Tre ć a Bilježnica namjernih sje ć anja Č ede Price Plitvi č kog u cijelosti je posve ć ena njegovu najboljem prijatelju Vladi Gotovcu.

Neizostavan je i osvrt na novo izgra đ eni Andaluzijski muzej sje ć anja Alberta Campa Baeze, koji se impozantnoš ć u bijelih zidova ostvarenih u golemu mjerilu odlikuje osobitom kontekstualnoš ć u u potpunosti ukomponiranu u okolni prostor.

Jedini takav primjer, koliko se sje ć am, bio je projekt za izgradnju zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku u kojem je sudjelovao i naš arhitekt Ernest Weissman 1940 - ih godina.

63 - godišnja glazbenica nagra đ ena je u kategoriji publicistike, za knjigu u kojoj se sje ć a mladosti šezdesetih godina u New Yorku i prijateljstva s Mapplethorpeom, njujorškom fotografskom zvijezdom, da bi 1989. umro od AIDS-a u dobi od 42 godine.

One su prije neka navikom utisnuta sje ć anja na na č ine pjesni č koga oblikovanja kao što su pjesma slobodnoga besjedovnog stiha, pjesma u prozi, poetski mikroesej, nego što su bilo kakva izvanjska stega iznutra motiviranim pjesni č kim u č incima.

Sje ć am se jo š ko danas, kada je litra dizela ko š tala 3 kn i ne š to si ć e lipa.

Ta simultanost prošlosti (sje ć anja od kojih se ne može pobje ć i) i sadašnjosti (neposredna zbivanja), pa i predvidive budu ć nosti, može se uo č iti i u oblikovanju likova u ovim pripovijestima, a najtransparentnija je u pri č i Ro đ endanski film.

Iz njezina teškoga kov č ega sje ć anja vrti se naime paralelno film iz kojeg se doznaje da je u inozemstvo otišla kad je shvatila da joj se s mužem spetljala sestra.

Dok Robert Ampuero daje ulomak iz svoga č ileanskog svjedo č anstva Naše gore list, a Fernando Jerez slavi Juliju Roberts, Juan Mihovilovich Hernandez donosi Delirij, Milan Osmak Herkulovu batinu, Ljubica Kolari ć Dumi ć Ku ć u na prodaju, Tea Mayhew Don Bartola i njegove žene, Jovor Novak I zimi... s prolje ć em, Branko Križnjak Sje ć anje na rat, Ivo Kajzer Roman za nagradni natje č aj, a Željka Kova č evi ć Andrijani ć zaklju č uje da To nije-to.

Sje ć ate li se svojih prvih slika koje su vas odredile, koje su impostirale ono na č emu ste poslije nadogra đ ivali?

Dio razloga zašto je sje ć anje na po č etke tako zamu ć eno mo ž da je u tome što nismo dovoljno pisali.

Odjednom su osvanula č ileanska lica, lica mog djetinjstva i mog mladenaštva, svuda naokolo, u potocima, okružuju me Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Č ileanci, Č ileanci koji izgledaju kao Marsovci, Č ileanci koji besposleno tumaraju s jednog kraja aerodroma na drugi, koji o č igledno nije Pudahuel, iako je na trenutke podsje ć ao na njega, zatim Č ileanci koji su do č ekivali putnike i koji su mahali bijelim rupcima, pa i oni koji su plakali (to je sasvim uobi č ajeno, koliko se sje ć am Č ileanci dosta pla č u, katkad bez razloga, a katkad i preko volje), i Č ileanci koji su se hihotali kao da je kraj svijeta, i kao da su samo oni bili toga svjesni.

No argentinska književnost nije nepoliti č na, baš obratno, u mnogim se romanima književnici nemilosrdno obra č unavaju s uzrocima, tijekom i posljedicama vojne diktature, koja je u trajnom sje ć anju argentinskoga pu č anstva.

