Nekoliko stoljeća prije misionarskog djelovanja sv. Patricka rimski pisci i povjesničari opisuju magično značenje jezika, životinjskog i ljudskog za Kelte i njihove legende i mitove prepune borbi sa zmajevima, čudovištima i sjevernjačkim hidrama, opasnih, plamenih jezika, i koje su ti mitski poglavice i junaci pobjeđivali u strašnim borbama opjevanim u epovima i narodnim pjesmama, pa potom odsijecali njihove jezike koje su čuvali kao neprijepornu svetinju.