Neki koncerti su pamtljivi zbog odličnog ili lošeg izvođenja, neki zbog lijepe oprave ili nezgrapnosti solista ili smušenosti dirigenta ili neuštimane violine, po praznoj ili punoj koncertnoj dvorani, po zanimljivom repertoaru, ali ima i onih koje uopće ne ostaju u sivim stanicama mozga.

Milanka O. je, pak, vrlo naočita mlada žena koja se više nego uspješno služi svojim malim sivim stanicama, odnosno misli svojom glavom. i oboje su spremni poslušati savjet te prihvatiti kritiku. odnos prema oboma temeljim na osobnom iskustvu i poznanstvu s oboje. u konačnici, ne možemo svi biti genijalci. neki od nas moraju biti mediokriteti koji će odraditi posao koji je genijalcima ispod časti ili jednostavno, u svojoj genijalnosti, ne mogu dokučiti da se moraju razbiti jaja kako bi se napravio omlet ili kajgana.

U ovoj osobnoj potrazi za pravim mentalnim štipaljkama shvatila sam da postoje dvije koje će čvrsto spojiti mantikoru s mojim malim sivim stanicama.

Zato molim velikog Budu Tathamatu da se napokon smiluje napaćenim sivim stanicama sestre naše plavopere te da preko Duha Velikoga sveprisutnoga i vječnoga, nikad rođenog i nikad stvorenog razbistri mutne i rashladi tople vode te da posloži rasute kockice i odstrani suvišno intelektualno smeće koje je nakupila tokom svog mladog i zbunjenog života http://foolstown.com/sm/girl.gif

Da našim političarima samo prostruji njihovim sivim stanicama da je osnovna funkcija i krajnji cilj retorike kao vještine uvjeravanje, vjerujem da ne bi bilo ni: guskonosaca, ni " glupana ", ni stoke sitnog zuba kojima su nas počastili i prošli i sadašnji predsjednik, uvaženi ministri i ostali vrli političari i da samo izračunaju u postocima i promilima glasove birača koje mogu dobiti dobrim govorima (uvjeravanjima) i izgubiti lošim govorima, vjerujem da bi dobar dio njih sjeo u školske klupe i počeo učiti vještinu govorništva.

Kad ste pročitali naslov teme, ime Foxa Muldera zasigurno je odmah proletjelo vašim sivim stanicama.

s duge strane, Hrvatska je puno toga učinila i ostaje joj još jako malo kako bi bila na EU nivo. možda samo spremanje sobe. i pranje suđa. koje može biti masno i bljakasto, ali mora biti očišćeno. a kako bi se izborila da joj taj napor, kojega su svi koji se služe malim, sivim stanicama svjesni, prođe što bezbolnije i jednostavnije, RH bi u igru trebala ubaciti igračku (ZERP) koja može poslužiti da bi se dobilo što veće i slađe oblizalo ili velika čokolada s lješnjacima.

Čak ne smatram da bi izvršenje smrtne presude nad višestrukim ubojicama, pedofilima (i nemojte opet za ove potonje reći da su bolesni, svaki ubojica je u neku ruku bolestan, s njegovim sivim stanicama očito nešto nije u redu) bila kazna već naprosto čiščenje slivnika.

" o sati sumnje, sati bola... tko stvara, taj vas kleti neće... " morala sam nastaviti u istom điru... jer noć je, a ona je gusta... ispunjena, ponovnim čulnim doživljavanjem dnevnih događanja, osjećajima, koje smo cijeli dan, (da nas ne bi ljudi čudno gledali), zatomljavali u sebi... željama, snovima, koji su u nama strpljivo tinjali čekajući sitne noćne sate da se raspojasaju i " prodišu "... jesam romantična i jesam patetična... i... uglavnom razmišljam srcem... ali ako čovjek misli srcem, a uz to nije skroz glup, neće pogriješiti u odabiru onog što misli da je ljubav... pa ako i pogriješi, neće kriviti nikog drugog, do li samog sebe.pa će istim tim srcem, koje je toplo i opraštajuće i istim sivim stanicama, koje su dostatno kvalitetne, naći rješenje, dovoljno humano i dovoljno logično, da bi mogao nastaviti dalje ljubiti.s istom vrijednošću i snagom i pritom ne žaliti za izgubljenom ljubavi... jer proživljena je i bez obzira na neveseli ishod, obogatila je naš život... "... jer radosti su male svijeće... a iz vas raste aureola... ":)))

Likvidirajte kognitivne probleme i svojim malim sivim stanicama dajte ubojitu snagu vrhunskih svjetskih špijuna ovim moćnim tvarima iz vodećih farmaceutskih laboratorija i njihovim ekvivalentima iz vlastite kuhinje

Svi mi se najbolje osjećamo u svojoj koži kad smo postigli tu ravnotežu, kad treniramo mišiće paralelno s malim sivim stanicama i uz to pokušavamo pravilno gospodariti svojim emocijama.

