Pa kad čovjek usporedi taj izokrenuti mentalni sklop jedne neobrazovane, glupe, neodgovorne američke kokoše, koja je o životu učila gledajući kabelsku, hraneći se hamburgerima i ne razmišljajući o postojanju ikakvog svijeta izvan granica SADa, sa izokrenutim mentalnim sklopom njenog Predsjednika, njenog vrhovnog zapovjednika, čovjeka sa vrha zapovjedne piramide, čije je ona samo dno dna - skužimo da razlike nema.

Eto tako napreduje škola jahanja Geronimo... ako skužimo da postoji neki bolji način obavljanja toga čime se mi bavimo odmah mijenjamo staru i usvajamo bolju tehniku.

I trebalo bi se sad vratiti u davnu dvijeiprvu godinu, mada je pravi rat počeo koju godinu kasnije... i trebalo bi se prisjetiti mog ponosa i zadovoljstva postignutim dogovorom, kojeg su konačno, u sudskoj nazočnosti, svi suvlasnici i potpisali... a trebalo bi se prisjetiti i onog osjećaja sreće i ushita kada sam napokon u ruci i držala pravomoćno rješenje o diobi... iz današnje perspektive, mogla bi samo dodati... o lijepe, o drage, o slatke li naivnosti... il ' ludosti... il ' bogtepitajčegali... al ' bilo je to takvo vrijeme, i ako se danas smatram pravnim laikom, a dakako da se smatram, onda doista ne bih znala reći što sam bila tada, u vrijeme kada sam bila duboko uvjerena, kako smo mi svoje odradili, a sve dalje šta treba do uknjižbe, odradit ' će sud po službenoj dužnosti... ako nešto i bude potrebno, sporno, upitno, ili štatigajaznamšta, sud će valjda pitati, tražiti, zvati... ahaaa, da ne bi... a možda nam je netko mogao ili trebao odmah nešto i reći u svezi i glede toga... a možda će nam netko nešto i reći kada dođemo na red za uknjižbu... ahaaa, da ne bi... a možda je sve u redu, kad nitko ništa ne govori, ne pita, ne zove... ahaaa, samo što nisu... a možda... a možda sam ja pala s kruške... ma, možemo mi po njima triput živjeti, triput umrijeti, i još se triput roditi, a u neznanju i u zabludi ostati... kako god bilo il ' ne bilo, dok mi skužimo igru, oni tajno kolo oko nas vode... štono bi u istoimenom filmu reklo momče mlado iz vojarne... " će da naje i ti i mi i ja skupa sa mnom "...

Dakle, vraćamo se mi s jednog od planinarskih spustova i skužimo u Lupoglavu, koji je btw jedna ulica s kućama desno/lijevo, jedan restoran uz cestu, teška neka crvena fasada, grande natpisi, ovo-ono, ajmo tu.

Å arma još uvijek imaš ma što neki govorili i komentirali a ti i dalje nastavi pisati i mijenjaj se, pa barem to bile i male promjene ali su promjene.A što se tiče Flare i raspada ipak pjevaj vidiš da prije ili kasnije skužimo što je dobro.Preskoči loše komentare kada imaš loš dan a kad je dobar nasmij se i nastavi... (saRa 29.10.2007., 22:28:10)

Taman gdje i počinje markacija skužimo obnovljena kuća, čini se netko živi.

Naravno, pumpa je došla tek u 12, al dobro, neka igre počnu... dolazi prvi mikser i ko po loju, malo lijevo, malo desno i već se pomanulo sa dna, ajde drugi mikser............................ i dugo ništa............................. i onda skužimo, on je zablokirao na cca 100 metara od zemljišta, na početku ulice, očito je ručna zablokirala I to je to Došao je i serviser, malo su lupali, malo NABIJALI, i eto ga, pazi sada ovo, u 18 i 30 uspiju pokrenuti i kao, bez problema su izlili taj zid do kraja - ma užas, cijeli dan potrošen za 45 minuta posla....

Mislim da je ovo za njega jedna poprilično frustrirajuća faza razvoja, jer, eto on jako puno toga razumije i kad vam nešto pokušava objasniti na svom šturom jeziku, ili vas uputiti na nešto, sav se potrga kako bi vam objasnio o čemu se radi, a mi eto ako skužimo u čemu je problem, blago njemu, a ako ne, mislim da je jadničak frustriran kako ne kužimo što on hoće, a tako nam lijepo objasni.

