Sjećala se kako im je bilo lijepo.

Nisam znao kud kamo; ali mene kao da je bijeda Stolnikovićeva sjećala moga hrvatskoga naroda

I ono plavo dijete ostalo je bez roditelja i tumaralo bijelim putovima, a strašna snježna vijavica zakopala ga pod malenom jelom, koja ga sjećala na proljeće, na mrtvu majku...

Sjećala sam je se po sjajnoj ulozi u filmu " Nashville ", sjećala sam se da je bila tv-zvijezda dok sam još pohađala srednju školu.

Tramvaj je kloparao a Leila zatvorenih očiju razmišljala sjećala se svakog Marijanovog pogleda dodira, i svake riječi njegovog ćaće, tako blag govor, balag i topao kao i njegov stisak ruke.

Sjećala se, tad je nosio je majicu na kojoj je pisalo Nirvana, dok je na igralištu kvartovske osnovne škole zabijao golove, a Tanja je s walkmanom i presnimljenom kazetom Overflowa sjedila na tribinama i blaženo se smiješila, razmišljajući o tome kakvog bi okusa mogla biti ona kap znoja s njegovog vrata koju je upravo obasjalo sunce.

Jedino čega se sjećala bilo je da joj je na glavu palo raspelo.

Smisao ta dva konteksta je taj da se Marija, čitajući Pisma koja su pretkazivala ono čemu je ona sada svjedok, sjećala svih tih riječi.

A onda sam jednoga dana u vlaku koji me je nosio ka jugu, srela oči boje sna, oči dječaka sa prašnjavog perona željezničke stanice čijeg se imena više nisam sjećala........ oči koje sam sretala u snovima i osjetih treptaje koje do tada nisam poznavala.

Rođena je u Americi dugo vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata, nije bila židovskog porijekla, nitko koga je poznavala nije stradao u nacističkim progonima niti sudjelovao u ratu u Evropi, nije učila njemački u školi, nije se čak sjećala ni jednog upečatljivog filma ili zapamtila neku knjigu koji bi govorili o tome.

I, ako se ničega nije sjećala bila je sudionikom ljudske veličine, snage i ljudske gluposti stoljeća.

Tetka se sjećala da je djed Ivan rekao da je iz Sošica na Žumberku.

Nisam se sjećala pojedinosti iz sna, ali zbrojivši dva i dva shvatih da je očito u snu bilo nečeg jezivog.

Prvih dana zajedničkog života, Jelena se uvek sjećala po nečemu, čemu se u to vreme čudila i sebe samu, ćutke zapitkivala.

Svaka ti čast Kad sam bila u Parizu bila sam još mala da bi se nečega sjećala, ali zato Pariz obožavam što iz priča, što iz moje djetinje radosti da se tamo vratim već ove godine Jedva čekam proći kroz ulicu (pogotovo onu u Latinskoj četvrti) i vidjeti sve te umjetničkim rukama napravljene slatkiše, probati ih i ostati bez daha

Jedva sam se sjećala poretka vozača od tih silnih reklama

Te večeri sjećala se kako Đemo ne uzmiče ni pred kim, a nje se boji i sluša je kao i mali Stevica: baš Đemo, najjači i najsrčaniji od svih momaka što ih je znala.

Sjećala se svega i to vrlo bistro, pa čak i iz svoje mladosti.

Abbey Lee Kershaw tako ima malenu sovu na prstu, Anja Rubik na svoju je ruku istetovirala štakora kako bi se uvijek sjećala svog kućnog ljubimca, Freja ima upečatljivu tetovažu na vratu, a Kate Moss ima istetovirano sidro na podlaktici i ptice na donjem dijeli leđa koje joj je vlastoručno istetovirao jedan od najpoznatijih slikara Lucian Freud.

- Kako se ne bih sjećala, baš je to bila lijepa priča.

Kovčeg istiniti Riječi Božje, gledajući u svoje krilo zauvijek neokaljano, otkrivala je, prstom Božjim ispisane u svojem neokaljanom srcu, riječi vječnog znanja i sjećala se, kao i svi sveci, da ih je već čula kad se rađala sa svojim besmrtnim duhom od Boga Oca Slvoritelja svega što ima život.

I ako se nije svega sjećala o svojoj budućoj misiji, to bijaše zato, jer u svakoj ljudskoj savršenosti Bog ostavlja praznine, po zakonu božanske razboritosti što je dobrota i zasluga za stvorenje i prema stvorenju.

On je stao, zamislio se i krenuo ispočetka odgovarati na moje pitanje kojeg se više nisam ni sjećala.

Kad se nakon uspješne operacije probudila u svojoj sobi, sjećala se samo te ruke u svojoj i osjećaja da je toj osobi stalo do nje.

Pravi su roditelji sigurno zauvijek zaboravili na nju, nije se sjećala niti doma ni kućnog praga, a sada nakon dvadeset godina odvojenog života bilo je suvišno nadati se povratku.

Sve dok je jednoga dana nisu posjetili anđeli i duhovi kojih se sjećala još otkad su na nju pazili dok je bila dijete.

Počela je prepoznavati ljude, iako se mnogih stvari i dalje nije sjećala.

Na prvoj proslavi smo imali tortu i malu svečanost kako bi se djeca toga uvijek sjećala, ali na drugačiji način.

Ta slava, doduše nije se izražavala ni u čemu svečanom ili bučnom, ali bi se još ujutro, u postelji, sjećala bolnim ganućem onog februarskog popodneva, kad se njih dvoje po gustom snijegu prošetalo oko Cmroka, gdje joj je obećao da će je čim prije oženiti.

Gula se vrlo jasno sjećala trenutka kad je nastala fotografija - uostalom to je bilo prvi i zadnji put da ju je netko fotografirao.