Takvo ogorčenje s tvoje strane skiči mi na ljubomoru prema onoma kojima to funkcionira... (mirta 07.09.2007., 15:53:52)

Moguće bi seksistima trebalo postaviti pitanje bi li voljeli imati u krevetu osobu kakvu priželjkuje Jure Kaštelan ili onu koja od zadovoljstva skiči kao krmača s kojom je općio nerast Mikina tipa.

Bome cilo Ogorje ga moglo čut kako skiči.

tamo živi jedna teta. jedna super teta. jedna toliko super teta da sam već pisao o njoj a da joj se nisam usudio spomenuti ni ime ni napisati ništa o njoj jer mi je to teško.. čuvam ju samo za sebe. ja ne idem sad k njoj, ali ću ju vidjeti. nisam joj ni rekao da bih to htio. ići k njoj. išao bih k njoj stalno. i htio bi da ona dolazi k meni. pozvat ću ju sad. mislim da bi nam bilo lijepo. a ustvari ne znam. nemam pojma ja. skupa smo bili samo jednu noć, iako sam ja svaki trenutak koji sam proveo u njenoj blizini, makar oko nas bilo tisuću ljudi, ja sam uvijek te trenutke smatrao našima. baš kao i tu noć. upoznali smo se dan ranije. ona je meni jako super. lijepa, pametna i duhovita. ja sam nju zavolio instatno. drugu smo večer pričali satima i satima i satima i ljudi oko nas već su se ljutili. bili smo totalno asocijalni: D na kraju smo bili već i pijani i kad je došlo do situacije, nije bilo pitanje želimo li mi to, nego hoćemo li moć. smijem se sad dok ovo pišem. smijem se zbog jebene vrtoglavice koja nas umalo nije omela u naumu da se sparimo:) bilo je lijepo i smijali smo se. zaspali smo zagrljeni, disali ko male bebe. imao sam osjećaj da ju znam godinama. smijali smo se i ujutro i drugi dan i zagrlili smo se na rastanku jako. nismo nikada pričali o tome što je bilo. ništa osim njenih riječi ' super si lik.. ali si daleko ' na što ja papak naravno nisam rekao ništa osim ' da, znamo da smo daleko '. poslje sam volio misliti kako sam joj time ustvari reko da me boli kita što smo daleko, da meni to nije apsolutno nikakva prepreka da ju volim. sad više nisam siguran jesam li bio dovoljno jasan. onda sam ju poljubio. onda je ona otišla doma. ja sam krenuo pisati poruke i naravno da nisam znao kaj da napišem ali morao sam nekako komunicirati s njom. i naravno da nisam bio zadovoljan odgovorima i da sam pizdio sam sa sobom i sa nastavljao se zapetljavati u tu prokletu ukletu jebeno prekratku formu smsa. onda smo se opet vidjeli. nakon dva mjeseca. pozdravili se, izljubili, i oči su nam se smijale. bilo je lijepo gledati ju preko stola, u masi ljudi čuti samo nju. htio sam ju dotaknuti, ali nisam mogao. ni preko stola ni ispod stola ni na putu do jebenog vecea nikako od tada definitivno mrzim sjedeće cuge. drugu večer (uvijek imam samo dvije večeri u njenom društvu) narihtao sam da sjedne pored mene narihtao sam reko sam jebemumater ako sad ne sjedne pored mene poludiću i sjela je o da daaaaa i onda ja papak nisam znao kaj da radim. onda nisam radio niš, samo smo brbljali opet ko budale smo brbljali i bilo je fino baš: D smijali smo se jako i opet su nas morali prekidati svi i opet smo bili najpijaniji. nismo završili zajedno jer eto nismo. nismo pričali o nama jer mi ne postojimo. pričali smo o drugima, o vezama, o braku, o toleranciji, o pičkimilematerine. popizdio sam kad je rekla da dvoje istih ne mogu zajedno. ona je jedina koja misli kao i ja. skoro uvijek. ona je jedina koja mi ne govori ' da, ali... ', ' ne nego... ' i slična sranja. ona je jedina koju mogu zamisliti pored sebe u svakoj mogućoj situaciji. pa čak i kad se gleda nogomet. ona je jedina s kojom pijem s guštom. kad se napije, ona ne skiči ko druge žene, ona ne riga, ona nema napadaje histerije. jebeno pršti pozitivnom energijom, puna je duha, kasper je u njoj: D ja nju definitivno volim. i da nije tako daleko, vjerujem da bi ju uvjerio da dvoje istih mogu zajedno. pokazao bi joj. bojim se da ona mene ne voli kao ja nju. ne želim razmišljati je li to samo zato što smo jebeno daleko, ne želim razmišljati o tome jar ja to sam ne mogu pomjeniti. ne mogu se preseliti u njen grad. ma koliko htio biti blizu nje. kad bi ona rekla da to želi, vjerojatno bi to i napravio. jebote, šta me veže ovdje. posao koji ne volim, starci, sestra i prijatelji koji bi mi i dalje bili starci, sestra i prijatelji i koje bi viđao vikendima, praznicima, na godišnjem odmoru. a ne bi ih morao ni viđat ako ne bi htio hehehee spreman sam promjeniti sve za ljubav. koji sam ja papak.