Spust je trajao i trajao, naravno, kad smo se vukle ko k...... usput pozdravljamo skupljače šparoga, a spust traje i traje i stignemo napokon do svetionika Crna punta ukupno 39 km 1380 m uspona, nakon par sekundi skužimo da ništa od čamca i da se treba opet popet nazad gore ahahahaha.... Zezamo se, jedemo, pijemo, prepričavamo zašto odustajemo i tako, kad ono uleti jedan od likova za kojima smo krenuli na coastiring i počnemo se smijati ko budale i nemožemo vjerovati, da smo uz još takvo lagano pješačenje i onaj bushing stigle prije njega.

I mi se sve više spuštamo i skužimo ovo nije dobra staza za vrh.

E, a pazite ovo... tik uz tu crkvu je groblje i skužimo mi lika u gaćama, nosi cvijeće, čeka neku žensku pa će na groblje.

Prvi dan kad smo ga sreli, skužimo ga u daljini izranja iz neke šume i nekog vodi za ruku... ni ne vidimo s kim je... kad ono s nekim malim, malim djetetom... odakle su izronili, tko će znati i tko je dite...

Trebalo je vremena da to uopće skužimo.

Za kojeg nam nije trebala 3 D analiza i Mateo Beusan da ga skužimo.

Odjednom skužimo da je Yovo nestao??

Onda skužimo da mačke više nema - valjda zato što sam joj objasnila kakav certifikat imam.

Kada napokon skužimo da nam se teško popeti na treći kat zgrade i da su nam zubi boje maslačka, počnemo si davati rok od kada mijenjamo život na bolje.

To pitanje nas pati već duže vremena kad ono prije nekog vramena skužimo da tamo neki Miki to već na veliko prakticira.

- objavite javno taj elaborat da ga svi vidimo i skužimo što je to nadahnulo političare pa da to mjesto vođenja kluba prepuste mladiću s poslovnim neiskustvom. - od kuda novci da se taj elaborat provede??? - tko će/osobe s imenom i prezimenom/to s papira provesti u djelo? - tko će zakonski odgovarat ako to ne uspije a potroše se novci poreznih obveznika??? Direktor kluba? Nadzorni odbor??? HDZ???

Jango, svi smo mi " veci od života ". Samo treba vremena da skužimo.:);)

Još samo da skužimo kako se ulazi.

Po njemu bi mi valjda trebali ići naokolo, računalno opremljeni, ukucavati neke cifre, pa kada skužimo da s računom nešto nije u redu, pravac porezna i prijava, iliti tužakanje konobara koji ti je kavu spremio.

Možda po držanju.... a možda nam jednostavno nije dano da ga skužimo dok ne odradi svoj posao i ostavi nas da se mislimo - kako nam se to dogodilo.

Računajući udaljenost.. skužimo da vozimo oko zavidnih 7 km/h... jako dobro:) Nastavljamo veslati do Sv. Grgura.. otok ima super uvalice i plaže, a bome i veliki natpis koji se vidi iz aviona TITO i petokraka

Polako se otvaraju vrata skužimo da je to novopečeni deda sa unučicom u kolicima.

I onda obično skužimo da to kaj on priča, isto priča i Norčev s irokezicom, i " naš shaman " i onaj s krilima od Eo i Navajov.

Mi ga gleduckamo bockajući se laktovima, kad najednom skužimo... on spava.

Onda pak, susrećemo se s većim brojem nasmiješenih ljudi, s ljudima za koje možda nismo imali vremena cijele godine, ali eto sada imamo 3 slobodna dana, dva od toga se ne posprema kuća i ne prave kolači.... onda skužimo koliko nam fale neki ljudi, a koliko neke u daljnjem životu ne želimo zavaravati s svojih jedva 10 % simpatije...

skinemo se mi, onak sve super... radimo mi to.. i preleti (ne znam od kuda se stvori neki auto)... mi mislimo, ma ok otišo je a ionako se nutra ništa ne vidi.... ali zajeb... auto punim gasom u rikverc, upale se plave rotirke... skužimo mi (onako goli) faaak murja

Nažalost, istinita je ona uzrečica da tek kada izgubimo nešto skužimo koliko je bilo vrijedno i koliko nam je značilo.