Peto poglavlje, Granice i sje ć anja, donosi dva poluautobiografska teksta iz pera autorica koje svijet promatraju ženskim o č ima.

Za razliku od dvorskih luda što žive u dvorcima, klaun svoju ku ć u-dvorac nosi sa sobom, s njim/njom putuju ć i i rasklapaju ć i je/ga na mjestu koje još svojim prostorom č istine nosi sje ć anje na svjetsku i ljudsku č isto ć u.

Govorio je: Deca, bumo sprepali (propali), ali to bumo delali. Sje ć am se kada je na Akademiju donio Beckettov tekst Č ekaju ć i Godota, i rekao: Deca, v ruki imam nekaj fenomenalnoga, jedan novi autor, delajte to gde god možete.

Koncert se održava u sje ć anje na Vjekoslava Šuteja te pod pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovi ć a.

Lica im se ne sje ć aš, ali ti se č ini da nisu ostali nevini tvoji prijatelji Srba Ignjatovi ć i Adam Pusloji ć.

Sama spisateljica rekla je da je s trima protagonisticama knjige željela pokazati ulogu žene kao nositeljice povijesnog sje ć anja. 52 - godišnja Cizova ve ć je 2003. i 2005. bila u užem izboru za nagradu, koja se predaje od 1992, osnovanu po ugledu na britansku književnu nagradu Booker.

Godine 2008. tematska odrednica Suvremena književnost i sje ć anje/Contemporary Literature and Memory okupila je, uz hrvatske, sudionike iz deset stranih zemalja.

Hrvatsko kulturno društvo u Hrvatskom Grobu organiziralo je 25. studenoga Hrvatski dan u okviru kojeg je održana prezentacije knjige patera Ferdinanda Taka č a« Sje ć anja iz č ehoslova č kih zatvora »i prigodni kulturni program

Dvije manifestacije u organizaciji OMH nezaobilazne su: Širobriješka zvona, koja objedinuju šire kulturno stvaralaštvo, i Svibanjska sje ć anja.

Još se sje ć am kad sam 2003, IM Blažimira Kova č evi ć a, za Ljubljana Open, odli č no smjestio kod poznanika, u Cerklje, 26 km od Ljubljane (14 km autocesta).

Sje ć at ć emo je se kao izrazite neoromanti č arke, raznježene, pomalo izvan vremena, a opet i kao vrlo trezvene i oštroumne osobe koja je u svojim satirama znala žalcem piknuti suvremenu zbilju i u lice adresirati svoje kritike i nezadovoljstva.

Aristotel je rekao, po sje ć anju reproduciram, teško je živjeti u društvu u kojem se č esto mijenjaju pravni propisi, jer se gra đ ani navikavaju da ih ne poštuju.

Godišnjice su obi č no povodi za nove izložbe i simpozije ili manifestacije kojima se produbljuje sje ć anje na osobu, u ovom slu č aju na velikana hrvatskoga glumišta, vjerojatno naj č eš ć e spominjana redatelja i pedagoga i u današnjim kazališnim krugovima.

Ako bi trebalo ukratko sumirati sve što se drugog vikenda u studenom događalo u Puli, vjerojatno bi najbolje bilo posegnuti za ondje promoviranim ukoričenim Sje ć anjima Ivana Brkanovića.

Sje ć ate li se prvoga kazališnog posla?

U duhovitim i zanimljivim anegdotama koje je autor osobno č uo ili doznao iz usmene predaje oživljava se cijelo 20. stolje ć e, ispreple ć u se sje ć anja na tuge i radosti, sre ć e i nesre ć e, na ve ć zaboravljene i mrtve ljude i stvari.

U nekom trenutku odlu č ujem da me se sad to baš ne ti č e i nastavljam svoju ugodnu kozeriju, isklju č ujem sve slušne kanale osim onih namijenjenih tra č u, raspodjeli smiješnih i manje smiješnih doga đ aja, nostalgi č nom sje ć anju... i u ž ivam...