Prase skiči, beži oko šljiva ranki - Na šljive ranke tvoja nedra mirišu/za njima momci uzdišu... - a gedža ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i lakom da ga uvati za zadnje noge, kad prase skikne i šmugne ispod žicu u komšijino dvorište

Od prve pjesme Ako jednom poželiš do posljednje u knjizi Nikad i nitko, teče Krznarićeva silovito tiha pjesnička rijeka, smjenjuju se poetske slika za slikom, riječ grli drugu riječ, stih povezuje stih u stamen sklad pjesme tako jako, kao da u svakoj riječi pjesnik kleči s rukama izvijen u bolan luk, dok odjekuje između riječi i stihova pjesnikova ljubav za sve što gmiže po licu zemlje, sve što pjeva, zbori, govori, ječi, plače, rže, skiči, zavija i bleji, u zemnoj ljudskoj vječnoj epopeji; u rijeci života i smrti, gdje se sve slijeva i razlijeva i tisuće bojna i zvukova, plane, zgasne, bljesne, biva i nestaje, ploveći rijekom živodajnom, nevidljivim koritom vremena.

ovo mi je najgori dio godine. mislim, meterološki je predivan, al psihološki... jok, jok. nikako. svake godine nekako u ovo vrijeme počne me prat da oću na more. i cendram, sama sa sobom ko malo balavo derište kojem iščupaš čupa čups. ili moj miško kad mu u 7 ujutro izgasiš supermana (mrrrššš spavat). drogiram se klapama, oliverom, slikama prošlogodišnjih tjedana na jadranu, kuham sve isključivo sa maslinovim uljem. luda, rekoh vam. najgore je što ne mogu otić ni da hoću, sad je najgore vrijeme, treba sjedit kod kuće i spremit petrnest ispita, nekako istovremeno dok mi stado djece skiči na livadi ispod prozora jerbo, eto, baš je lijepo vrijeme. o matere vam vaše... sačmaricu, sačmaricu mi dajte sinoć sam slinila nad slikama glavne pakoštanske birtije. sjetila se prvog mora. koje je, okvirno gledajuć, bilo katastrofa. al onako, baš. trebala sam zapičit s dvije najbolje frendice, mojim Đaxerom i Malom u pakoštane. sve sam organizirala, sve bilo dogovoreno, no pošto jedino Mala te godine nije upisala faks u prvom roku, ostala sam je čekat u zg da upiše u drugom roku pa da onda idemo. ostala ja. i čekala. čekala. onda sam još malo čekala. moj Đaxer je za to vrijeme bila u šibeniku sa svojima, i čekala da joj javimo da smo stigle, pa da nam se pridruži. napokon je i Mala dala datum kad bi to moglo otprilike bit. pošto sam spakirana bila već tjednima, podigla sam si lovu, nakupovala gro pizdarija (attiva bronz zaista ubrzava tamnjenje kože za 40 %, zaista, o zaista), i ošla na autobusni tamo ju pričekat. nazvala ju i pitala jel joj paše bus u 10 ili pol 12. rekla je u pola 12. kupila sam kartu, sama popila kavu. nazvala ju u 11 i 20 da vidim di je, jerbo bus kreće pa da joj ja kupim kartu da ne gubimo vrijeme. i? šta je rekla? anyone?? " sorry, ja ti ipak ne idem. nemoj se ljutit, ti i đaxa se dobro provedite. " tu-tuuu, tu-tuuuu. o da ti... rekoh, neće meni niko sjebat ljeto, sjela u bus, jedva uspjela nazvat Đaxu koliko su mi se od bijesa ruke tresle, iskemijale njen raniji dolazak.

Luka začuđen gleda za Carlom kak po hodniku beži od njega glavom bez obzira, kriči, skiči i razbacuje papire.

sastanče mi tu pred nosom, a znam da niš pametno neće napraviti. čujem ih kad neko ulazi ili izlazi i hvalim bogu što ne moram biti unutra. brijem da bi nekog nokautirao instantno samo zato što skiči. i to točno znam koga bi. pederko mali u kariranim košuljicama s ultra turbo kragnama. mučio bih ga sporo i bolno, štipko bi mu bradavice papagajkama, a potom bi ga namazao s medom i pustio u pčelinjak lignje junajtid.

