Ležala je ondje kao oskrnavljena boginja, a ja sam polako skupljao hrabrost, pa konačno iskoračio iz svog skloništa i oprezno joj prišao.

Dva tjedna sam skupljao hrabrost upitati Feđu Klarića, koji je direktor Foto kluba Split, može li se to izložiti.

Osmišljao sam način kako da započnem pisanje ovog štiva, ali jednostavnije i iskrenijeg od ovog nisam našao.. pokušat ću u prar rečenica koje nisu ni nalik nekakvoj labaratorijskoj analizi stanja na tribini, već jedno iskreno ljudsko razmiljanje mene kao korisnika i člana ove zajednice.kada sam otkrio tribinu.. krenulo je od prenosa, onda sam upao u chatroom.. polako sam skupljao hrabrost i znanje i krenuo sam i ja pisati, u počettku ne baš sjajno ali iskreno nije me toliko ni zabrinjavalo, koliko to da me se čuje odnosno pročita i shvati što sam htio reć, uglavnom sam uspjevao doći do cilja.. i kroz neko vrijeme postao narančast.. u moru duginih boja jedna od tih sam i ja.. No za mene nije sve u tim bojama ili onome što znače, jer moramo bit svjesni da nismo svi rođeni za bit pisci, novimari, piloti.. ili neko drugo zanimanje.. ako to pogledate ovako, bili vojska mogla ratovat bez kuhinje? logistike '.. onog tamo što guli krompire ili onog što donosi municiji.. ma koliko god bili vrsni borci.. mislim da nebi.. tako je po meni i ovdje.. svi imamo svoju odgovornost.. koja se zove doprinos, dali kroz pisanje, čitanje, prtedlaganje, ocjenjivanje, uređivanje i drugo, ali svi doprinosimo na svoj nači, pa gle kada pričam sa nekima na poslu niti neznaju da postoji ova tribina.. onda ih ja napunim sa pričom i zainteresiram, a nekiće se možda i uključi., jer osim dobrog štiva, ovjde ima još puno drugih dobrih stvari.. da se ne utopim i ne počnem previše analizirati.. odgovorit ću kratko na pitanja iz tribine za mene reputacija ne znači ništa jer ona nije razlog mog dolaska na tribinu i ostanka.. ipak nameće se kao nužna radi raspodjele dgovornosti i uređenja sustava fuknkcioniranja tribine, kroz odgovornost, jer ipak red mora postojat i nemožemo bit prepušteni sebi na volju i nekakvoj anarhiji.. vjerujte vrlo brzo bi se sve urušilo.

Brzo bi napisao jedno slovo i još se brže penjao na palubu, u zaštitu od ledenog vjetra i skupljao hrabrost da se ponovo spusti tik iznad mora i nastavi bojati slova.

Drugi bi, opet, s uništenim samopouzdanjem, vječito stajao za šankom, od jutra do mraka, pio tri, četiri kave, pa pivo, pa kavu, pa pelin, pa pivo, pivo, skupljao hrabrost za upuštanje u male razgovore s konobaricom.

Jest da sam se spremao (čitaj skupljao hrabrost...) još od prošle godine.., ali to je neka druga priča..

10. rujna 2008. godine, kao datum danas većini ljudi apsolutno ništa ne znači, samo najzagriženiji nogometni fanovi sjetit će se da je taj dan Hrvatska teško poražena u Maksimiru od Engleske sa 1:4, a ja, ja ću taj dan vjerojatno pamtiti cijeli život kao dan kada sam se nažalost sramio vlastitog naroda, točnije jednog njegovog segmenta i dan kad sam skupljao hrabrost svog prijatelja pogledati u oči.

To je bio prvi povod za njegovu osvetu, koja je započela tek krajem 1992. godine, do kada je, valjda, skupljao hrabrost da mi se osveti.

U kupeu vlaka mladi je Tadija 19. travnja 1933. dugo skupljao hrabrost da lijepu suputnicu, Jelicu Ljevaković, zapita ono što i nije trebalo pitati: - Vi jedete naranču?

I dok sam ja skupljao hrabrost da joj priđem, našao " Duhan " i drugu prodavačicu, Anja je sad prešla na normalno radno vrijeme po smjenama, ali se meni činilo da se moja i njena smjena nikad ne poklope.

Dugo je skupljao hrabrost i prišao joj.

Fiksirao sam odlučnim pogledom smeđa vrata spavaće sobe i skupljao hrabrost povlačeći djevičanski bijelu lajnu kokaina.

Čamio je u polumraku i skupljao hrabrost da krene kod Baće u birtiju na čašicu dvije.

I dok sam skupljao hrabrost za odlučiti se ići u rsakopavanje kokpita da bi došao do te jedne žaruljice, odjednom je samo prosvijetlilo i nikada se više nije javio taj problem

Sa ovim postom si pokazao pravo lice tolerancije i vidim da si skupljao hrabrost cijeli dan od sinoć, da bi napisao ovaj post vidim da u Istri ili ti radije voliš istria pazim da ne uvrijedim: lol: tako kulturnog i tolerantnog tipa: lol: vidim da postoji neki kajinovski sindrom kod jednog dijela istrijana, jer njegovo svako pojavljivanje u medijima kad spomene Istru u vas je sve NAJ, najljepša ste županija, najrazvijenija, najbogatiji, najdemokratski ji, i još dodam tvoje postove najtolerantniji, najkulturniji i još predpostavljam da ste najljepši po izgledu ako vam je kajin recimo uzor ljepote a ako postoji nešto što nije savršeno to su vam drugi krivi normalno ili Zagreb i ostatak Hrvatske i primitivci koji žive izvan istre, ako vam je onaj klaun i glavno baljezgalo kajin pravi predstavnik onda ja bi se na tvom mjestu sramio i ne bi se uopče javljao, a ustaše su tebi u glavi kao i kajinu, evo ja godinama nisam vidio nijednog ustašu nit ih je itko spominjao osim nekih bolesnika kojima se priviđaju ovdje na forumu

Razgovarali smo dva mjeseca, u kojem sam ja skupljao hrabrost da joj se javim i da probamo nastaviti gdje smo stali..

On bi htio biti bez tebe, bez vas,... ta podmukla nada da su ipak okolnosti krive i da možda nije mogao drugačije će te prije proći ako ne budeš imala pred očima njega kakav je bio prije godinu dana, sjeti se ga u zadnje vrijeme kakav je bio, kad si ti počela (a to važi i za mene da se razumijemo:)) primjećivati da nešto ne štima u njemu je odluka već postojala, samo je skupljao hrabrost..

Dr. Weiss je četiri godine skupljao hrabrost da to iskustvo pretoči u knjigu kojom potvrđuje autentičnost i daje legitimnost ovakvim iskustvima.Nadam se da će psihoterapeuti imati hrabrosti poslužiti se iskustvom dvog kolege i hrabro uključiti regresiju u svoj korpus terapijskog rada i djelovanja, te da će ovakvi svjedočanstava u budućnosti biti više.