Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. proglasio da će nova država zauzeti " cjelokupno povijesno područje " Hrvatske.

U sljedećem prijelomnom trenutku, a to je bio početak 2. Svjetskog rata, na čelo hrvatskog naroda, istinaibog ne njegovom voljom, nego " Božjom providnošću i voljom našeg saveznika ", kako je to lijepo formulirao " vojskovođa " Slavko Kvaternik proglašavajući tzv. NDH, dolazi najveći šljam koji jedan narod može iznjedriti.

Odmah pri nastupu na dužnost ministra narodne prosvjete izjavio je da želi od svog resora napraviti ognjište hrvatske kulture. [ 34 ] Zato je i Žanko u prvoj godini mandata često s pozornice isticao da je Kazalište presretno što može u svoj zagrljaj primiti svoga prvoga potpuno slobodnoga nadležnoga ministra. [ 35 ] Kako tvrdi Matičević, njegova je slava u to vrijeme bila nedodirljiva a njegovo prvenstvo ispred svih redovito isticano i posebice poticano. [ 36 ] Pavelićev vojskovođa i ministar domobranstva Slavko Kvaternik tvrdio je da se Budak, pod Pavelićevim neposrednim sugestijama i moćima pretvorio u ustaški stroj navijen i navijan po miloj volji dr. Pavelića. [ 37 ] Neki drugi autori tvrde da za cijelo vrijeme NDH Budak nije uopće odlučivao u donošenju važnih političkih odluka, naime Liparski emigranti koji su se vratili s Pavelićem i koji su nazivani rasovima po ugledu na abesinske plemenske vođe jer su se samovoljno ponašali, podcjenjivali su Budaka oslovljavajući ga s ministre, a nikada doglavniče. [ 38 ] Za mnoge članove umjetničke zajednice, napose one književno-kazališne, ime Mile Budaka, ovjenčanog izuzetnim uspjehom romana Ognjište (čiju će spektakularnu adaptaciju Žanko postaviti na scenu ujesen 1941.) predstavljalo je sintezu jednog burnog i velikog razdoblja hrvatske povijesti, okrunjenog uskrsnućem NDH te polaganjem temelja za potpun duhovni i materijalni preporod hrvatskog naroda. [ 39 ] Diljem kulturnih ustanova NDH, njegovi su pobornici bili brojni, on je za njih bio proslavljeni politički borac u hrvatskoj revoluciji i državnik iz prvih redova pri stvaranju nove države.

Do sada je utvrđeno 110 imena i prezimena osoba koje su strijeljali, vješali ili usmrtili na neki drugi način u svega par dana njihovog povratka nakon bijega.Uz jedan propali pokušaj vojnog oslobađanja Međimurja akcija koja je urodila plodom bila je izvedena 24. prosinca 1918. godine kad je oko 3000 hrvatskih vojnika kojima je zapovijedao potpukovnik Slavko Kvaternik uspjela u kratkoj vojnoj akciji osloboditi vojno Međimurje i time riješiti problem koji je za narodno vijeće u Zagrebu bio očito nerješiv.

Njegova uskrsna propovijed bila je posvećena blagoslovu mira; mjesto u katedrali rezervirano za predstavnika vlade zauzimao je tom prigodom general Slavko Kvaternik koji je prije svršetka mise prišao nadbiskupu Stepincu kraj oltara, kleknuo i poljubio mu prsten moleći biskupski blagoslov.

Znate ono njegovo: svejedno mu je hoće li ga ubiti Đido (Milovan Đilas) ili Dido (Slavko Kvaternik), jer mislio je da bi ga Đilas, kao vođa te, recimo, radikalne boljševičke struje, likvidirao da je došao u partizane.

Operativni plan pohoda na Međimurje dopunio je i potvrdio generalštabni potpukovnik Slavko Kvaternik.

Maček je odmah shvatio da Hitler ima plan te nije htio biti njegova marioneta. 10. travnja Slavko Kvaternik je preko radia pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske.

Zapovjednik ustaških snaga u Hrvatskoj pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine preuzima vlast u Zagrebu i preko radija proglašava novu Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Nakon povratka u Zagreb, Pavelić, Slavko Kvaternik, njemački pos ¬ lanik Kasche i general Glaise von Horstenau imali su 21. svibnja podulji razgovor.

Isto tako da je najpoznatija figura emigracije i cijele mlađe ekipe, Eugen-Dido Kvaternik bio židovske krvi, kao i najeminentnija figura u domovini, pukovnik i kasniji vojskovođa Slavko Kvaternik.

Zagrebačkom muftiji Ismetu efendiji Muftiću, koji je to kratko vrijeme službovao u džamiji, suđeno je i osuđen je na smrt, navodno zbog toga što je ušao u tzv. privremenu vladu koju je formirao Slavko Kvaternik i što je 1942, prigodom otvaranja Sabora, držao govor o »velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara«.

Poslije samo četiri dana rata njemačke vojne jedinice su ušle u Zagreb, a Slavko Kvaternik je poslao proglas o nastanku Nezavisne Države Hrvatske i poziv Hrvatima da istupe iz Jugoslavenske vojske.

