Pitanje 2. Bez obzira na vrstu i povijesni oblik Knjige Postanka, na posebnu povezanost triju prvih poglavlja međusobno, i na (povezanost) sa sljedećim poglavljima, na mnogostrukost svjedočanstva Pisma kako Novoga tako i Staroga Zavjeta, na gotovo jednodušno mišljenje svetih otaca i na tradicionalno mišljenje koje je Crkva uvijek imala, što joj je preneseno također i od Izraelskoga naroda: Smije li se naučavati, da spomenuta tri poglavlja Knjige Postanka ne sadržavaju zapis o onome što se uistinu dogodilo, o onome naime što odgovara objektivnoj stvarnosti i povijesnoj istini, nego priče uzete iz mitologija i kozmogonija starih naroda, koje je sveti pisac očistio od bilo kakve zablude politeizma i prilagodio ih monoteističkom učenju; ili alegorije i simbole koji nemaju temelj objektivne stvarnosti, a koji su izneseni pod vidom povijesti, kako bi naviještali religijske i filozofske istine; ili pak djelomice povijesne legende, djelomice izmišljene i slobodno sastavljene za pouku i izgrađivanje duša?