Na suprotnoj strani sudnice sjedila je brojna rodbina Slobodana Đurovića.

Sud bi, također, trebao odlučiti hoće li u spis uvrstiti i izvještaje nizozemskih vlasti o tajnim mjerama koje su se, zbog sumnje da su u Nizozemskoj organizirali kriminalnu skupinu, provodile protiv navodnog organizatora Pukanićeva ubojstva - srbijanskog državljanina Sretena Jocića i njegova kuma Slobodana Đurovića, koji je, po USKOK-ovoj optužnici, bio veza između Jocića i atentatora.

Presudom je praktički postala bespredmetna i ustavna tužba Slobodana Đurovića koji smatra da je nezakonito u pritvoru.

Matanić je u svom prvom iskazu teško optužio Slobodana Đurovića, označivši ga kao osobu koja je bila glavna veza između naručitelja i izvršitelja atentata.

SRETEN JOCIĆ kum je Slobodana Đurovića, koji je već pet mjeseci u pritvoru u Remetincu Budući da je istraga oko izvršitelja stravičnog ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića završena, hrvatski policijski istražitelji već nekoliko tjedana rade isključivo na otkrivanju naručitelja zločina i potrazi za odbjeglim Željkom Milovanovićem i Bojanom Gudurićem.

Citirat će tvrdnje krunskog svjedoka, koji je izjavio da su svi oni zvali Roberta Matanića, a on bi potom zvao Slobodana Đurovića, koji je dalje kontaktirao s vrhom zločinačke piramide.

Istražitelji su do Jocića došli preko njegova kuma i operativca Slobodana Đurovića koji je, nedugo poslije atentata na Pukanića, uhapšen tokom sastanka s izvršiteljima Robertom i Lukom Matanićem u blizini hrvatsko-srbijanske granice.

Mišković nema podršku aktualne srpske vlade, pa bi na Slobodana Đurovića, neshvatljivo osuđenoga kao vodećega krivaca Pukanićevoga ubojstva, moglo pasti nešto milostivije svjetlo.

UNATOČ TOMU ŠTO SU UBOJICE Ive Pukanića i Nike Franjića dobili 150 godina zatvora, netom spomenute okolnosti otvaraju prostor odvjetnicima Slobodana Đurovića i Sretena Jocića da svojim klijentima počnu tvrditi da su umalo uspjeli učiniti nemoguće, ali i da je izricanje ovako obrazložene nepravomoćne presude samo međukorak do konačnog oslobađanja Jocića i Đurovića.

Zato će dužnosnici Uskoka u svojoj žalbi na ovako obrazloženu osuđujuću presudu morati ponovo posebno isticati na kojim dokazima temelje svoju tezu da je Pukanića dala ubiti zločinačka organizacija Sretena Jocića i Slobodana Đurovića, a tih dokaza u spisu ima napretek.

Marjanović, ispitan na Županijskome sudu u Zagrebu kao krunski svjedok u postupku hrvatskom dijelu skupine, svjedoči već treći dan na sudu u Beogradu, a tijekom svjedočenja je rekao da je Jocić za ubojstvo Pukanića, preko Slobodana Đurovića, nudio 1,5 milijuna eura, te je preostalu dvojicu optuženih Željka Milovanovića i Milenka Kuzmanovića također označio kao sudionike u zločinu.

Nakon što je sutkinja Ivana Kršul donijela presudu u kojoj je ustvrdila da Pukanića nije ubila nikakva zločinačka organizacija, već grupa kriminalaca koju je samo za tu priliku okupio Robert Matanić na poticaj Slobodana Đurovića, počelo se na mjerodavnim adresama propitivati zašto bi se sutkinju Ivanu Kršul i dalje trebalo čuvati, ako su uhićeni svi počinitelji atentata i osoba koja ih je na atentat poticala.

Samo tjedan dana nakon ubojstva policija je uspješno rekonstruirala sve članove zločinačke skupine te uhitila Roberta i Luku Matanića, Amira Mafalanija i Slobodana Đurovića, dok su Željko Milovanović i Bojan Gudurić još uvijek izvan dosega hrvatske policije.

To je bilo ubojstvo koje smo odradili za Slobodana Đurovića, ali mi nije poznato tko je bio krajnji naručitelj i zašto.

Također, Nacional je doznao da je zločinačka organizacija Sretena Jocića i Slobodana Đurovića u Nizozemskoj planirala ubiti tamošnjeg državnog odvjetnika, da je u Bugarskoj, vjerojatno u suradnji s lokalnom policijom, sudjelovala u nekoliko brutalnih likvidacija, te da je u Srbiji, a osobito u Crnoj Gori, godinama imala zaštitu lokalnih tajnih službi.

