Djelo Roalda Dahla, inače iznimno popularnog i poznatog pisca za djecu (svi ste zacijelo čitali njegovu knjigu Charlie i tvornica čokolade), ova se škola pojavljuje u priči o djevojčici Matildi, i uključuje neke jako ružne stvari, ali i najbolju učiteljicu svih vremena, gospođicu Slatkić.

Nisam osoba što pati na poklone i koja mora nešto dobiti.Al kad vidim da mi se moj slatkić nije potrudio nešto napraviti za Božić to me onda baš rastuži jer on baš nije dobar s time, da nešto smisli, a i rijetko se potrudi.A meni bi i mala stvar značila ko da sam dobila ne znam šta.Meni je bitnija pažnja i to da se on nešto sjetio sam, al to se baš i ne događa.Nisam mogla izdržat i pukla sam.Rekla sam mu sve što sam dvije godine držala u sebi da ga ne povrijedim.Al je sad to moralo ići van jer sam primjetila da sam postala zlopamtilo u ovo vrijeme s njim.Rastužili smo se oboje.On je opet vikao daje on šugav dečko meni, da ne razumije kako ga volim nakon svega što je bilo u prošlosti.Kad se neko nije potrudio u 2 godine baš da ze iznendai za neku posebnu prigodu, to tew onda prilično pogodi ako si emotivan ko ja.Iako je reko prije te drama da ima iznenađenje za mene, samo ne za Božić jer to treba čekat određeno vrijeme, ja sam ipak morala reči što mislim.Sad su se strasti smirile, oboje smo rekli što smo mislili, tako da je sad opet bonaca.A i umorili smo se hehe.Tu sam napisala na blog savjet svima da se ne svađate za Božić i onda ja prva to prekrđim, al ja sam emocianalno šuknuta u glavu hehe-što god to značilo hehe

Nisam te večeri dugo mogla zaspati od brige i nekakve brižne tuge što mi dijete nije na oku, bilo je to prvo odvajanje od kada je postao moj mali slatkić.

Malo je teže skoncentrirati se kad mi stari igra igrice i prostači svake dvije minute kad izgubi život, pa sam se odlučila malo odmoriti.Na igricama mi nejde pa sam krenula pisat blog ovdje da ne zaspim jer učenje ima tak efekt na mene-vjerojatno je tako kod svih.Ne znam za vas al svaki put kad se primim knjige onda mi misli lete ne slatkića i mene u seksualnom vrtlogu, i onda se naravno ne mogu više skulirat, jer si samo stvaram priču dalje u glavi Onda si moram otići u sobu malo pomoći pa onda probam nastaviti i stvarno je lakše onda učiti Slatkić i ja smo još jučer do kraja dana riješili onu našu dramu, tak da smo super, mene je prošla tuga Danas idem s frendačima u ZKM pogledat neku predstavicu, dobilo smo jeftino karte, 10 kn, stvarno jeftino, a i dugo nisam bila u kazalištu.Nisam baš bila za tu ideju upočetku al u biti nije loša.Pa ćemo onda negdje ubaciti razmjenu poklona i kavicu Moj frend uvijek nastoji da ne zapodnemo u neku monotonije, mada ja ne mislim ništa o monotonije-može ona biti i dobra.Sa sltkićem se vjerojatno neću čuti al poslat ću mu neku sexy porukicu, znam da ih voli Idem sad probat napraviti nešto konstruktivno sa sobom hehe.

Zato treba raditi na svojo vezi, svakodnevno kominicirati, pokazati partneru da ga voliš a ne samo to izgovarati.Ja baš volim što smo ja i moj slatkić jedan od onih entuzijastičnih parova koji su jednako, zapravo i još više zaljubljeni nakon dvije i pol godine zajedno.I to mi je ono što mi se najviše sviđa kod nas.Poznam još neke parove koji su ko i mi, to su uglavnom oni romantičari kojima ništa ne može pokvariti sreću jer oni znaju recept za sreću i ljubav.Predivno je imati nekoga svoga kome se uvijek možeš " vratiti " i tko te razumije.Zato želim onima koji to još nemaju da što prije nađu i da osjete što je istinska sreća.