Arafat reži kao tigar, a njegov ljubavnik skiči poput hijene. "

Prase skiči, beži oko šljiva ranki - Na šljive ranke tvoja nedra mirišu/za njima momci uzdišu... - a gedža ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i lakom da ga uvati za zadnje noge, kad prase skikne i šmugne ispod žicu u komšijino dvorište

Pravi, oni veliki i drveni, ko mladin sanduk za ruvo, a ne ko ovi današnji mali, pa iz njega samo nešto pišći i skiči ko krme kad ga škopiš.

čuljak-šelebaj. ako je prominila viru nije prezime. džaba joj je namišćat prizuru. ne da se tu puno ulipšat... a i inače je grozno da na htv dvi udarne voditeljice jedna skiči dok govori (čuljak-šelebaj) a druga ne zna reć s i još par slova (čeljufka). mislim užas. kako ti ljudi dobivaju posa? što piše u tizin natječajin. željeznice se, kako znadeš, umrežavaju unutar jugosfere (ebala ih jugosfera naokruglo pa na ćoše), poljoprivrednici će još desetljećima izlazit na ceste s traktorin jerbo i u vranceskoj izlaze i bit će frka, a brodogradnja je posebna priča jer je izvozna grana i bitna u vanjskotrgovinskoj bilanci. vlada će najvjerojatnije sama krenuti u restrukturiranje a na šta će to ispast Bog dragi zna. zato se ne zanosi previše.

Ponašaju se poput krtice koja iz podzemlja skiči kako joj je u mraku sjajno.

Zemlja koja ima svoju povijest na koju su Hrvati ponosni, zemlja koja je imala svoju industriju, svoju poljoprivredu, danas skiči i uvija se kao zmija u procjepu.

Dakle znate li da nove lopte imaju nadimak " Prasica " jer kad ih opališ ispuste zvuk sličan skvičanju svinje, i da frekvencija tog zvuka odgovara jačini felša kojim je lopta udarena, pa što više skiči, lopta više skreće s putanje.

Ne prolazi kod naroda vise parola viči, skiči... da bih sačuvao poziciju LAZNOG BRANITELJA...... koliko se druzim s narodom... sve vas više ljudi počimaju MRZITI.... mnogi zamjere i ISTINSKIM BRANITELJIMA što šute... zasto se sami ne zauzmu i ne izbace ULJEZE i gulikože ovpog naroda iz svojih redova?

I pajcek pod anestezijom ne skiči.

Mika, da mu jebem mrtvu majku ciganjsku, a kad sa svoje ćemane uvati visoko Ce, pa kad zasvira Madam jebem te fraj, a publika skiči u sav glas, i nas, ima da nas nema.

Pa je tako, zalogaj po zalogaj, stigla i posljednja šala: Jao vama Max i Moritz, Stigla vas je zadnja šala,/Probušili ste mužu vreću te od nekoć žita hrpe,/osta samo hrpa mala./Okrene se tada seljak za vrat ščepa nevaljalce./Pa u vreću s njima smjesta/i šale im posta dosta./Jer mlinaru on već hita koji hlapce u mlin baci/Melje, melje stari mlin, Skiči, škripi plijen mu fin./I kroz žrvanj ispadoše komadići, sitni prah,/tako eto skonča dvojac/Nevaljali Moritz i Max./U mlin tada dvije patke uđoše na glavna vrata,/Pa pojedoše sve do zadnjeg, komadiće od dva tata.

Ma ajde, Bog te smejo, ako ono ne bleji, ne riče i ne muče, ne kokuriče i ne skiči, nije ti ga ni živo.

I još san naučija da je lako zaklat prvog prajca, a ovi drugi, treći i svaki idući kako čuju ovog prije di skiči dok ga kolju, otimaju se za popizdit.

Prvo, pripreme su već davno prošle, dobro si poslušal di skiči pajcek tak da znaš di je bilo kolinje.

Napisali ste: Luka začuđen gleda za Carlom kak po hodniku beži od njega glavom bez obzira, kriči, skiči i razbacuje papire. Eh, ta usporedba, barem ja mislim ne stoji.

Jura, i ja uživam kad Mika skiči hiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.

Mika obvezno skiči čim se Bog spomene.

A ne da skiči i da ga boli.

Planu parcov za sekundu, pa skiči, uši para, a domaćinu srce puno, misli se: dosta ste i vi mene zajebavali

Skiči reponja, a mučitelj likuje, kad, najednom, ote se glodar, pa trk niz dvorište.

Ja se otresam, zbrajam, pipam bubotke i dovodim u red, a on si skače na prsa, gura glavu u koljena, skiči i pršti slinom, uvija se i mlatara repom