Osvrnemo li se na cjelokupnu trilogiju, unatoč vjerojatnim nedorečenostima, pogreškama i drugim slabim točkama, vjerujem kako je više ili manje jasno što jest stvarna, direktna demokracija, a čak i površna svakodnevna analiza postojećeg političkog sustava (čitanjem dnevnih novina, primjerice) pokazuje kako zapravo živimo u tek prividu istinske demokracije, u elektoralnoj oligarhiji, gdje svake četiri godine biramo ekipu koja će onda u naše ime provoditi vlastite interese, o čemu se upravo prekrasno može čitati u novinama tko je koga zaposlio, tko je kome namjestio posao, koja stranka neprincipijelno koalira sa kojom, koja grupa političara otvoreno zagovara korist koje grupe gospodarstvenika... uživajte u novoj spoznaji.