Nisam se javljala par dana jer se nisam osječala dobro i dalje zbog sve te nervoze oko ispita.Danas sam opet imala epizodu ili da kažem više njih.Moj slatkić i roditelji su bili kao i uvijek predivni samnom i imali strpljenja.Mama mi je čak i zabranila da danas učim hehe, tako da danas odmaram i osječam se nešto bolje.Al i dalje jedva čekam da to prođe pa da se odmorim psihički, a i naspavam.

Kad sam otvorila blog mislila sam da ću prvih 6 mjeseci sto posto nešto pisati svaki dan, al pošto se ovo moje " stanje " nastavlja jednostavno ne mogu, nemam volje.I dalje po cijele dane učim i umorna sam užasno.Svaki dan plačem, i svaki dan me pere strah, nervoza i stres.Koji je to odvratan osječaj.Još se nikad nisam tako osječala na duži period vremena.Jedva čekam da prođe.Naravno de je ispit u centru žiže, sve radim samo da ga položim.Totalno sam izgubila tek, pojedem samo doručak jer jednostavno ne mogu jesti.Tu i tamo popijem koji šumeči vitamin ili cedevitu za snagau, ili možda koju kockicu čokolade da mi da malo šečera i energije.Sad sam već prešla na 2 persena na dan.Djeluju, ali ja još sama sebe trebam smirit, pa kad to napravim tek se onda mogu malo opustiti.To je obično navečer.Napravila sam si plan da nikako ne učim navečer jer sam onda već skroz umorna i ne mogu pamtiti.Tako je večer uglavnom rezervirana za mene.Mami je već tolko žao mene i kaže da me ne može više gledat tužnu i zabrinutu, pa me vež pitala nekoliko puta kad će moj slatkić doči na komp.Smatra da bi me to razvedrilo, a dobro i misli.Al on baš za inat danas radi do kasno, pa ne znam dal će doči online.Bilo bi mi drago samo i da mi zaželi laku noć, onda bi mirnije spavala.

Evo ga, danas je 1.1. Nije baš da ima neko posebno značenje.Sada ćemo umjesto sedam pisati osmicu.Osam mi je sretan broj pa možda mi bude bolje u ovoj godine.Jučer smo uspjeli srediti zvuk na kompu tako da smo imali mjuzu i čak smo malo plesali (čitaj: glupirali) Prvo smo svi navalili na klopu.Nažderali smo se predjela tako da nismo baš imali mjesta za glano jelo, al nije ni bitno, glavno da nismo bili gladni.Možemo se smatrati vrlo st retnim što imamo neke stvari koji mnogi nemaju.Nakon klope mi mladi smo se odvojili u sobu, u " naš " svijet.Pričali smo, malo bili na netu, malo gledali LOTR na televoziji.Naslikavali smo se valjda dva sata da nađemo savršenu sliku-to je moja glavna potraga hehe Poslje smo se svi spojili i pričali pa oet malo razdvojili.Kad je došla ponoć sestrične i ja smo se glupirale i cerile kao da je došlo ne znam što Otplesala sam čak i malo valcer sa sestričnom da se malo zabavimo i s time Svi smo si isčestitali i onda pošli da vidimo kaj će biti od vatrometa, a ono maglurina se nabila pa nismo mogli vidjet vatromet s trga, samo ove okolne.Ajde, boljhe išta nego ništa.I nakon ponoći smo se svi smirili.Već smo se umorili a i želuci su nam bili puni.I zvoni meni mobitel, zove mene moj slatkić Imala sam osječaj da bude, ali inače se ne zovemo jer je dosta skupu, a i ja se bojim da si nećemo imati kaj pametnog reči na telefon hehe Znate onaj osječaj kad trebate reči nešto pametnog a dečko kojeg volite vas nazove pa se pretvorite u sramežljivu malu curicu od silne sreće i uzbuđenja.

On baš i nije nešto razgovorljiv pa ja uvijek imam osječaj da moram održavat razgovor al sam se tolko jučer spetljala sa svojim engleskim i pokušavala sam smisliti što bi mu još mogla reći i krenem rečenicu krivo i stanem i velim mu ja da sam sad tolko uzbuđena da nemrem sastaviti poštenu rečenicu i onda se i on smijao, i on je bio uzbuđen i izbjegavao je duge rečine-pametna odluka slatkić I pozdravili smo se mi i rekli kad ćemo opet prićat i tako.Ja sam bila tak razočarana sobom i kaj se nisam uspjela skockat s tim našim razgovorom-ispalo je sve ko neka komedija Ali jako mi je drago da sam mu opet čula glas Jedva sam poslje mogla zaspati Drugi put ću se više skockati, obećavam

