Neđo (Nedjeljko) Galić (umro je 2010.) rođak je Jure Galića, najpoznatijeg partizana i ubojice, koji je nakon sloma NDH odgovoran za pokolje velikog broja ljudi iz Općini Ljubuški.

Prisutna je većina arhitekata, od kojih će neki aktivno djelovati sve do sloma NDH (Aleksander Freudenreich, Stjepan Podhorsky, Ivan Zemljak, Juraj Denzler, Vladimir Potočnjak, Stjepan Planić, Zvonimir Požgaj, Zoja Dumengjić i dr.) neki od njih djelovat će u ilegali (Andro Mohorovičić), od kojih će se neki tijekom vremena pridružiti NOB-u (Neven Šegvić, Milovan Kovačević, Josip Seissel, Rikard i Miro Marasović i dr.), no, nažalost, nemalen broj njih zbog uvjerenja će tragično završiti na stratištu neke od sukobljenih strana (Zvonimir Kavurić), ali javljaju se i nova imena važna za poratnu arhitektonsku scenu (Bruno Milić).

Napominjem da je taj isti bivši ustaški kapetan bojnog broda Juraj Bonacci nakon komunističke pobjede i sloma NDH postao Titov kontra-admiral.

Nakon sloma NDH, uhitili su ga Amerikanci (12. srpnja 1945.) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u Salzburgu, potom u istražni zatvor u Gmundenu i u koncentracijski logor u Glasenbachu kraj Salzburga, te 9. rujna 1946. godine izručili Jugoslaviji.

Nakon sloma NDH Šakić je zajedno s Pavelićem emigrirao u Argentinu, gdje je živio pod lažnim imenom Ljubomir Bilanović.

Dapače, i poslije sloma NDH, nakon 15. svibnja 1945., srbopartizani su pobili još sedamnaest franjevaca.

Kako bi ga spriječili u političkom djelovanju, vlasti NDH zatvorile su ga u listopadu 1941. godine u Sabirni logor Jasenovac a od ožujka 1942. bio je u kućnome pritvoru na njegovu imanju u Kupincu, od ožujka do rujna 1943. zatočen u stanu Vjekoslava Luburića te ponovno u Kupincu a od prosinca 1943. godine do 5. svibnja 1945. godine u izolaciji u Zagrebu. [ 2 ] Nakon sloma NDH u svibnju 1945. otišao je u emigraciju, isprva u Francusku, a 1947. godine u SAD.

Ovo je, naime, jedan od rijetkih prilika da se upravo na najtragičnije posljedice, nakon sloma NDH, suočimo najpoštenije i znalački s istinom, jer malo je ljudi koji su prošli mnoge nevolje, vidjeli dubine pakla i najvažnije zabilježili, kao što je Ilija Barbarić: od 10. travnja 1941. do 15. svibnja 1945.

A tek što se zbilo poslije sloma NDH i tijekom jugokomunističke vladavine od 1945. do 1995. U križnim kolonama s Bleiburga do Đevđelije i Sibira, pobijeno je na stotine tisuća hrvatskih mladića i žena koji leže od Hude Jame do Macelja i Jazovke, po stotinama stratišta, znanim i neznanim, diljem Hrvatske i zloglasne jugotvorevine.

Nakon sloma NDH počinjen je pokolj nad hrvatskim narodom, pobijen je cvijet hrvatske mladosti, onaj koji stvara nove naraštaje, poubijana je hrvatska inteligencija, predvodništvo naroda, mnogobrojna su cijela naselja sravnjena sa zemljom i nikada više nisu obnovljena, a zbog državnog terora u Titovoj Jugoslaviji Hrvati su tražili spas u bijegu preko granice na Zapad.

Posljedice sloma NDH najveća su katastrofa u hrvatskoj povijesti, teža i od poraza protiv Turaka na Krbavskom polju.

U ' ' Državnoj radnoj službi ' ' ostaje do sloma NDH.

Poslije sloma NDH još je služio pobjednicima.

Nakon sloma NDH pobjegao je u Austriju i Italiju, gdje je održavao veze s ustaškom emigracijom.

I, ne sumnjajte u to, očitovat će se oštrim zahtjevom da se antifašisti jasno odrede u vezi sa zločinima partizana nakon sloma NDH.

" - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Da ti odgovorim na tvoj način ne bi razumio, a da suUstaše tako ubijali kako su uopće postojali partizani?? ' Mislim da to nema smisla, ja zločine NDH ne pravdam, postojali su i počinjeni, režim je bio zločinački i to stoji, problem nastane kada ja spomenem da je netko Hrvate ubijao prije uspostave NDH i trgovao njenim teritorijem i nakon sloma NDH odma se loptica prebacuje Jasenovac i to bi trebao biti dovoljan argument za patnje koje je proživio Hrvatski narod. problem je i što ti namečeš da su se protiv NDH uglavnom borili antifašisti, što ne odgovara istini, borbu su predvodili komunisti, na njihovoj strani je bilo i antifašista, a među tim antifašistima je bilo i onih koji u htjeli Hrvatsku samostalnost nakon rata, komunisti na čelu s Titom su ih ubrzo nakon rata riješili i pravi antifašisti istini za volju nisu praticipirali u ubojstvima i zločinima nakon rata, to su radili komunisti, ideološki opterećeni ljudi upravo kao i njihovi kolege ustaše s druge strane.

Nije se povlačio iz Hrvatske nakon sloma NDH smatrajući da se treba nastaviti boriti u Hrvatskoj.

Nakon sloma NDH srbo-partizani su uništili opstojnost Hrvatske pravoslavne crkve, a Njegovu uzvišenost Zagrebaà kog metropolita Germogena (Gregor Ivanovià ¦ Maksimov) ubili su prvog dana kada su ušli u Zagreb.

Pokolj domobrana, ustaša te civila nakon raspda i sloma NDH, napominju u Inicijativi, dokazuju brojne masovne grobnice u kojima su žrtve partizanskih zločina.

Nakon sloma NDH, Ašner 1945. godine bježi u Austriju gdje godinu dana kasnije dobiva i austrijsko državljanstvo.

Od 1945. godine hrvatska je emigracije vodila brigu o krvlju natopljenom polju i u Bleiburgu simbolično komemorirala sve nevine žrtve nakon sloma NDH.

Nakon sloma NDH, Freudenreich već od jeseni 1945. godine počinje raditi na obnovi ratom uništenih naselja, a od 1946. godine referent je u Ministarstvu građevina NRH.

Poput Neugebauerova Münchhausena, ni Ebnerov strip nije priveden kraju: posljednji broj Hrvatskog vojnika tiskan je uoči samog sloma NDH.

Hrvatski narod, dakle, nije dao nikakva opravdana razloga za srpske zločine koji su počinjeni nad njim u travnju 1941. i koji će se nastaviti nesmanjenom žestinom, počinjati, ne samo do svršetka 1941, već sve do sloma NDH, te poglavito bezprizorno u grozomornom poraću Drugoga svjetskog rata.

Nakon sloma NDH i dolaska partizana u Srijemsku Mitrovicu povlači se iz politike.

U svibnju 1945. nakon sloma NDH Mile Budak se pridružuje masovnom pokretu hrvatske vojske i stanovništva prema slovenskoj granici.

Nakon sloma NDH povlači se prema Austriji pred partizanima i komunistima s ostalom razbijenom hrvatskom vojskom.

Nezavisna Država Hrvatska tijekom Drugoga svjetskog rata imala je Ambasadu u Madridu, na č elu koje se nalazio grof Janko pl. Peja č evi ć, koji je nakon sloma NDH otišao u Argentinu, prepustivši otpravniku poslova Sre ć ku Dragi č evi ć u da neslužbeno zastupa Hrvatsku, što je on izvrsno obavljao dok su to dopuštale politi č ke prilike, a to je trajalo dosta dugo.

Sve su one jednako gazile njegova osobna prava i prava hrvatskog naroda kad se radilo o njihovim probicima. " Nakon rata i sloma NDH, Jelić nastavlja sa svojim političkim radom, uvijek u pravcu hrvatske samostalnosti, kao jedan od najistaknutijih ljudi hrvatske političke emigracije.

Diljem Bosne i u Mostaru, do sloma NDH, rečeno kazalište izvelo je više od sedamdeset priredaba.