" draga djeco, mi znamo da vi niste nikada kusali cokoladu i da svaki treci dan dobijete samo zdjelicu rize i da vam je voda prljava i da nema doktora, ali... ali, mi drzava nemamo novca da vam pomognemo, jer smo jako puno potrosili na veeeliku policiju, skupe odvjetnike i suce, te gradnju novih zatvora " " u tim zatvorima mi cuvamo zloceste tete i striceke koji bi vam inace naudili, da su na slobodi, a vi se malo strpite i budite dobri " nije li to krasno?? bas smo jedno napredno i civilizirano drustvo:) i svjesni smo da smo mi krivi jer je netko odlucio pociniti krimen, jer da smo ga drzali cijelo vriejme u zagrljaju i obasipali ljubavlju, on nebi ni mogao nista napraviti, eventualno bi se ugusio: D mislim, ja volim vidjeti ljude koji su optimisticni, ali ponekad kakva doza realnosti zaista nebi skodila sjeti li se netko da postoje ljudi kojima zivot nije lak, ali ipak ne rezultira pljackom, silovanjem ili ubojstvima?? nebi li se drustvo trebalo fokusirati na pomaganje takvim ljudima i promicanje njihovih vrijednosti? pokazati da se biti posten i radisan isplati, umjesto dokazivanja kako se zlocin ne isplati a ako je nekome zivot zlocinca toliko vazan, neka sponzorira njegovo odrzavanje na zivotu tocno se zna koliko kosta smjestaj, hrana i cuvanje