One tamo na sivim stanicama nastanjuju, rastu i šire uveseljavajući čovjeka te zauvijek puneći njegovu čašu kako ne bi bila napola prazna.

Klasična detektivska priča u kojoj neobičan ali sposoban detektiv »malim sivim stanicama« uspješno rješava zamršeni zločin tajna je trajne privlačnosti djela Agathe Christie.

uhhhh... morat ću se potruditi da napišem komentar na priču nevena ciganovića, bez da budem nadmena, arogantna i uvredljiva, (kao što je on bio), pa ću onda valjda biti i uvjerljivija.... prvo što zamjeram " kontorverznom stilistu ", (vjerujte, vi koji budete čitali moje riječi, u ovim navodnicima krije se puno više od ciničnog naziva zanimanja)... kakve se to prijatelje... goste dočekuje tako, da ih se s par rečenica pročitanih iz turističkog vodiča zagreba, pošalje u obilazak glavnog grada... grada u kojem ti živiš nevene ciganoviću, koji ti je, hoćeš nećeš, omogućio da se za tebe čuje... (da živiš u mom malom primorskom gradiću, vjeruj mi... bio bi tek... hm.... " ekscentrik sa smislom za modu "... opet eufemizam... uhh.... majko, zašto si me tako pristojnu odgojila?) i nakon što su " neželjeni " gosti, razočarani prvo prijemom i tretmanom, izrazili lijepo mišljenje samo o gradskom groblju, (koje je zaista grandiozno), vjerojatno odlučili nikad više ne doći u " beli zagreb grad ", jer.... ljudi čine neki grad, neko mjesto... lijepim ili ružnim.zvuči čudno, ali nije... kao što je vanjski izgled osobe, samo lijepi dodatak uz ugodnu narav ili visoki IQ, tako i lijepe zgrade, spomenici, crkve, parkovi, ostaju kao lijepe slike u sivim stanicama, a ono što nam ozari lice i od čega nam " zatreperi " duša, to su ljudi ljudi su duša svakog grada, a ti si se ponio vrlo bezobzirno i nemarno prema svojim posjetiteljima, da ne čudi ako su zagrepčane doživjeli kroz prizmu tebe... grrrrrr... ljuta sam na tebe nevene ciganoviću, jer si pokazao da " voliš sam sebe, svog jedinog sebe ": p

No, USB portovi u sivim stanicama su vjerojatno stoljećima daleko, a sljedeća najbolja stvar je VRD - leće koje projiciraju sliku direktno u oko.

Cijeli taj hipijevski pokret djece cvijeća je istini za volju bio čista utopija, odmah u samom startu osuđena na propast i zapečaćena u sivim stanicama enormnim količinama LSD-a.

Vjerujem kako nisam jedina koja se bavi ovim vječitim pitanjem, a isto tako vjerujem da nisam jedina koja bi željela da se to pitanje više ne ponavlja negdje duboko u sivim stanicama moga mozga:) Znam da su osobe koje se bave fitnessom podredile pola svoga života i dana jednom cilju i isto tako znam da s obzirom na moju profesiju... fitness nikad ne može biti preokupacija u mom životu (ne zato što ne želim, već zato što mi posao to ne dozvoljava)... ali ipak... mišljenja sam da se u životu uvijek može bolje i od onoga što imaš sad i od onoga što možeš sad.

Ovdje nije takav slučaj, najprije zato što osim poslovično izvrsne kamere i podjednako dobre glazbe Cartera Burwella film ne nudi ništa zanimljivo, a kamoli pamtljivo ili nedajbože nešto što bi mogli uputiti svojim sivim stanicama da se s tim igraju.

Rogera koji je sarkastičan, egocentričan vanzemaljac, dok je Klaus njemački olimpijski skijaški skakač kojem je CIA isprala mozak i zamijenila ga sa " sivim stanicama " zlatne ribice.

A u mojim sivim stanicama caruje baš kontrastna filozofija filozofiji moje omiljene KUJE.

