Smiren da smireniji ne mogu biti, iako iza leđa čujem prilično neugodne komentare o vlastitoj majci (što samo znači da mi srednje uho još fenomenalno razlučuje zvukove, budući da bi prosječnome Homo sapiensu vriska moje matere vjerojatno zabetonirala slušni kanal), naginjem glavu vani i pitam majku želi li da joj dodam onu sjekiru što mi je spakirala (ili pak radije želi bocu orahovice, no taj sam dio ostavio u svojoj glavi, bojeći se da cajo ozbiljno ne shvati i ne podvrgne majku alkotestu i uhiti je zbog remećenja javnog reda i mira, iako mi je majka trijezna da trjeznija ne može biti).