Napokon je i meni došao dobar dan.Nije me bilo neko vrijeme jer kao što sam napisala u prošlom postu, bila sam pod takvim stresom i panikom i nisam tu htjela nizat depresivne postove jer to baš i ne volim.Evo moj glavni predmet, rimsko pravo je položeno i to sa lijepom ocjenom, meni još nepoznatom Usput sam dala još jedan ispit s isto dobrom ocjenom.Više nisu samo labudovi u indexu Moj starci i slatkić doslovce pucaju od ponosa.Već se dugo nismo tak svi skupa veselili oko faksa.

Ja stvrno neznam šta je Slatkiću.Mislim da nebi to trebao smatrati problemom.Moj muž ima super velikog ali to mi zaista ništa ne znači jer se ne osjećam zadovoljena.U sexu samo misli na sebe.Znam da ću sad reći staru otrcanu frazu ali zaista je važnija tehnika a ne veličina tako da se slatkić zaista nema za šta zabrinjavati.Pipi pusa super si. (Nina 28.09.2007., 18:40:07)

Simin odgovor može doći u obzir da je Slatkić u vezi sa osobom starijom od sebe... čisto sumnjam da djevojke ispod 20 koje i same istražuju svoju sexualnost mogu njemu pomoći na taj način... sve su to ipak još u glavi nezrele curice koje i svaki poljubac analiziraju do besvjesti sa drugim frendicama... (pipi 28.09.2007., 10:19:51)

Evo već par tjedana pokušavam krenuti s nekim " obečavajućim " programom za zaredu prek neta.Gledala sam njih par al nikako da krenem.Evo sad sam nšala jedan koji mi dobro izgleda i kojeg sam preuzela od jednog kolega blogera.Razlog zašto sam se na to odlučila nije zato što sam ljena pa da ne želim nači posao i " normalno " zaraditi novce.Dapače radila sam, ali je jako teško biti student i raditi, meni nije bilo moguče, pa sam zaključila da mi je pametnije držat se faksa jer mi je on putovnica za bolju budučnost i boljim poslom.Ovo sam uzela JEDINNO I SAMO ZBOG LJUBAVI.Naime moj slatkič živi daleko, u Nizozemskoj i planiramo se vidjeti za ljeto, ja ću letit k njemu, i jedino mi za to treba novac.Ne treba mi za ništa drugo, nikakve shoppinge i trošenja na gluposti.On je moja jedina želja.Ja sam student, nemam svoje prihode.Roditelji mogu malo pomoći ali opet ne puno jer i oni imaju financijskih briga.A moj slatkić je meni cijeli moj svijet, moj glavni izvor sreče.Evo ovo objšanjavam zašto sam krenula s ovim čisto da mi ne pišete da vas to nervira i da imate malo obzira prema tome, i ne ostavljate ružne komentare Samo da se zna DA NE ŽICAM LJUDE OKOLO DA MI KLIKAJU NA TO, nikad to ni nebi napravila.Ako nekog to zanima može slobodno, ako je nekom dosadno ili samo želi pomoći isto može.Kako god bude bit će DOBRO Meni izgleda zanimljivo i isplate je uredna i uvijek dolazi kad zatražiš (to je nabitnije) i ako nekog zanima evo još ću tu jednom staviti link