JOŠ ŽELIM REĆI da ja Slobodana Đurovića poznajem od 2003. i 2004. i znam da je on u Bugarskoj bio blizak s Mladenom Mihajlovićem zvanim Mlađo i pokojnim Milčetom Bonevom, s tim da je nakon smrti ovoga posljednjeg Đurović preuzeo njegovu ulogu, a to je posredovanje pri atentatima, ali i drugim raširenim zakonitim i protuzakonitim poslovima, pri čemu su u navedeno involvirane i strukture vlasti iz Srbije.

Samo tjedan dana nakon ubojstva policija je uspješno rekonstruirala sve članove zločinačke skupine te uhitila Roberta i Luku Matanića, Amira Mafalanija i Slobodana Đurovića, dok su Željko Milovanović i Bojan Gudurić još uvijek izvan dosega hrvatske policije

Takav stav tada je zastupao čak i Rajko Mlinarić, odvjetnik s kojim Žganjer danas brani Slobodana Đurovića.

" Presudu na gotovo 200 stranica najprije su primili optuženici ", izjavio je odvjetnik Rajko Mlinarić koji za razliku od svog branjenika, šestooptuženog Slobodana Đurovića, presudu još nije preuzeo i proučio.

Optuženoga Bojana Gudurića upoznao je na proslavi koju je organizirao u povodu kupnje kuće, a doveo ga je Robert Matanić, a optuženoga Željka Milovanovića i Slobodana Đurovića nikad nije vidio.

Tu reakciju u višesatnom Kneževićevom svjedočenju izazvalo je inzistiranje optuženog organizatora Pukanićeve likvidacije Slobodana Đurovića da ga svjedok pogleda u oči i zakune se da govori istinu.

Naime, u samo četiri mjeseca Matanić se domogao svote od petnaest tisuća eura, koje je svojoj djevojci povjerio na čuvanje istog dana kad se uputio na sastanak u Spačvi, gdje je uhićen u društvu Slobodana Đurovića.

Spomenuo je tada ime Slobodana Đurovića i nadimke " Kardinal " i " General ", svjedočio je Knežević, dodajući da je nakon Pukanićevog ubojstva analizirao Đurovića te došao do zaključka da je on nekoliko godina kasnije bio " strateg " obračuna " konfederacije balkanskih kriminalaca " u Nizozemskoj za prevlast na kokainskom tržištu.

Tako je, kako doznaju Nacionalovi izvori, branitelj Slobodana Đurovića Željko Žganjer vlasniku internetske stranice necenzurirano.com Domagoju Margetiću dao kopije transkripata SMS komunikacija skinutih s iPhonea pokojnog Ive Pukanića, a potom su te transkripte objavili i neki drugi domaći portali.

ŽELJKO ŽGANJER, jedan od odvjetnika Slobodana Đurovića Prošlog tjedna postavilo se i pitanje tko je nekim medijima dostavio transkripte SMS komunikacije Ive Pukanića iz spisa sa suđenja skupini koju se tereti za likvidaciju.

Mnogi su pretpostavili da je riječ o Željku Žganjeru, jednom od trojice branitelja Slobodana Đurovića.

Pri tome, dakako, nije objasnio koji to SMSovi i na koji način imaju ikakvu važnost za sam sudski proces koji se vodi protiv njegova klijenta Slobodana Đurovića, pa je svakome bilo jasno da Đurovićevi branitelji jednostavno pokušavaju pozornost sa samog procesa skrenuti na žrtvu i na kontakte koje je Ivo Pukanić imao tijekom svog života.

Na taj način propali su i neki sasvim konkretni Jocićevi planovi o legalizaciji dijela aktivnosti, pa se posljednjih godinu dana usredotočio na posredna ulaganja - njegovi ljudi od povjerenja, poput Slobodana Đurovića, koji prije nisu imali nikakve opaske u kriminalnom dosjeu, Jocićevim su novcem pokupovali niz srbijanskih tvrtki, tvornica i ugostiteljskih objekata.

Suđenje prate i diplomatski predstavnici Crne Gore, a rodbina Slobodana Đurovića angažirala je i odvjetnicu iz Pariza koja suđenje prati iz publike.

Dokazano je da su se izvršitelji udružili s jednim ciljem - mjesecima su naoružani pratili žrtvu, iznajmili stanove u neposrednoj blizini njegova stana i tvrtke, pribavili sredstvo za izvršenje atentata, a sve u koordinaciji Slobodana Đurovića koji je bio glavna spona između organizatora i izvršitelja ubojstva.