Nakon što je Slavko Kvaternik, 10. travnja 1941. godine, putem radio-postaje Zagreb, pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske pročitana je i Mačekova izjava kojom on poziva hrvatski narod, pristaše HSS-a i niže organe vlasti da surađuju s novom vladom. [ 11 ] Smatrajući da će pobjedom savezničkih snaga HSS preuzeti vlast u Hrvatskoj, zauzimao se za politiku čekanja odbijajući suradnju i s partizanima i s ustašama.

Zato što se upravo tuda, u ožujku 1941. (prije Simovićeva puča u Beogradu), s dvojicom Nijemaca iz Njemačkoga konzulata šetao Slavko Kvaternik i dogovorio sve pojedinosti o proglašenju Hrvatske neovisnom državom. Nije sramota biti Hrvat, ali je peh, izreka je koja se pripisuje baš S.

Dana 10. travnja 1941. Slavko Kvaternik je u ime ustaškog poglavnika dr. Ante Pavelića preko valova Radijske postaje Zagreb u Vlaškoj ulici proglasio uspostavu Nezavisne Države Hrvatske (NDH), a nedugo potom u Zagreb su ušle njemačke postrojbe.

Slavko Kvaternik (ministar domobranstva NDH) navodi kako su u Budaku ' ' živjele i djelovale dvije osobe: Budak broj jedan, to jest onaj pravi dr. Budak kako je stvoren i odgojen s dobrim ljudskim svojstvima kad je živio izvan dohvata, utjecaja i sugestivne moći dr. Pavelića.

Od prvog dana uspostave Nezavisne Države Hrvatske bivši visoki časnik austro-ugarske vojske Slavko Kvaternik, zajedno s pješačkim pukovnikom Slavkom Štancerom, započeo je ustrojavanje hrvatskih oružanih snaga.

Slavko Kvaternik bio je oženjen Židovkom, pa je Eugen Dido Kvaternik bio napola Židov.

Potpukovnik Slavko Kvaternik 26. prosinca 1918. godine predao je potpukovniku Dragutinu Perku u Čakovcu zapovjedništvo nad svim trupama u Međimurju i Varaždinskoj županiji kao i civilnu vlast u Međimurju.

Formalno preuzimanje vlasti slijedi objavom prve hrvatske državne vlade (Pavelić ministar vanjskih poslova, a kasnije samo poglavnik), Slavko Kvaternik ministar obrane i vojske, dr. Mile Budak ministar bogoštovlja i nastave.

Svega nekoliko sati nakon što je njemački ustaša Slavko Kvaternik 10. travnja, u ime Berlina, proglasio Republiku Hrvatsku koja je kasnije nazvana NDH, u apsolutno hrvatskoj Crikvenici ubijen je njegov brat Petar Milutin i od tada je Vinodol jedno od najtrajnijih antifašističkih uporišta u Hrvatskoj.

Bilo je 16 sati i deset minuta, desetog travnja 1941., i to četiri dana nakon početka njemačke ofenzive protiv Jugoslavije, kada je stari pukovnik Slavko Kvaternik, u ime Ante Pavelića, obznanio na valovima Radio Zagreba proglašenje hrvatske neovisnosti.

Tu nedaleko u uličici, sasvim uz Kaptolsko sjemenište, imao je kuću vojskovođa Slavko Kvaternik.

Poglavnikov zamjenik Slavko Kvaternik 12. travnja uspostavlja privremenu vladu, koja je dobila naziv Hrvatskog državnog vodstva.

Barbarić je također detaljno opisao kako su se dogovorili vojskovođa Slavko Kvaternik i zapovjednikom Maks Luburić da naprave jedan žuran nalet kroz Kozaru, u svibnju 1942. god., od Banja Luke prema Bosanskom Novom i Prijedoru koji su zaposjeli Titovi partizani.

Tog je dana pukovnik Slavko Kvaternik preko radio valova proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Dr. Sava Besarovic, pravoslavni Hrvat, nije se povlacio iz Zagreba, pa su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slucaj sam cuo toliko puta i pricalo se je da su ga iz osvete sto je bio ministar NDH, ubili srpski a ne hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska) Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti povlacenjem 1945. Od tih je 12 izruceno Jugoslaviji: Dr. Mehmed Alajbegovic, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Kosek, dr. Osman Kulenovic, Zivan Kuvedzic, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr. Julije Makanec, dr. Nikola Mandic, general Miroslav Navratil, dr. Mirko Puk i doadmiral Nikola Steinfl.

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije hrvatski vojskovođa Slavko Kvaternik proglašava u Zagrebu 10. travanja 1941. uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, a 15. travnja poglavnik NDH dr. Ante Pavelić s oko 500 ustaša iz Italije stiže u Zagreb.

Glavnim zapovjednikom hrvatske vojske (vojskovođom) imenovan je Slavko Kvaternik, ministrom pravosuđa Mirko Puk, ministrom unutarnjih poslova dr. Andrija Artuković, ministrom zdravstva dr. Ivan Petrić, ministrom gospodarstva dr. Lovro Sušić, ministrom prosvjete i bogoštovlja dr. Mile Budak, ministrom šuma i poljoprivrede Ivica Frković, ministrom u vladi dr. Jozo Dumančić te ministrom pravosuđa dr. Milovan Žanić.