Joj kako obožavam tu euforiju ljubavi.Sve ti je lijepo, svijet ti je šaren, pozitivan si, najrađe bi sve zagrlio i pjevao glasno.Nije ljudima lako biti konstatno sretan, al kad imaš nekog posebnog kraj sebe onda ti je to izvor svega i tjera te naprijed.Ja sam prošle godine radila da bi zaradila za put samo da mogu vidjeti svog slatkića.No zapostavila sam tada malo faks, pa nisu baš starci bili najzadovoljniji, al su bili jako sretni što sam ušla u " taj " svijet i bili su jako ponosni.No nisam dugo radila jer mi nikako nije bilo moguče raditi i studirati, a faks je ipak važniji, on je putovnica za bolji život-baš onako kako svi trube.Odlično mi je što me moj slatkić na taj pasivni način gura naprijed.Da nije bilo njega, ja nebi još dosta dugo imala to iskustvo zarađivanja vlastitih novaca.A znam da je i on bio sretan i ponosan.Mom slatkiću je lijepše raditi kad zna da ga nakon toga ja čekam.Bilo mi je tako lijepo kad mi je rekao da sam mu ja najvažnije i da mu ništa ne predstavlja radost ako nema mene.To je bilo u jednom našem teškom trenutku, ali smo uvijek bilo 100 % iskreni, i to mi je uvijek bilo odlično, bez obzira na dobre trenutke i one lošije.Ono što je fasinantno, kad se ljudi zaljube onda kao da su slijepi za vidjeti maneone im nesmetaju ili im čak i postanu slatke.A da sad upoznaju neku osobu s tim istim manama sigurno bi nešto rekli ili maknuli tu osobu s nekog ljubavnog popisa hehe.Al je baš odlično kad se ljudi prihvačaju takvi kakvi jesu u ljubavi.Mislim da smo moj dragi i ja puno dobili na pouzdanju odkad se znamo, na neki način smo uvijek tješili jedno drugoga odkad smo se upoznali.Imponira mi posebno kad vidim kolko se on promjenio nabolje.Ne mislim na njegovu bit, nego je jednostavno postao manje depresivan, počeo je razmišljat pozitivno, samopouzdanje mu je jako poraslo.Na neki način je procvjetao i napokon je dobivao puno onoga što je uvijek htio-ljubavi.Ljubav nas potiče na toleranciju, na umijeće življenja, želimo iskoristiti najbolje iz svega i vidimo samo dobro (ali ne na način da smo slijepi). Zato ja kažem da ljubav pokreče svijet.Neki će reči da je to možda novac, bussiness i politika, al opet ima puno više ljudi koji se ne bave tim stvarima, a i ljudi koji se bave time ipak trebaju ljubav, sex, nekog da ih dočeka doma nakon napornog dana-bez toga se osječaju prazni i usamljeni.Zato ljudi volite se, uživajte u ljubavi, nemojte se zadovoljit sa malim stvarima, uzmite veliku ljubav, veliko srce i nekog tko će vas voliti najviše na svijetu

Tvoja situacija je kristalno jasna i čista iz koje je vidljivo da je tvoj slatkić zaljubljen u tebe do ušiju. Život treba gledati s pozitvne strane, a ne tražiti dlake u jajetu, zaboga miloga.

Jučer mi je baš nekak bio tužan dan.Moj slatkić i ja smo pričali sad o Božiću.Prije smo rekli da ćemo provest Božić zajedno i onda jučer obrat-izgleda da smo se krivo sporazumjeli pa će on tako za Božić ići familiji u Rotterdamu, pa je htio da dan poslje Božića provedemo zajedno, kad ono tada ja idem kod svoje familije, pa sam se full rastužila.Al je dragi bio super i pokušao me razveselit na sve moguće načine.Malo je pomoglo.Pa smo krenuli pričati o tome dali imamo nešto posebno jedno za drugo za Božić tj on je to mene prvi pitao, a ja nisam ni razmišljala i izblenula i ono malo kaj sam imala u planu.On je rekao da on ima isto nešto specijalno u planu, pa sam se ja zamislila možda on meni više toga priredi-mislim kolko god se tako nešto može prirediti online I tu je negdje razgovor stao jer sam ja begala sa sestričnama van i onda mi je negdje u pol razgovora bilo žao kaj sam bila pomalo hladna i neraspoložena nakon svega pa sam mu poslala poruku da mi je žao.Sva sreća nije se naljutio i reko je da mu je baš slatko što sam obzirna i idem se ispričavat čak i kad nije potrebno.I je usljedilo ono ubičajeno volim te i laku noć I onda se prića s tim " poklonom " i danas nastavlja jer sam ga morala promjeniti.A on meni veli danas da neće moći ono kaj je on htio meni dati-jednu super sliku kaj sam htjela.Annway ja sam napravila nama jedan couple blog koji sav onako ljubavni i rozi i slatki, pa ćemo tamo pisati neka naša razmišljanje oko naše veze, osjećaje, željice i zaključala sam ga tako da će to biti samo naše ljubavno gnjezdašce Pa valjda će na kraju sve ispast super

