sa prstima obavijenim u latex rukavice. da, osjećam želju za fetishom, osjećam ju duboko u sebi, poput tihe vatre koja tinja ispod tone pepela; poput nakupljene magme koja čeka trenutak i pronalazi pravi put da bukne na površinu brutalno uništavajući sve pred sobom. agresija i destrukcija, dvije sestre koje ne mogu jedna bez druge; jedna bez druge ne postoji i jedna bez druge nije potpuna... što se događa? čemu sve ovo? možda u želji da okrenem novi list vrtim se u krug. i nije loše, osim što ponekad padam u ponor patetike i melankolije. a taj osjećaj volim, bez obzira što me polako uništava. volim melankoliju, u njoj su najljepši stihovi napisani, najtužnije melodije skladane; u njoj su vrtlozi emocija dovođeni do vrhunca i u njoj su ljudi ostavljali sve ono što su imali iza sebe - i bili su jednostavno - ljudi. ostaviti sve iza sebe, zanemariti realnost u širem kontekstu i biti, postojati u tom trenutku. da.. lijepo je to.. i opasno. dovodi u zabludu, drugu dimenziju postojanja i utopije....... što ja želim? što mi treba? ne treba mi ništa, sve već ionako imam. možda mi treba malo, malo pažnje; malo osjećaja bliskosti i povezanosti, no strings attached - jer glad, žeđ, želja.. ona je nevjerojatna.. i tako prokleto proždrljiva. želim osjetiti brutalnost i emocije u vrtlogu, želim vidjeti raširene zjenice i nestanak onoga " ja "... zar ne?...

U početku sam mislila da ćemo jako brzo kući, jer su sivi oblaci non stop zaklanjali nesretno sunce koje se na sve načine nastojalo probiti iza njih.

Iznad nas su sivi oblaci prekrili čitavo nebo.

Podižem pogled i gledam natmureno nebo, namrštilo se na nas bijedne crve, koji kukamo nad svojom sudbinom pod njegovim moćnim pokrovom, na kojem se kovitlaju olovno-sivi oblaci, prijeteći malim potopom.

Loše vrijeme kvarilo je prvih dana cjelokupnu sajamsku sliku - tamni sivi oblaci što se spuštaju gotovo do mora, jako jugo i kiša doslovce su rastjerali posjetitelje, a mnoge izlagače prisilili da zatvore vanjske štandove.

Nad čitavim su krajem visili od prvoga jutra gusti, više bijeli nego sivi oblaci.

Jednostavno je nestao iza horizonta gdje sivi oblaci stružu jaja o planinske lance.

Sivi oblaci su se nadvili nad nama, ali za divno čudo (odnosno na našu sreću) kiše za početak nije bilo.

Na cestu, tamo između 400 i 500 metara visine, spustili su se sivi oblaci.

Duva slaba bura, valovi se pjene na mjesečini, a južnim se nebom zategli sivi oblaci.

Ujutro je još bilo vedro a onda su se nad naš kamp nadvili sivi oblaci koji su najavljivali kišu.

U unutrašnjosti zemlje zadržali su se tmurni i sivi oblaci, poneka zraka sunca uspjela se probiti tek na krajnjem sjeveru, no oborine je bilo vrlo rijetko i bile su slabe.

I danas kada su se nad svijetom nadvili sivi oblaci, trebamo vidjeti svjetlo nade i mi sami davati nadu.

Sivi oblaci nadvijali su se nad Kruševom koje sam ostavljala za sobom... bol u meni i Sunce koje sam ponijela sa sobom...

Rijeka - Slaven B 2:1 Ni kiša nije ugasila riječki vulkan emocija Sivi oblaci na Kvarnerom tijekom cijele subote sipali su guste kišne kapi i prema nekim neslužbenim procjenama odnijeli s tribina barem tisuću, dvije gledatelja.

Sivi oblaci iznad nas upozorili su nas da vrijeme u planini zna često biti nepredvidivo, a kada nas nevrijeme uhvati na nekom vrhu ili na putu ka vrhu i opasno po život.

Tamni sivi oblaci množili su se nebom, jednom riječju: bljak

Čitavo Jutro su mi Sivi Oblaci I njihovi bezdušni Podanici Ispijali Energiju Koja nije mogla da se obnovi Mnome su se sladili Snobovi Da bih na Kraju, Ja ostao Ja A oni, i dalje, ono što već jesu Okrećem Leđa Stresu

Sumrak je već bio tu, a nebo su lagano prekrili sivi oblaci.

Stislo ga je breme života i društva baš kao što su sivi oblaci stisli zrak iznad grada. Uf, pomislio je i izdahnuo veću količinu zraka i odmah potom shvatio da u plučima nosi veliku crnu kreštavu vranu.

Čak i ono malo sunca s početka ubrzo natkriju sivi oblaci, a oko vojarne se vrti i crna mačka, znak nesreće.

Ako dođu sivi oblaci, Hoćemo li ostati?

Jedino još sivi oblaci prijete da će nas zalijevati, ali pomalo se nadamo da će to ostati samo prijetnja s neba.

Također i danas kada su se nad mnogima nadvili sivi oblaci, imamo potrebu vidjeti svjetlo nade te i mi sami davati nadu.

Bosonoga, zavodljivo dekoltirane oprave i poslovnog izgleda pomognutog učiteljskim naočalama, Clara Frühstück velikom je gestom i vrlo skromnom sposobnošću počastila auditorij izvedbom kompozicija Sivi oblaci, Oluja i na početku Ljubavnim snovima u maniri nadarenijeg đaka glazbene škole.

Jednog hladnog, bijelog, tmurnog jutra kad su sivi oblaci izgledali kao gusti dim što izlazi iz crvenih dimnjaka na visokim krovovima kuća.

nije lako gledati kroz ružičaste naočale kad te hebe migrena, kad se probudiš, a vani sumorni sivi oblaci, a onda osjetiš bad vibration of PMS, pa ti pobjegne tramvaj na putu do posla, pa te šefica dočeka sa mrkim pogledom i riječima " kasniš ".... itd itd, svaka čast onima koji usprskos svim vanjskim i unutarnjim utjecajima i dalje gledaju kroz ružičaste naočale.

Mutan dan sterao se nad gradom, sivi oblaci gonili se nebom, more žamorilo po pustoj luci, oblizujući žal kao zmija kad traži plijena, a sa gore hujila bura, zaglušujući tužno jecanje crkvenih zvonova, muklu bubnjavu bubnjeva; samo na časke čuo si teške korake mrkih arkebuzira, koji četimice obilažahu gradom da pretraže sve uskočke kuće, da skupe što je u njima bilo blaga.