Sjetiše se Cerničani svojih pradjedova koji su za vrijeme kuge... umrli.

To se selo prosulo pod ogromnimi klisurami, koje me sjetiše na vrletine moje obale, na moj zavičaj.

Kad je bio mimo Visokoga, on ugleda brda zelena, pa sjetiše na djetinjstvo tmurno i on reće evo piramida.

Kroz razgovor o poslu, sjetiše se njih dvojica jednog kolege s kojim su radili.

U starome liječniku Milinu prekipjela žuč jer ga ova pitanja iznova sjetiše njegove porodice.

Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. (Luka24; 6)

Došli susjedi, došli i nekakvi rođaci koji se tek sada sjetiše rodbinstva, a vladali se u domu kao da je već njihov, jer nitko nije sumnjao da je starica Doricu isključila od nasljedstva.

Franjevačka gimnazija i sjemenište u Sinju 13. ožujka t. g. malo stadoše i sjetiše se u prigodi 10. obljetnice smrti svoga dugogodišnjeg profesora i odgojitelja dra fra Stanka Petrova.

Njegovi brojni prilozi i scenariji nisu zaslužili ni spomena, njegove sjajne Jegulje izblijedješe pred nekim drugim namnoženim jeguljama, koje se Josipu Grbelji ni dana smrti ne sjetiše.

Gotovo da smo ga zaboravilo a onda ga se sjetiše prije četiri godine s molbom da reprezentaciji pomogne u Kupu Europe.

One duše koje su za života bile vjerne bacale su se s povjerenjem u naručje Spasiteljevo, a one koje nisu bile vjerne čim su ugledale svetu trnovu krunu sjetiše se ljubavi Gospodinove koju su prezrele te su se prestravljene bacale u vječni ponor Pakla.

Sjetiše se oni i prisjetiše, oformimo okrugli stol, puno glava na jednom jestu može smisliti idealno rješenje za naše probleme, nezaposlenost nam raste, Europa nas pritiska, ništa nam drugo ne preostaje nego da skupimo glave.

Dakako, na tv se ne sjetiše pitati ni za jedno od gornjih pitanja.

Prdstavnici međunarodne zajednice sjetiše se nakon zasjedanja Sabora da u ladicama imaju također više haaških optužnica za hrvatske dužnosnike.

I tako nakon tjedan dana sjetiše se u Japanu da bi mogli reaktore hladiti morskom vodom pa su poslali jedan helikopter..

Taj događaj bi se mogao protumačiti kao manifestacija svete ljubomore od strane Isusa jer se učenici sjetiše što prorok kaže: Izjeda me revnost za Dom tvoj (Iv 2, 17).

Zatim se sjetiše kako ne bi bilo tako kako je bilo da je u koaliciji ostao i IDS, zaboravivši pri tome da u onoj drugoj koaliciji ovaj put nije bilo HSS-a, pa bi omjer opet bio isti.

zar to nije isti onaj čačić koje svome savjetniku ili nekom drugom činovniku u svome kabinetu rekao da nije on tu da misli i da je njegovo da sluša, a ne da misli? tuga je da se s time pohvalio pred kamerama i masi drugih učesnika predavanja. stuja je morala poskupjeti, ne zaboravite da je bilo dugo sušno doba, e sad, jedna intervencija odzgo je zeznula objašnjenje pa se sjetiše svjetskih cijena, imam ja prijedlog, treba poskupjeti struju još bar duplu, ako ništa drugo ne diktiramo svijetu onda bar da imamo svjetski rekord u tome i da možemo reći, ok industrija nam je nestala u akciji, ekonomija propada, prodali smo sve osim naroda i šahovnice ali cijena struje nam je nevjerovatno visoka. drugi prijedlog bi bio da privatiziraju narod, to je naj lakše riješiti jer narod i onako ništa ne pita a sluša svaku glupost koja mu se podastre i ne pita ništa, kao primjer se može dati prodaja skoro svih banaka, profitabilnih grana privrede a ono što smeta za vile i trgovačke centre se nabrzinu sredi prodajom za jednu kunu.

Pod krošnjama se razlijevalo samo slabo večernje svjetlo, i već zapjevao prvi slavuj a oni se ne sjetiše da se dignu i odu.

Tek u neka doba sjetiše se potpisati da je ormaroidni pehlivan netko iz bogtepita otkud, Australije, što li već, puca nam prsluk.

Sluge se sjetiše Josipa pa ga preporuče faraonu.

I onda ljudi iz čaršije, sjedeć za stolom i lupajuć po rakiji, sjetiše se da mu podignu spomenik.

Sjetiše se tako da su iz Bremenhavena krenuli 13. lipnja, a kako je tog dana bio 13. listopada, dakle prije ravno četiri mjeseca.

Tada se sjetiše broja mog mobitela i s blagom dozom naredbe mi savjetovaše da svakako izađem na izbore i povedem rodbinu i prijatelje.

No Tihini prijatelji se sjetiše i eto krenulo je.

Da li je ta porodica zaboravila da su bili " žrtve zavjere, " pa to nisu tada prijavili Sneddon-u, ali odjednom se toga sjetiše pred velikom porotom?

Kad se dakle bijahu izgrlili, sjetiše se Regoča.

Podvinjci se sjetiše svog tvrdog, skoritog šljivovog pekmeza, s njim namazaše kolske osovine i, na užas konkurencije, pjevajući odvezoše drva gospodi u Brod.

I svi se sjetiše kako je bio dobar i lijep, pa stadoše govoriti jedno za drugim: - Nikad nikome ne reče žalne riječi

Viškovski vijećnici traže brisanje Marišćine iz Prostornog plana PGŽ, zatvaranje deponija i uklanjanje bala u roku od 8 dana... uspjet ćete... 100 %... sve naše demokratski izabrane pastire krasi... sindrom kasnog paljenja... sjetite se Koksare i gospođe Nede Andrić... tek kad se napravi neprocjenjiva šteta i od primorskog zaljeva vizuelno ruglo... i kad je sirot narod na sve oguglo.... sjetiše se čelnici novog političkog klana... čak i čudesnog brisanja iz tog nazovi Prostornog plana... dal je tu pomogla Čudotvorna Gospa ili jednostavno došla pamet u glavu... mislim da će teško sad Viškovski vijećnici dokazat da su u pravu... eto kakav jesam... uvijek spreman za zafrkanciju i sprdnje... iskreno bih volio da gradski i županijski čelnici opovrgnu.... moje tvrdnje na čelu županije imamo usred recesije čak dva nova piara.. ili ti ženska kokodakala.. koja će biranim riječima riječima obrazložit da.. gospoda iz visoke politike.. na Viškovskom i Marčeljskom terenu... nisu ništa ukakala