Kao što svi znamo u svim vezama postoje svađe, bilo velike, bilo male, često ili rijetko.To naravno nije nešto u čemu uživamo.To se jednostavno mora dogoditi kad tad zbog razlike u karakterima.Moj slatkić i ja smo imali u prošlosti faze kad smo se stalno svađali oko nećega.Sada toga više nema, hvala bogu, al se zna dogoditi neki mali nesporazum tu i tamo.Kod njega me možda najviše smeta to što se on " ne zna svađati ". Ja se nikad nisam žalila bez ragloga.Ako sam nešto spomenula što mu nije bilo drago, onda je to bilo zato što me to zaista smeta.Ne znam jeli dobro reči da sam uglavnom ja bila u pravu.Možda zvuči arogantno, ali ja sam stvarno maksimalno objektivna osoba, pa mogu dobro procjeniti situaciju.On se uvijek samo uvrijedi, prihvačanje kritike nije mu baš jača strana.Ne zna argumentirati svoje stavove (možda zato što nije u pravo, ali kažem samo MOŽDA). Ako se već svađam s nekim onda želim da mi ta osoba dobro objasni svoj način razmišljanja i svoj stav.Pa evo za sve velike i male svađe, par savjeta kako se svađati koje sam iskopala na netu-to svakom dobro dođe

Javlja mi slatkić sad navečer da su mu isključili internet jer misle da on šalje spamove i viruse.Ma sigurno on sjedi cijeli dan za kompom, šalje viruse i nema pametnijeg posla.I on sad lagano guni živce jer nije to prvi put.A meni se to desilo sa našim " dragim " t-comom ili da kažem t-scum.Rekla sam mu da pogleda dal su mu anrivirusni programi uključeni jer to nekad zna zajebavat.Reko je da će to probat srediti ili priječ na drugu tvrtku.Sve u svemu ne znam kolko će to dugo trajati.Baš me to rastužilo jer je internet naš glavni način komunikacije.Nismo nikada jako dugo bili razdvojeni, nešto manje od tjedna je bilo jednom ili dva puta.Hvala bogu na mobitelima i što imamo SMSove al opet nije to isto.Fali mi već i sad a tek je prošlo par sati.Što će tek biti kasnije Al mi ćemo misliti jedno na drugo, slati si pozitivne vibre i puno porukica da se ne osjećamo razdvojenima.Srčeko moje malo kojeg volim najviše na svijetu.

Joj moj slatkić i ja već dosta dugo nismo pošteno popričali i fali mi to, on mi fali.Opet ga zajebavaju zbog iste stvari, zbog spamma.Još je dobro prošlo zadnje vrijeme jer se priključio na susjedov internet (psst nemojte nikom reči hehe) pa smo uspjeli nešto malo izkomunicirati jer njemu net ne radi.Sad je izgubio susjedov net jer su doma resetirali ova kompa i sad više nemaju tu mogučnost.Kaže da bi trebao dobiti net prije srijede, a već nam je i sad teško.Užasno mi nedostaje, a on još ima nekih problema pa ga nemogučnost razgovaranja samnom samo još više deprimira, a meni se srce slama kad je takav.Najrađe bi de se možemo zagrliti jako, najjače i sve bi onda bilo bolje.Ovako mu jedino mogu slati pozitivne vibre, molitve (ne one religijske, nego moje male, slatke) i puno ljubavi da se drži i da bude pozitivan.Mi možemo sve zajedno.

Sjećam se koliko sam dugo bila sama u prošlosti kada me još ljubav i nije tolko zanimala, vjerojatno jer nisam ni znala kakav je to osjećaj.Nisam bila ni bog zna kakvog izgleda, ucijek sam bila krupnija cura a znamo svi kakve cure vole mladi dečki.Poslje kako je vrijeme prolazilo tako su se stvari mijenjale te su me tu i tamo dečki znali primjetiti kad bih išla van (inače ne izlazim baš puno). Nisu to baš bili neki dečki koji bi me zanimali, uglavnom neki brijači i partijaneri-totalno NE moj tip.I onda je došao moj slatkić koji je bio drugačiji od drugih, fin, nježan, pristojan, drag, za pojest.Ali znate kako vam obično prilaze onda kad si vi nađete nekoga, onda se odjednom svi interesiraju za ves.Valjda nešto isijava iz vas, neka samouvjerenost ili jednostavno to što vas nije briga za druge pa to odmah privlači druge k vama, ko pčele na med.Ja sam si znala misliti što niste došli jedan iza drugoga a ne jsvi odjednom, pa moram birati.Zapravo mislim da je izbor loša stvar.Ne možete vidjeti one posebnosti svake osobe, postanete pohlepni i čak se pomalo i umislite.I onda previše počnete razmišljati i odvagivati i na kraje obično sve ode kvragu.Puno je lijepše kad vam sudbina pošalje jednu posebnu osobu koja vas jednostavno očara.Moj slatkić i ja samo imala problema s izborom u našim početcima, ali na kraju smo oboje prepoznali pravu i nezamjenjivu ljubav i isplatilo se, sad smo sretniji no ikad.Ljubav se bira srcem ne mozgom, to je najvažnije što sam naučila u ljubavi.

sjedim na travi i vino pijem " nebo je oblačno ", nešto si mnijem Slatkić mi kaže: " Sunčice, ne gnjavi, vani dobar je dan, a tebi loše je u glavi " Pinki po bubnju lupa glasno od njega cvrkut ptica se ne čuje jasno

Što više i više pričam sa svojim dragim, to više primječujem sličnosti u razmišljanjima, pogledima na život, snovima i željama.Nekako nam se sve poklapa, jer smo i krakterno jako slični.To mi jako paše pošto ja ne vjerujem u to da se suprotnosti privlače.Važno mi je jako da se slažemo oko stvari ili bar da se civilizirano možemo dogovoriti.To nam nije teško jer i on i ja želimo zadovoljiti jedno drugo i pružiti kolko god možemo sreće, veselja i blagostanja.Tako on i ja čaesto znamo pričati o budućnosti i jučer smo pričali u kakvoj kući/stanu bi htjeli živjeti i opet smo se manje-više složili.Možda smo mi malo ludi kad već o takvim stvarima razmišljamo, ali baš je zabavno i na neki način pruža sigurnost Rekao mi je jučer slatkić kako je on već počao štediti za naše ljeto i za našu budućnost općenito i to mi je baš tak slatko.On ipak radi dok sam ja student i ne mogu raditi i studirat u isto vrijeme-već sam to probala i nije išlo dobro, al sam bar nešto zaradila.Al i ja se trudim doprinjeti nečima na bilo koji način i planiram opet neći posao ako ću stići nakon što provedemo malo vremena za ljeto.Uglavnom drago mi je da smo full na istoj valnoj dužini i da imamo iste snove

Naravno da bi ja najrađe da moj slatkić i ja možemo biti skupa, ali na žalost ne možemo, ali naravno da ću ga zgurat u ovo sve da malo popričamo jer će i on biti doma sa svojima, tako da ćemo se 100 % čuti za novu I naravno bila ja doma ili negdje, ja moram lijepo izgledati Uvijek su dileme oko šminke i frizure-što napraviti i kako a da to najbolje pristaje mom licu, koži i boje kose.Obično se ide sa naglašenim očima, šljokicama i sl. Ipak se za Novu možemo raspištoljiti sa " glamurom ". I tako si ja googlam po slikama što sa make up om i podijelit ću sa vama što sam našla, možda i vi dobijete po ovom neku inspiraciju za sebe

Moj slatkić i ja slavimo danas dvije godine.On fala bogu ne radi danas ni sutra tako da ćemo moći provesti cijeli dan zajedno i baš se veselim tome.On jadničak radi cijeli tjedan tako da jedva uspijemo popričat normalno tijekom tjedna.Al sad ćemo mi to sve nadoknaditi Ovo baš nije offcial datum al mi ćemo slavit.Poslala sam mu ćestitku sa svojim osjećajima ukratko, mada on zna kolko ga volim Njemu je bilo žao što nije stigao ništa pripremit za mene, ali on je moj najveći inajljepši dar, a i ja nisam materjalna cura.Ja samo želim njega Da se tak zagrlimo da ne možemo disati hehe Takvi su najbolji.

