Odjeveni u svećeničko ruho vratili smo se na mjesta i klečeći slušali biskupovu molitvu; »Bože, koji si začetnik svakog posvećenja« (sjetio sam se, da te riječi stoje na fasadi naše sjemenišne kapelice) »i od koga je pravo posvećenje i potpuni blagoslov, izlij, Gospodine, darove svojega blagoslova na ove svoje sluge koje redimo na svećeničku čast: da ozbiljnim djelima i svetim životom budu kao starješine živeći po propisima koje je Pavao dao Titu i Timoteju; da danju i noću razmatrajući Tvoj zakon koji su čitali, vjeruju, što su uzvjerovali naučavaju, što su naučavali sli jede, i neka pokazuju pravednost, postojanost, milosrđe, jakost i ostale krijeposti; da naučavaju svojim primjerom, utvrđuju opominjanjem, pa sačuvaju čist i neokaljan dar svoje službe; neka na službu Tvoga puka neokaljanim blagoslovom pretvaraju kruh i vino u Tijelo i Krv Sina Tvojega; da postojanom ljubavlju do savršenog čovjeka, do mjere dobi punine Kristove na dan pravednoga i vječnoga suda Božjega uskrsnu čistom savješću, pravom vjerom, puni Duha Svetoga.