Možda je ipak trebalo zauzdati uhodanu hollywoodizaciju, no jasno je da film treba dinamiku, koju je teško postići kad imate whodunnit priču i likove koji se služe isključivo svojim malim sivim stanicama (kazao bi legendarni Poirot)

K. ne želim više čuti, da napuštaš rujanin blog (kako ću se ljuljati bez pomoći tvojih ruku, koje će moju ljuljačku gurnuti visoko među pahuljaste oblake, gdje osim lepeta krila neodoljivo bucmastih anđela, (koji opčinjeno slušaju tvoj božanski glas) i tvojih misli koje se poput bršljana, (onog istog koji je u zeleno obojao našu villu, tako lijepu, sa žutim i bijelim i zlatnim), provlači neumitno kroz moje biće, beskrajno nadahnuto tvojim smislom i načinom, izrazom i senzibilitetom, tvojom drskošću i ljutitim licem zabrinutog građanina, koji voli svoju zemlju, tvojim savršeno oblikovanim mislima, kreiranim u isto tako savršenim, tvojim sivim stanicama i utjecaja kojim si trajno zarobio svaki neuron moje sive mase.ne dopuštam odustajanje od bekonačnih, ali manje poznatih životnih istina, kojima podižeš moje obrve, kao znak čuđenja i nevjerice, ali odmah potom i bujicom argumentiranih zaključaka i činjenica, kad moram kapitulirati i prepustit se mišljenju boljeg i pametnijeg... želim tvoju knjigu uvezenu u smeđu kožu s mirisima tvojih razmišljanja i iskustava i želim manje konfuznosti.jer onda si i kreativniji i jasniji.i želim je imati uz svoje uzglavlje.lijepu i pametnu, (poput neke vrste, životnog priručnika). ne dopuštam ti povlačenje s ovog bloga, kojem si dao više od same njegove kreatorice, (oprosti rujana, ne umanjujem tvoj značaj, samo se divim većem i snažnijem). čak ću prihvatiti i leptire u sobi s masivnim francuskim krevetom, i muffine, (jer oni su mi draži od kroasana) i voajera koji će dizajući se na prste, naprezati se, kako bi ugledao našu seosku idilu u žutom i zelenom, posuto bijelim i oivičeno zlatnim. sve ću prihvatiti, samo ne odlazak...

Bilo da je on (jer najčešće je on) policijski inspektor ili privatni istražitelj, privlačnost detektiva ostaje stalna, neovisno o tehnologiji koja pomaže njegovim malim, sivim stanicama.

Što se često ne podudara sa sivim stanicama pa se zna previše oduljiti..

Vani je stvarno potsjeća na školske dane - znate ono prvi, drugi tjedan škole, kiša pada a riječ ' škola ' zakucana u vašim sivim stanicama tjera vam da se ustanerte ispred tv-a i krenete putem iste

Volim to vrijeme, daje mi mogućnost da nakon cijelog dana a pred dugu noć malo zastanem i zaplovim svojim sivim stanicama

već i vrapčići znaju da sam se napokon, nakon par godina tipkanja, vidjela da dragim mi kolegama i kolegicama sa Foruma. imala sam divno društvo, na nivou zadatka. večer je prošla divno, ugodno; nisam očekivala da ćemo se okupiti u tolikom broju. no neka, valjda će se slijedeće okupljanje uskoro održati te će oni koji nisu bili prisutni nadoknaditi svoj izostanak. hvala svima koji su mi uljepšali tu večer.... znam što pokušavaš i godi mi to. uživam u svakoj sekundi tvoje pažnje, tvojih misli. no, nezasitna sam, znaš. ja želim više.. i više... ne znaš koliko nježna mogu biti, ni koliko brutalna. sadistic lady par exellance.... dodir. govori više od riječi, pogleda. kada pri dodiru tijelom prostruji nekakava nevjerojatna količina energije i vrati te u jebeni život. osjećaš se da živiš i svaki dodir je nova avantura.... jesam li ja adrenalin addicted? ponekad mi se čini da jesam. no, imam li štogod protiv toga? pa i ne baš. se dokle god me to ne ometa u svakodnevnici i čini ju nemogućom. jer, teško je biti ozbiljan i staložen kada ti se po sivim stanicama vrzmaju i roje ideje koje nekome drugome zvuče kao čisti sf. da, sf.. ja ga volim. hladne industrijske prostore, hale; beton i čelik.. hladan i sirov, brutalan do boli. i tako siv.. u kontrastu sa mojom crnom pojavom......... see you on the dark side of the moon...

A ne radi se samo o potencijalima već o stvarnim sposobnostima i mogućnostima ovog instrumenta s malim sivim stanicama

Duboko je zakopana u sivim stanicama, pod prašinom koju baca nelaki mi život

Mislim, ne shvatite me krivo, dobro mi je i sada, imam predivnu curu (koja još divnije spolno opći s mojim sivim stanicama), imam posao, fax je više manje u redu, život sam sredio, izravnao sve račune, čak i prestajem sanjati krv... ne znam nakon koliko, po prvi puta.