U zadnje vrijeme mi često tema smrti padne napamet.. Ne znam točno zašto.Može biti zato što sam sretna u život, što napokon imam skoro sve što sam željela pa se bojim to izgubiti.Mislim da se to najviše osnosi na mog slatkića, ljubav moga života.Stvarno ne znam što bi bez njega, umrla od tuge vjerojatno.Cijela bizarnost oko te moje ludosti je valjda kulminirala oko Božića kad je moj slatkić putovao u Rotterdam k familiji, a znate kak ste stalno događaju automobilske nesreće i slično, pa sam ja onda išla pitati ovu crnu kuglu osmicu što mi je tu na blogu dal će on poginuti taj dan kad je putovao i kugla meni kaže da hoće.Ja sam se samo smrznula, hehe.Nije da vjerujem u to i uopće nisam praznovjerna.Ne znam uopće što mi je došlo da to pitam.Valjda je to samo moja paranoja blesava i retardirana.Znam sve o krugu života i kako je smrt prirodan tok života i sve to.Slatkić i ja smo već pričali o tome što ako se nekome od nas nešto desi, tako da netko naš može javiti onom drugom što je bilo.Da nebi bilo da smo samo nestali s lica zemlje.To vam je peh veze na daljinu.Ne možete previše učiniti oko nekih stvari, osjećate se bespomoćno.To najviše mrzim.Ali pokušavam to nadoknaditi time da sam uvijek tu za njega, možda ne tjelesno, ali duhovno sam uvijek prisutna.Ja ga čuvam.I kako naša pjesma kaže: " Every where I am, there you l be "

Još samo 23 dana do našeg zajedničkog odmora.Ne mogu vjrovat nekad da smo već tako blizu našeg malog raja.Kad zbrojim čekali smo 2 godine i 8 mjeseci.Imali smo uspone i padove ali smo dokazali da je naša ljubav bila jača od svega.Dokazali smo sebi ali i drugima koji su svašta pričali da mi to možemo i da se zbilja volimo.Ali ne zamjeram nikom ništa.Shvačam da je ljudima teško za razumjet neke stvari, pogotovo one koje nisu probali.Ni ja prije nisam vjerovala u ljubav na daljinu pa sam samu sebe iznenadila.To bi mogla bit zgodna pričica za klince kasnije-Against all odds still together.U zadnje vrijeme nam je posebno lijepo iako ne možemo puno pričati ko što smo prije jer ja imam ispite, ali odvojim uvijek dva sata za njega.Nekad kad se čujemo više puta u danu (3 do 4) dođe do toga da na kraju samo mlatimo praznu slamu pogotovo ak nam se ništa zanimljivo ne događa u životu, ali u zadnje vrijeme razgovori su nam puno više zanimljiviji, što mene posebno veseli jer za mene je dobar razgovor temelj svega.A i volim brbljati hehe.Volim naše razgovore o planovima za ljeto.Mislim da je to neiscrpna tema koju možemo proči milijun puta i nikad nam neće biti dosadna.Tako da smo mi postali prave pričo-pričalice, čak i on, i super se osjećam zbog toga.Jučer sam po ne znam koji put objašnjavala kako da izgovori moje ime i da sam ja Ida a ne Ajda. Btw evo sad znate moj tajni identitet koji je bio državna tajna hehe.Danas je on s familijom na roštilju, a ja pičim sa svojim najdražim sestričnama u kino na Seks i grad, a sutra ćemo ići dobro klopati.Fali mi moj mali slatkić al preživjet ću.

Joj, nešto me zadnje dana čapava mala tugica i osječaj samoće što se ljubavi tiće.Moj slatkić ovaj tjedan radi intenzivno pa ne stignemo razgovarati baš.Zato se onda dobacujemo sa porukicama na MSNu ili na mobitelu.Ne znam kako da opišem osjećaj kad dobim tak neku porukicu.Odmah mi se razvedri dan i postanem sretna ko malo dijete Moj slatkić je isto takav.Ponekad se pitam dali su dečki takvi kad su takve stvari u pitanju ili je briga za takve mushy stvari?

Kako je uvijek nasmijan, lako može nositi nadimak Slatkić.

I najuspješnija hrvatska natjecateljica u osnovnim školama, Glorija Volarevića započela je davno kao maleni minić slatkić i žaruljica joj se nije gasila do osmog razreda.

Roditelji naravno znaju već dugo da planiram ići k njemu u Nizozemsku na tjedan dana na ljeto kad mi prođu ispiti.Imali su već 2 godine da se naviknu na to sve hehe.Al su stvarno dobri po tom pitanju.Iako nisu u najboljem financijskom stanju pomoći će mi oko troškova naravno.Sretni su kaj je sve dobro s faxom pa moram to malo iskoristiti, a usput mi je to samo poticaj da budem i dalje dobra s faxom.Mislim da neće biti teško jer mi je slatkić najveći i najslađi poticaj na sve.Zbog njega sam čak i šla raditi da si zardim da ga mogu vidjeti, zagrliti.