Guljemović). [ 1 ] Podrijetlom je iz težačke obitelji. [ 2 ] Školovao se u Dubrovniku i već je kao srednjoškolac sudjelovao u demonstracijama protiv austrijske politike i to prigodom dolaska prijestolonasljednika Rudolfa u Dubrovnik 1885. godine. [ 2 ] U politički život ulazi kao osnivač i glavni urednik dubrovačke Crvene Hrvatske (1890. - 1899.), društvenopolitičkoga lista pravaške koncepcije i bori se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. [ 2 ] Supilo je odigrao glavnu ulogu u promjeni javnoga mnijenja, što je, u nizu izbora, dovelo do pada talijanaško-srpske koalicije koja je mješavinom izbornih manipulacija, favoritizma bečkoga dvora i paralizom hrvatskih stranaka došla na vlast u dubrovačkoj općini u osamdesetim godinama 19. stoljeća.

Nakon nestanka Venecije, za austrijske okupacije (1797. - 1806.) franjevci su se uključili u pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, na čemu je osobito radio fra Andrija Dorotić (1837.).

Naime, dalmatinska gradska i pučka inteligencija, a među njom i splitska, školovana, uglavnom, u domaćim bogoslovijama i sveučilištima u Italiji, nadahnuta borbom talijasnkog naroda za oslobođenje i ujedinjenje, pokušala je staviti na dnevni red dva osnovna pitanja: ravnopravnost hrvatskoga s talijanskim jezikom i njegovo službeno uvođenje u upravu, sudove i škole te sjedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim zemljama.

Međutim, već na početku svojega načelnikovanja Bajamonti je da bi zaplašio sve one koji su disali narodnim, hrvatskim duhom inaugurirao dotad nezapamćene metode nasilja. (...) Bajamontijevi " varoški bukači " dvadeset su godina srljali ulicama urlajući Morte ai Croati prijetili i premlaćivali narodnjake samo zato što su bili za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, što su zahtijevali da se u školama uvede nastava na hrvatskom jeziku.

Tom prilikom dio pravaški orijentirane omladine na čelu s Franom Supilom demonstrativno je odbio prisustvovati prijestolonasljednikovom dočeku, izražavajući time svoj protest protiv politike njegovog oca koja iz strateški h razloga nije dopuštala sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a zacijelo i zbog iznimno teškog gospodarskog stanja u pokrajini.

Stoljećima baštinio se taj osjećaj s majčinim mlijekom, da Boka postane u novije doba, u razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, žarište pokreta za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Zahtijevajući opet sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, Hrvatski je sabor 1861. negodovao i zbog utemeljenja posebnoga Dalmatinskog sabora odnosno zbog nemogućnosti da zbog upravno-teritorijalne rascjepkanosti ni tamošnji Hrvati, tj.« veći dio našega naroda (...) nesmie viećati sa svojom braćom o zajedničkoj sudbini »(Antoljak).

Srpska stranka s druge strane, od samog početka svog djelovanja, odbacuje sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom i negira valjanost hrvatskog državnog prava.

Drugoga dana zasjedanja skupštine zagrebačke županije 1845. na Markovom trgu došlo je do tragičnih srpanjskih žrtava krivnjom mađarona i vojske. [ 22 ] Antun Nemčić je ovom događaju posvetio svoju Himnu žrtvam 29. srpnja 1845. Narodna skupština 25. ožujka 1848. donosi tzv. narodna zahtijevanja: imenovanje Josipa Jelačića banom i čin generala, vlada nezavisna od Ugarske, ukidanje staleških povlastica i kmetstva. [ 23 ] Biskup Strossmayer 1860. traži vraćanje hrvatskog jezika u sve škole i urede te sjedinjenje Dalmacije s užom Hrvatskom. [ 24 ] Dalmacija dobiva sabor u Zadru 1861. godine, u kome 1862. počinje izlaziti Narodni list.

Kao vođa autonomaša spriječio je, podržavan od bečke vlade, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom.

U Zadru je 3. ožujka 1918. godine održana Narodna skupština na kojoj je prihvaćeno provođenje načela samoodređenja na kojoj su se Zadrani opredijelili za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Hrvatska je tražila svoju samostalnost u odnosu prema Mađarskoj, hrvatski jezik kao službeni, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, samostalnu hrvatsku vladu odgovornu Saboru, ukidanje feudalnih odnosa i imenovanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana.

Hrvatski zahtjev za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom također su spremni poduprijeti ako se sa " strane Hrvata obavezno prizna ravnopravnost srpskoga naroda s hrvatskim ".

Slijedom toga je francuski general Dumas 19. veljače 1806. uputio iz Zadra proglas pučanstvu Dalmacije, izvješćujući ga da ih« car Napoleon, kralj Italije »vraća« njihovoj domovini », jer Bratislavski mir« jamči ponovno sjedinjenje Dalmacije s kraljevstvom Italije ».

Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, pisao je rasprave o hrvatsvu Srijema i Rijeke, a glavnu mu je preokupacija bila odnosi Mađarske i Hrvatske.

Međutim, ubrzo se razočaralo u novu vlast jer bečkoj vladi nije ni na kraj pameti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom niti je željela dirati u zatečene privatno-pravne odnose.

Jedan je od utemeljitelja i vođa Narodne stranke i hrvatskog preporoda u Dalmaciji, a čitavog života zagovarao je sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

Jedan od utemeljitelja i vođa Narodne stranke u Dalmaciji, čitavog je života dosljedno zagovarao sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Biran je za zastupnika u Dalmatinski sabor i za zastupnika u Carevinsko vijeće u Beču, gdje se zalagao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Važna je i 1865. god. kada su na općinskim izborima pobijedili Narodnjaci koji su bili za sjedinjenje Dalmacije sa sjeverom Hrvatske.

Taj osjećaj regionalne pripadnosti nije u svakom slučaju prerastao u osjećaj posebne nacionalne identifikacije, pa se i u boraca za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom dade povremeno uočiti bojazan, da će se ta regionalna oznaka izgubiti u procesu stapanja s ostalim Hrvatima.

Najviše je narod uzbunio proglas protiv Francuza fra Andrije Dorotića (1761. - 1837.) kojim poziva na sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

S obzirom na geopolitičku povezanost Dalmacije i BiH, sjedinjenje Dalmacije s ostalom Hrvatskom značilo bi korak naprijed prema ujedinjenju Hrvatske i BiH.

Od 1891. do 1899. uređuje u Dubrovniku pravaški list Crvena Hrvatska, koji su građani Dubrovnika pokrenuli nakon pobjede Srpske stranke na općinskim izborima u Dubrovniku 1890. Već tada dosljedno odbija dualizam i uporno zahtjeva sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

" 3. Radikalno rješenje nacionalnog pitanja i, naročito, sjedinjenje Dalmacije i Krajine putem otvorene narodne borbe pa i oružanog ustanka - predlagali su u saboru neki najborbeniji zastupnici krajiškog puka.

Sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom, što je već u načelu uzakonjeno, povući će sa sobom i ono veće financijske neodvisnosti, nego li sada nagodba pruža, pak i veće samostalnosti, jer uvjeti pridržani za Dalmaciju naravno će morati prouzročiti reviziju nagodbe.

Surađivala je s Autonomaškom strankom nastojeći spriječiti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Vid Morpurgo bio je trgovac i knjizar iz splitske zidovske obitelji; Već kao dvadeset trogodišnjak nalazi se među potpisnicima zahtjeva za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

Odatle je preko pukovnika Casimira uputila apel hrvatskom banu Ivanu Erdödyju da izvrši sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskoj.