Prije reintegracije slikanog sloja nakupljene nečistoće i skrama očišćene su gumicama i spužvama Wishab.

Detalj zatečenog stanja donjeg lijevog ugla slike s vidljivom izrazitom nestabilnošću slikanog sloja koji je prijetio otpadanjem već pri najmanjim pomacima.

Jednaku problematiku pri čišćenju slikanog sloja pokazivale su i ostale slike poliptiha izvedene na drvenom nositelju: dvije slike predele, dvije slike navještenja i prikaz Boga Oca.

I kod tih je slika osjetljivost i nestabilnost slikanog sloja zahtijevala izrazito pažljivo čišćenje.

Reintegracija izvornoga slikanog sloja rađena je metodom tratteggia.

Oštećenja slikanog sloja zapunjena su voštanim kitom te je slika napeta na novi podokvir, a oštećenja retuširana uljanim bojama.

Na donjem rubnom dijelu slike uočavale su se izrazite deformacije platna i nestabilnost slikanog sloja.

Nakon mjesec dana sušenja, drveni nosač je uklonjen sa slikanog sloja.

Stanje umjetnine bilo je znatno ugroženo deformacijom platna te osipanjem slikanog sloja.

Kako bi se fragment prilikom restauratorskih radova u radionici mogao okretati na poleđinu ili lice slike, ovisno o potrebi, napravljena su dva drvena nosača prilagođena zakrivljenoj formi fragmenta, jedan prema formi slikanog sloja i drugi prilagođen poleđini.

Nosač na kojem leži slikani sloj je dodatno učvršćen slojem gipsa i tankim slojem silikona koji je amortizirao nepravilnosti završne žbuke i slikanog sloja.

Konsolidacija slikanog sloja tutkalnom otopinom s poleđine

Zatečene lakune najprije su zapunjene prihvatnom žbukom koja je ostrugana do oko 2 mm ispod razine slikanog sloja.

Potom je nanesena završna žbuka u razinu slikanog sloja koja se sastojala od mramornog brašna vezanog vapnom.

Taj sloj je poslužio kao osnova za rekonstrukciju slikanog sloja (retuš).

Detalj oštećenja platna i slikanog sloja na slici s prikazom sv. Pavla, nakon uklanjanja tragova ranije restauracije

Premda su znatna oštećenja slikanog sloja identificirana rendgenskim i infracrvenim snimkama, njihova se raznovrsnost pokazala tek tijekom radova: od velikih zona otpale boje uz rubove formata, horizontalnih traka nedostajuće i nagnječene boje od posljedica namatanja platna do tisuća sitnih oštećenja slikanog sloja koji je zbog oslabljenog veziva otpao s osnove.

Nestabilne zone slikanog sloja podlijepljene su s lica otopinom zečjeg tutkala, nakon čega je i cijelo lice slike zaštićeno japan-papirom i tutkalnom otopinom.

Nakon mehaničkog čišćenja platna, slika je konsolidirana s poleđine uvođenjem tutkala uz zagrijavanje, čime je postignuta zadovoljavajuća stabilnost slikanog sloja.

Na površini slikanog sloja uočavao se cijeli niz uljanih retuša, naročito u gornjem dijelu slike s prikazom Boga Oca.

Zbog nestabilnosti izvornog slikanog sloja čišćenje se obavljalo pod mikroskopom.

Reintegracija slikanog sloja je djelomično ili potpuno uspostavljanje likovne cjelovitosti slikanog sloja, metodama poput retuša ili primjene lokalnog tona.

Nakon napinjanja na novi podokvir, oštećenja slikanog sloja rekonstruirana su tutkalno-krednom preparacijom.

Folija je zadržana na licu kako bi tijekom čišćenja poleđine osigurala stabilnost slikanog sloja.

Za rekonstrukciju oštećenja slikanog sloja korištena je tonirana tutkalno-kredna preparacija, a retuš je izveden pigmentima vezanima lakom na bazi ketonskih smola.

Tratteggio je jedna od metoda retuša koja se koristi za reintegraciju slikanog sloja.

U ovom je slučaju u promišljanju načina izvedbe retuša odlučujuća bila dobra očuvanost slikanog sloja, unatoč brojnim oštećenjima.

Vidljive su deformacije platna, raspucanost slikanog sloja i na plavoj boji mjehuri nastali djelovanjem previsoke temperature u ranijem zahvatu

Reintegracija slikanog sloja na lunetama i svodu izvedena je metodom tratteggio, intenziteta koji je prilagođavan stanju okolnog oslika, no uvijek slabijeg od izvornika.

Slabiji intenzitet koristi se radi lakšeg razlikovanja reintegriranog područja od izvornog slikanog sloja te zato što retuš s vremenom poprimi blago tamniji ton.