Da, a mi Škoti sjećamo se i tko se borio protiv nje.

Na neki je jezivi način poznato kao snovi kojih se napola sjećamo.

Ponekad nas Bog štiti, tako što se sjećamo samo onoga što nam treba.

Ne sjećamo se ni jedne stvari o tome!

Pogledaj ovo:"Još uvijek se sjećamo." Ja ne!

Koliko se mi sjećamo, Ira ima tri sina, a Milt dva.

Sada se već teško sjećamo kako je Johnny izgledao, kako je pričao, njegov smijeh.

Imamo mnoštvo stvari da ga se sjećamo.

Ponekad se sjećamo stvari koje se nisu dogodile.

Kako očekuješ da te poštujemo kao božanstvo, ako te se i ne sjećamo?

Bilo nam je draže da ga se sjećamo kao živog.

On zapravo nije mrtav, sve dok ga se mi sjećamo.

Ali najviše se sjećamo čovjeka koji nas je našao i donio spasenje.

Al kako vrijeme prolazi, sve čega se sjećamo je ljubav.

Dok se opraštamo sa našim prijateljem, Samom Wheatom sjećamo se njegove dobrote njegove velikodušnosti i njegovog raskošnog duha.

Dobro je. Bolje se osjećam jer znam da će svi oni živjeti dokle god ih se sjećamo.

Ne sjećamo se ničega pa mislimo da se događa prvi put.

Kako ga se onda sjećamo?

Ne sjećamo se vlastitog djetinjstva.

A ovako ga se sjećamo... na filmu.

Ali vidiš, mi se sjećamo.

Da zapravo nije mrtva dok je se sjećamo.

I stalno ih se sjećamo.

Postojat će dok ih se god sjećamo.

Da, svi se sjećamo normalnog.

Mama će uvijek biti sa nama. Ovdje. Jer, ako je se sjećamo, ona nikada neće otići.

Nisi me pozvao da se sjećamo dobrih starih vremena.

Ne sjećamo se ničega nakon toga.

Ne misliš da je čudno... što se ne sjećamo nijedne prehlade, upaljenoga grla?

Da vidimo, zadnje mjesto na kom se sjećamo da smo bili su blizanke.